Zabavno je ludirati se pred kamerom

Iako slava Miss svijeta najčešće ne traje dulje od godinu dana, Aishwarya Rai uspjela je na temelju titule koju je osvojila 1994., kad se u finale plasirala i naša Branka Krstulović, izgraditi respektabilnu karijeru.

Indijska ljepotica brzo je shvatila da neće dugo opstati u manekenskom svijetu pa je započela glumačku karijeru. Danas, u 35. godini, najveća je zvijezda Bollywooda, u domovini ima gotovo status božice, a sve češće glumi i u filmovima na engleskom jeziku. Najveću holivudsku ulogu ostvarila je u komediji “Pink Panther 2”: u njemu glumi indijsku detektivku koja zavodi inspektora Clouseaua.

Uz poslovni uspjeh, Rai je posljednjih godina sretna i u privatnom životu. Nakon neuspješnih ljubavnih veza s indijskim glumačkim zvijezdama Salmanom Khanom i Vivekom Oberoijem, 2007. se udala za kolegu Abhisheka Bachchana, koji potječe iz slavne glumačke obitelji, a njihovo vjenčanje bilo je spektakl godine u Indiji.

Jeste li gledali originalne filmove “Pink Panther”? – Naravno, gledala sam ih u djetinjstvu. “Pink Panther” je idealan film za obiteljsku zabavu i bilo mi je zabavno na snimanju. Budimo iskreni, nitko od “Pink Panthera” ne očekuje dubokoumne analize, već jednostavnu zabavu, a to ovaj film pruža publici.

Kako ste se pripremali za svoju prvu ulogu u visokobudžetnom holivudskom filmu? – Samo sam se prepustila atmosferi na snimanju i uživala. Uz mene su bili odlični glumci, poput Stevea Martina i Jeana Renoa, koji su snimili i mnoge ozbiljne filmove, ali su pristali ponašati se pomalo budalasto pred kamerama kako bi film bio zabavan. Kad sam vidjela njih kako se ludiraju, znala sam da se ne moram bojati za svoj image.

Je li istina da ste ulogu u filmu prihvatili zbog supruga Abhisheka Bachchana? – Istina je, ulogu su mi ponudili samo nekoliko mjeseci nakon našeg vjenčanja, pa sam je isprva htjela odbiti. Naime, nakon svadbe sam imala samo tjedan dana slobodnog vremena, a onda sam morala ići na snimanje otprije dogovorenog filma “Jodhaa Akbar”, pa sam poslije htjela uzeti nekoliko tjedana slobodnog kako bih mogla biti sa suprugom. Snimanje “Pink Panthera 2” nikako mi se nije uklapalo u planove. No, suprug me nagovorio da prihvatim ponudu govoreći da je to film u kojem će uživati naši nećaci, a jednoga dana i naša djeca.

Koliko vas je brak promijenio? – Nimalo, ista sam kao i prije. Uostalom, mislim da je pogrešno da se ljudi počnu drukčije ponašati nakon što se vjenčaju. Brak nije stvoren kako bismo mijenjali sebe, već kako bismo uživali u drugome. Naravno, kada počnete živjeti s nekim, potrebni su kompromisi, ali s obiju strana. Spomenuli ste da ste dosad uglavnom prihvaćali uloge u ozbiljnim filmovima.

Jeste li izbjegavali komedije zbog straha da vas publika, s obzirom na to da ste bili Miss svijeta, neće prihvaćati kao “pravu” glumicu, nego samo kao lijepo lice? – Nisam ništa planirala, ali sad mi je drago što su mi već na početku glumačke karijere nudili zahtjevnije uloge. Nitko iz moje obitelji nije povezan s filmom, nisam išla u glumačku školu… Jednostavno sam zaronila u svijet filma, a da sam prihvaćala svaku ponudu, brzo bih se izgubila. Pažljivo sam birala uloge, naravno, koliko mi je to situacija dopuštala, znajući da nemam pravo na pogrešku. Imala sam sreću da su mi uloge nudili redatelji koje sam cijenila i koji su mi omogućavali da učim na setu.

Koliko će indijskim glumcima pomoći uspjeh “Milijunaša s ulice” na dodjeli Oscara? – “Milijunaš s ulice” je film o Indiji, ali nije indijski film. Producenti i redatelj Danny Boyle su iz Velike Britanije i film je proizvod njihove kinematografije. No, u njemu se pojavljuje mnogo Indijaca, pa smo pokazali svijetu da imamo odličnih glumaca i to je za nas najveća dobit.

Postoji li razlika između snimanja filmova u Indiji i u Hollywoodu? – Nema nikakve razlike. Nije važno gdje snimate, nego s kim. Filmska industrija je svuda ista, a pojedini su filmovi jedinstveni zbog redatelja, ne zbog lokacije.

Je li vam bilo teško prilagoditi se holivudskom načinu života? – Ionako sam cijeli život otvorena stranim utjecajima. Moj je otac mnogo putovao i preko njega sam saznavala sve o stranim državama, a u školi sam govorila engleski, tako da se nisam bojala odlaska iz Indije. Uostalom, počela sam raditi kao manekenka s 19 godina i vrlo brzo sam se osamostalila, pa sam bila primorana naučiti se prilagođavati svakoj situaciji. Zato mi danas ništa nije teško i bez problema se mogu uklopiti u svaku sredinu.

U Indiji ste velika zvijezda i stalno vas okružuju obožavatelji. Je li vam lakše u inozemstvu, gdje vas ipak manje prepoznaju? – Doista mi je, što se toga tiče, lakše kada sam u inozemstvu, ali isto tako morate znati da nas Indijaca ima po cijelom svijetu. Zato ni u New Yorku ni u Berlinu ne mogu proći neprimjećeno, ali to mi ne smeta. Nemam ništa protiv ako netko želi podijeliti svoju radost sa mnom. Problem jedino nastaje kada zbog prevelike gužve netko može stradati. To je jedino čega se bojim.

Josip Jurčić