Za deset godina

Kad su mi bile četiri i pol godine seksualno me napastovao pedofil. Nakon dvadesetogodišnje šutnje priznala sam to svom bratu. Pokušala sam na to ne misliti pa sam mnogo izlazila i uživala s prijateljima. Mlada sam se udala. Brak iz ljubavi se pokazao pogreškom, iako nam se u međuvremenu rodilo dijete. Razmišljala sam o razvodu. Pitala sam se da li da odem od osobe koja me psihički zlostavljala? Nekoliko dana je normalan, zatim me nekoliko dana smatra rugobom, ljenčinom, neznalicom. Ljubomoran, pazi koga pozdravljam na cesti i zapitkuje odakle poznajem toliko muškaraca? Kad mu kažem da ću otići, prijeti da će me ubiti. Ponekad mi se moji problemi čine preuveličanima, ali kad on postane neuračunljiv (zato što sam, na primjer, bila predugo u šetnji s djetetom), onda bih samu sebe izudarala što sam bila naivna i povjerovala u njegovu ljubav. Kukavica sam. Prije sam se borila razgovorima, sada samo šutim. Razmišljam kakva ću biti za deset godina. S još više bora na licu zbog problema koji me muče ili, možda, sama s djetetom. Proganja me i prošlost, no najviše prekid prijateljstva i jedne ljubavne veze. Da li potisnuti ponos i javiti se?

HFD.2415

Zašto bi trpio vaš ponos ako se javite nekome tko vam je očito bio drag? Možda bi se razveselio, ljudi vole kad ih se netko sjeća. Učinite to, ako ni zbog čega drugoga, a ono da vam podigne moral. Mislim da rastava nije sretno rješenje. Eventualni razvod moguć je samo ako ste zaposleni. Ovisni o muževoj zaradi ne možete si priuštiti takav korak, pa vam ne preostaje drugo nego da vi smirujete situaciju u braku, podnosite muževo ponašanje, trudeći se da ne izazivate njegovu ljubomoru i njegove ispade. Ili učinite sve da se zaposlite i tako, financijski zaštićeni, pokušate rastavom izboriti pravo na humanije ponašanje onoga kojega ste proglasili svojom životnom pogreškom i ostvarivog prava da ga napustite. Kakvi ćemo biti za deset godina? Biti ćemo stariji za deset godina. To je jedino sigurno.