Zemlja bez sjena

Moji roditelji su mi pružili mnogo ljubavi, ali su imali ujedno određena očekivanja od mene. Kad sam počela iskazivati slobodnu volju, nastojali su me odvratiti od onoga što se nije poklapalo s njihovim vlastitim zamislima. Majka je s tim uvjeravanjima išla dalje, počela me ucjenjivati i vrijeđati. Ispočetka nisam shvaćala da su njezini ispadi zapravo bili korijeni njezine bolesti. Događalo se da me zaključavala u kuću, jer se plašila da će drugi utjecati na mene, ili me kažnjavala na neke druge načine, najčešće psihičkom ucjenom. Znala sam da nisam voljena zbog onoga što jesam, nego zbog onoga što bi oni voljeli da budem. Nižući uspjehe u školi, društvu i na poslu, uspjela sam ostvariti svoje snove. Jedino sam u ljubavi bila nesigurna. Kad bih se pobunila protiv želja svoje majke, prijetila bi mi, otac je prešutno odobravao. Imali su zahtjeve da moj mladić bude obrazovan, naše vjere, iz ugledne kuće, imućan. Ta prevelika očekivanja su me slamala. Zato sam radije bila sama, upuštala se u kratke avanture ili radila nešto iz inata. Prije pet godina nastupila je eskalacija majčinog psihičkog poremećaja. Tvrdila je da nije bolesna. Prošlo je tri godine dok se nije izvukla iz depresije, ali su joj ipak padale na pamet lude ideje u koje je nastojala uvjeriti druge. Prije dvije godine upoznala sam muškarca u kojemu sam našla sve ono za čime sam tragala: ljubav, oslonac, podršku. Ali on nije bio po mjerilima mojih roditelja. Bio je, naime, oženjen, doduše vrlo kratko, i ima dijete iz tog braka. Kad je mene sreo, bio je sam već nekoliko godina. Naša ljubav bila je kao zvijezda na nebu, sjaj u našim očima vidjeli su i drugi. No, nije bio po volji mojim roditeljima, posebno mami. Odlučila je da nas razdvoji, zvala na njegovo radno mjesto govoreći da me drogira, da sam zaslijepljena, njegove roditelje molila da ga odgovore od mene, mene je htjela izbaciti iz kuće i blatila pred obitelji. Na svu sreću on je razumio moj problem i bolest moje majke. Držali smo se jedno drugog i počeli živjeti sami. Mama se s vremenom privikla na situaciju i nekako ga prihvatila. Ove godine smo se vjenčali i rodila sam malu djevojčicu. Njoj su trenutačno dva mjeseca i naša bi sreća bila potpuna da moja majka opet nije počela praviti probleme. Umislila je da moj muž troši naš novac, da me vara, za djevojčicu govorila kako je treba krstiti u “našoj “crkvi, čak je prijetila da će je tajno krstiti. Najnoviji njezin skandal: zvala je roditelje mog muža i rekla im da nisu na našem nivou, da me muž vara, sramoti i slične nebuloze. Tada je mom mužu prekipjelo, stala sam između majke i njega, a on je na kraju izašao iz kuće da se smiri. Nakon toga je majka pričala kako ju je htio ubiti. Čini se da će ona stalno praviti ovakve probleme. Već mi je dosta njezinih gluposti, laži, skandala, gubim strpljenje i suosjećajnost, ponekad je mrzim. Opet me pokušava razdvojiti od muža, čini mi se da podsvjesno ne želi da budem sretna. Kako da razvežem taj čvor? Polako je udaljavam iz svog života, ali ne mogu potpuno. Svjesna sam da ona nikad neće gledati na svijet kao mi “normalni”, ali priznajem da živim u iluziji kako još možemo biti sretna obitelj. Ili to mogu biti samo sa svojim djetetom i mužem? Zemlja sjena

Samo sa svojim djetetom i mužem! Vaša majka je bolesna osoba i bit će uvijek izvorom nesuglasica, možda će to ići tako daleko da će vaš suprug, uz dužno poštovanje, zatražiti od vas da se od nje distancirate i ne sanjate o “sretnoj obitelji” koja je neostvariva. Vaša majka je, na žalost, neubrojiva i takvu je morate uzeti. Vaš muž ne traži od vas da je ne volite ili mrzite, traži jedino da shvatite kako na grubi i nesvjesni način remeti vaš život, kako je ta mržnja hrani, iako toga nije svjesna. Od svog oca ne možete očekivati ništa, on se vjerojatno pomirio s tom situacijom. Vaša majka, dakle, nije nipošto sama, ali iz svoje depresivne aktivnosti sije prah pometnje. Volite je, ali ne uzimajte ozbiljno njezine skandale, no kako se ovo posljednje ne može izbjeći, prorijedite svoje posjete, jer ste se izvukli iz obiteljskog pakla da biste napokon našli sreću za kojom ste toliko žudjeli. Na to imate pravo, pogotovo mala loptica koja je tek počela živjeti. Ona hoće mirnu, vedru i nasmijanu majku, a njezin otac sabranu ženu u “zemlji bez sjena”.