Zakletva nije uvijek pravovaljana

Sad mi je 27 godina. Kad mi je bilo 19, razboljela sam se zbog prekida jedne dugogodišnje veze u koju sam stupila sa svojim mladićem sa 16 i pol godina. Dobila sam slom živaca. Osjećajna sam osoba i taj me prekid strašno pogodio. Smiješno mi je kad se danas toga sjetim, ali tada mi nije tako izgledalo. Taj slom živaca prerastao je u bolest, nekoliko puta sam bila u bolnici. Poslije te veze imala sam još samo jednu, a onda sam se udala. Vjenčali smo se zbog obostrane ljubavi, rodilo se dijete, a onda je sve krenulo naopako. Ja sam dobila poslijeporođajnu depresiju zbog koje sam opet završila u bolnici, bolest mi se vratila. Moj muž je to teško prihvatio. Ja sam bila u bolnici, a on je ostao s malim djetetom. Pomagala mu je njegova majka. Prije udaje rekla sam mu da sam imala slom živaca i bila samo jednom u bolnici. On je to tada prihvatio. Međutim, kad sam poslije porođaja opet završila u bolnici, saznao je da to nije bilo samo jedanput i da je meni dijagnosticirana bolest. Nisam mu htjela sve reći od straha da me ne ostavi. Sada je još gore, umiješali su se svi njegovi, pogotovo majka, jer ni oni nisu znali za moju bolest. Moj muž je zatražio razvod, nije htio više živjeti sa mnom, kaže da se ne zna nositi s mojom bolešću, da je ne može prihvatiti, kao ni moju laž. Tri godine sam potpuno zdrava, ali smo se ipak razveli. Dijete je pripalo njemu. Tko je kriv: moj bivši muž koji ne poštuje onu rečenicu kod vjenčanja “u bolesti i zdravlju”, ili ja koja sam mu neke stvari zatajila od straha da ga ne izgubim? Zbunjena

S emocionalne strane vas razumijem, razumijem i da ste zatajili svoju bolest zato da ne izgubite muža, ali ne vaš suprug, nego vi niste poštovali onu “o bolesti i zdravlju”, jer kad je on tu zakletvu izgovorio pred oltarom, nije bio upućen u vaše zdravstveno stanje, pa ga ne možete optuživati da vas je prevario. Morali ste biti iskreni, možda bi sve bilo drugačije: možda bi on, zato jer vas je volio, prihvatio vašu bolest i najvjerojatnije bio spreman da s vama dijeli vaše zdravstvene nevolje. Ali on je za njih saznao u najosjetljivijem trenutku, kad se dijete rodilo i kad je postojala mogućnost da ono, eventualno, naslijedi vašu bolest. Pretpostavljam da je sud procjenjivao ne samo činjenicu da ste zatajili svoju bolest nego i okolnost da je dijete moglo biti žrtva vašeg zatajivanja. Brak je preozbiljna stvar da se s njime može igrati. Na žalost, plaćate cijenu jedne nezrele namjere da je moguće sakriti nešto što se sakriti ne može. Da ste bili do kraja iskreni, možda bi vaš muž iz ljubavi prema vama prihvatio činjenicu da niste zdravi i pomogao vam da bolest lakše podnosite. Ali morao je obvezno za nju znati. Moram se ograditi od činjenice da ne znam kako je tekao sud, ali ako je dodijelio dijete ocu, a ne vama, to govori u prilog mišljenja da vaši argumenti nisu bili dovoljni da dijete pripadne vama. Morate se, dakle, pomiriti s činjenicom da je sud procijenio pravedno. Liječite svoje boljetice i što budete bliže zdravlju, bit ćete bliže i svom djetetu, bez obzira na to što je ono pripalo vašem (bivšem) mužu. Vjerujem da će imati dovoljno razumijevanja za vaše majčinske osjećaje.