Woody je vjerovao u mene

Kada ste primali nagradu, jedan dio vašeg govora zahvale bio je na španjolskom jeziku. Što ste rekli? -Nagradu sam posvetila svim glumcima u Španjolskoj koji žele uspjeti te svim ljudima koji gledaju prijenos na TV-u. Ovu nagradu podijelila sam s njima.

Jeste li prije dolaska na svečanu dodjelu nagrada razgovarali s redateljem filma “Vicky Cristina Barcelona” Woodyjem Allenom? -Ne, ali ga planiram nazvati čim završimo ovaj razgovor. Prošli tjedan nakon BAFTE poslao mi je cvijeće i taj tjedan razgovarali smo nekoliko puta. Znam ga nazvati tek toliko da mu čujem glas. Obožavam ga jer je užasno zabavan i šarmantan. Po svemu vrlo neobična osoba. Obavezno ću ga nazvati da mu zahvalim još jednom.

Kako ćete proslaviti nagradu? -Namjeravam pogledati ceremoniju dodjele do kraja. Imam mnogo prijatelja koji su nominirani u raznim kategorijama. Uzbuđena sam zbog svega što nas očekuje večeras. Slavlje, ne znam. Znam samo da želim dobru glazbu.

Prošle godine odigrali ste dvije odlične uloge u filmovima “Vicky Cristina Barcelona” i “Elegy”. Je li to sreća ili se pišu sve bolje uloge za žene? -Jako sam sretna što sam imala priliku odigrati dvije zaista odlično napisane uloge. Zahvalna sam redateljima što su imali povjerenja u mene i dali mi uloge kakve nikad nisam igrala i koje su nespojive s mojim karakterom. Sreća je dio svega, ali u životu je potrebno više od toga. Zahvalna sam redateljima zbog njihovog povjerenja u mene.

Glumica s kojom glumite u mjuziklu “Nine”, filmska diva Sophia Loren, večeras je ovdje. Kako vam je bilo raditi s njom? – Jako sam ponosna zbog tog filma i velika mi je čast raditi sa Sophijom Loren. Ona je jedna od najzanimljivijih osoba koje sam upoznala i jako smo se sprijateljile. Vrlo je realna osoba koja je prošla svašta u životu. S njom možeš pričati o ljudima kao što su De Sica, Mastroianni, Fellini. Dobro ih je poznavala. To je žena zlatnog srca.

Kada se film “Vicky Cristina Barcelona” pojavio u kinima, izjavljivali ste u medijima kako niste pretjerano zadovoljni načinom na koji ste je odigrali. Je li nagrada utjecala na vaš stav? -Ne. Uvijek sam nesigurna u svoje uloge. Kada radite s Woodyjem Allenom znate da mu možete potpuno vjerovati jer ako nije zadovoljan nečim, on će vam to odmah reći. On ne govori mnogo, ali je vrlo iskren, što cijenim. Cijeli film “Vicky Cristina Barcelona” snimili smo u četiri i pol tjedna. Nisam imala pojma što će od toga ispasti. No, niti u jednom trenutku nisam sumnjala u Woodyjevu genijalnost. Kada sam prvi put gleda film okružena publikom, mislim da je bilo u Cannesu, sjećam se da sam razmišljala – zašto se oni smiju? Iako smo znali da je riječ o komediji, redatelj se potrudio da glumci za vrijeme snimanja ne razmišljaju je li nešto smiješno i treba li biti smiješno.

Kada ste počinjali bilo je onih koji su sumnjali u vaš uspjeh u američkom filmu. Govorili su da ste previše lijepa, da nikad nećte svladati jezik. Što vas je ohrabrivalo na putu k uspjehu? – Neke je stvari bolje ne slušati. Može li netko tko se bavi nekakvim drugim poslom sa stranim naglaskom uspjeti u Americi? Da, može. Situcija se promijenila u posljednjih petnaest godina. Prije je bilo mnogo teže, ali filmovi su odraz onoga što se događa u životu, na ulici. U ovoj prostoriji ovdje ima mnogo ljudi koji govore drugačijim naglascima i samo jedan mali dio njih živi ovdje. A sada smo svi ujedinjeni i takve stvari moraju biti vidljive na filmu. Sretna sam što se vrata uspjeha otvaraju svima, ne samo odabranima.

Čini mi se da vas je nov način prezentacije, kada pet poznatih glumica kaže ponešto o svakoj od nominiranih, veoma dirnuo? -Naravno, bilo je čarobno vidjeti sve te žene kojima se divim. Sve to dogodilo se samo minutu prije no što je omotnica otvorena i pročitano moje ime. Zvrtjelo mi se u glavi i mislila sam da neću preživjeti.