Ja nisam osoba koja bi bila živčana, koja bi se na bilo koga zbog bilo čega izderavala ili, kako se to uobičajeno kaže, istresala, ali sam postala alergična kad svakim danom slušam iste priče – ma pusti ga, zar ne znaš da je pod stresom, zar nisi čula da ga je ostavila žena, zar ne znaš da je bez posla? Pa to je stres od kojeg se nikad neće oporaviti! Jadan čovjek! Moramo biti malo uviđavniji prema njemu! Pa ljudi smo. Moramo štititi jedni druge!
I kamo god da se okreneš, susretneš se s tim nevidljivim, a ipak strašnim – stresom. Nisam ni od osoba koje bi zanijekale medicinsko postojanje i opravdanje stresa, ali kod nas je pola nacije – pod stresom.I što je najvažnije, ali i najžalosnije, na nj nije imun nitko – javlja se već u najranijoj dobi pa do one najkasnije.Ne smijemo dopustiti da on poprimi oblike epidemije jer i ne znam kako bismo ga onda izbjegli.
I sama sam bila u situacijama koje su me pogađale, koje su uzdrmale i moj ego i moj život, ali nastojala sam sve to shvaćati kao normalne pojave koje idu „uz život“, prilagođavati se svemu što mi se dešava i nastojati sama sebi pomoći jer sam držala da sam ja „sama sebi u takvim situacijama najbolji i liječnik i savjetnik“. Nije da nije bilo stresa i kod mene, mada ga nekad i nismo tako nazivali, ali znala sam se protiv njega boriti, znala sam mu „stati na kraj“.
Međutim, ma što ja o tome mislila, on je tu, ljudi imaju problema i na to treba tako gledati i vidjeti što se da učiniti da se sve svede na neke razumne mjere. Možda je najozbiljnije pitanje kako ga prepoznati, kako uočiti njegove simptome, i kako mu se suprotstaviti. Kako se boriti i zaštititi od njegovih posljedica? Kažu, a tako je i inače u životu, kad nešto upoznamo „u dušu“, kad znamo sve o njegovim uzrocima, prirodi i posljedicama, bolje ćemo ga kontrolirati.
Oni koji su ga proživljavali, ističu da djeluje razarajuće na organizam, izbacuje ga naprosto iz njegove uobičajene sheme aktivnosti. A organizam djeluje, zna se, kao sustav koji sam sebe održava u stanju konstantne ravnoteže.
Ja sam shvatila da su oni slabiji, oni koji niti prihvaćaju borbu niti se imaju snage boriti, najveće žrtve stresa. A ako prihvatimo tvrdnju da je stres pitanje odnosa tijela i psihe, izazvano neuobičajenom ili prijetećom situacijom iz čovjekove okoline, onda nam je sve jasno. Jer, kad nestane takva situacija, nestane i stres.
Ali, ja si odmah postavljam i veoma praktično pitanje – tko kome danas može osigurati život „pod staklenim zvonom“, tko koga i koliko dugo može štititi. Nitko, zna to svatko.Relativno je lakše ako to stanje traje kratko vrijeme, ali ako potraje, dolazi do promjena u fiziološkim i biokemijskim procesima koji vode do trauma. Iznenadit će se mnogi da ima i pozitivnih primjera stresa, da se često čuje za one slabije da ih treba čuvati i toga jer bi ih i to moglo „prekomjerno uzbuditi“.
Jedna od najpozitivnijih stresnih situacija je ona ljubavna. Na žalost, takvih je premalo, ili je, kako zlobno kaže jedna moja prijateljica – premalo ljubavi danas pa se toga i ne treba bojati.Kako je stres zaokupio sve ljude na svijetu, kako je on čak „napast civilizacije“, o njemu se naveliko piše u običnim, ali i u stručnim novinama i časopisima. Švicarci tu vode, iako se za njih obično misli da su hladni, da njih ako i pogađa tako nešto, nije u onolikoj mjeri koliko je to među drugim narodima. No, ljudi obično pretjeruju. Nema ni tu generaliziranja. Svaki čovjek reagira na svoju situaciju specifično, ma kojem narodu pripadao. A kad pati, svatko pati na svoj način.
Zanimljivo je i za nas laike što sve stručnjaci navode kao primjer stresa, ali i ističu kad on počinje, u kojoj se dobi može sve javljati. Oni to ne nazivaju ovako kako ja pojednostavljujem, već sve imenuju – stresnim situacijama. Tako je za njih stresna situacija i kad je beba gladna, kad plače jer jedino na taj način „kazuje“ da je nešto muči. A kad dobije hranu, stresna situacija prestaje. Drugi primjer je onaj učenika u školi koji nešto ne zna pa se muči, ili vozača auta koji je zaglavljen u prometu, ali i onoga koji je doživio sudar.
Često su stresne situacije pred neke operacije, a da i ne govorim o svađama u bračnoj zajednici, nevjerama supruga… To je neka vrsta cijene koju plaćamo za to što imamo tako savršen i osjetljiv centralni živčani sustav i što živimo u visoko civiliziranoj sredini.
Što je čovjek stariji, to mu je teže podnijeti stresnu situaciju. Mozak nije više „tako efikasan“, a tijelo ima manju sposobnost da odgovara na promjene koje su izazvale stres.
Dr. Nober sa sveučilišta Columbia kaže da je sreća da je priroda našla i ovom lijek. Naime, kako ljudi stare, jasno je da postaju manje ambiciozni i manje spremni da prihvate odgovornosti kad nisu sigurni da ih mogu izdržati. Čovjek je najpodložniji stresu između 35. i 50. godine, kad su mu karijera i drugi životni izazovi na vrhuncu. Međutim, on ističe kako se stres može vidjeti i primijetiti i kod djece, ne zato što to sami žele, već zato što ih na to tjera ambicija njihovih roditelja – žele ne samo dobru djecu, već savršenu.Kronični stres kod djece može prouzrokovati ozbiljne posljedice u pubertetu.
Na upit jesu li žene podložnije stresu od muškaraca, profesor je odgovorio dosta neodređeno. Rekao je da razlozi i za jedan i za drugi odgovor leže u biološkoj razlici između muškaraca i žena, a ističe i njihove socijalne razlike koje, usprkos svemu, još postoje u društvu. One primoravaju na to da jedni i drugi drugačije žive.Žene se još od malih nogu pripremaju najprije da budu majke i domaćice. Eventualno tek i za neko zvanje, dok je muškarcu namijenjena posve druga uloga. On kaže da u najvećem broju suvremenih društava veliku odgovornost preuzima muškarac. Zbog toga je on i izložen velikom riziku stresa, i većem nego žena.Kod žena se stres često pojavljuje u menopauzi, ali i ako je zaposlena, pa ima na brizi djecu, kuću i muža. Prilike za stres tad je koliko hoćeš.
Postoji nekoliko simptoma kratkotrajnog stresa pored onih koji se pojavljuju kad je čovjek uzbuđen. To je neugodan osjećaj u želucu i opće stanje psihičke uznemirenosti. Onaj stres koji dulje traje, odražava se nesanicom, razdražljivošću, tlakom, a ako predugo traje, nije rijetka ni pojava čira na želucu ili se javljaju čak i problemi sa srcem. Kad se pojave ovakvi problemi,
a naročito ako dugo traju, neophodna je pomoć liječnika.
Uzrok stresa može biti i premorenost. Pretjerani rad znači da ta osoba nije u stanju riješiti svoje probleme. Ima osoba koje pate od stresa pri pomisli na svoje materijalno stanje, pogotovo ako su dužni. To znači da moraju zapeti i raditi dulje nego su to u stanju, kako znamo čuti do iznemoglosti, a to opet izaziva – stresne situacije.
I zaljubljen čovjek može doživjeti stres, pogotovo ako mu ta ljubav nije uzvraćena.Kažu da nema većeg stresa od onoga koji doživljava zaljubljen, a ostavljen čovjek. Toliko da su tu moguća čak i – samoubojstva.
I kako svemu tome doskočiti?
Jakom voljom, samosviješću, i čvrstom željom da svoj život učinimo – normalnim.
A to znači „uzeti ga u svoje ruke“, ne dopustiti nikome i ničemu da „vlada nama“, biti gospodar samom sebi. Tko to može, lako će prebroditi sve situacije koje drugima mogu izgledati – neprebrodive.
