Ženu se mora voljeti

Uvijek mi je bilo zanimljivo pratiti i čitati sve što govori o ljubavi, seksu ili, pak, seksualnoj energiji. Odavno sam shvatila da na sve troje na neki način utječe klima, običaji pa i odgoj. Ali, došla sam do još nekih spoznaja – nešto što je normalno u Europi, ne mora biti, recimo, u Aziji! Znala sam slušati priče da su Azijci u ljubavi egoisti, da su za njih žene ono što su nekad bile i na našim prostorima – tek predmeti za vođenje ljubavi. Vjerojatno su se i ondje danas stvari promijenile, ali zasigurno sve to ondje ide sporije nego bi trebalo, i nego to ide u Europi ili Americi. Možda su Kinezi najbolji primjer toj postavci. Oni tvrde da je seksualna energija dio energije cijeloga bića. Ističu da se ta dragocjena energija može vrlo lako potrošiti, a vrlo teško ponovno stvoriti. A bez nje, nema muškarcu opstanka. Kako je sačuvati, kad se zna da je to najveći kapital koji muškarci posjeduju. Akapital je kapital, zna se što treba s njim – treba ga čuvati i njegovati, pa i množiti! Ni njih mnogo ne zabrinjavaju žene. Važno je kako se muškarac osjeća i kako da sačuva i sebe i svoju muškost što dulje.

Dr. prof. Ives Requenq, koji na pariškom sveučilištu podučava akupunkturu i QI Gong, kako Kinezi zovu znanost o sprečavanju brze ejakulacije, kaže da tim činom muškarci gube svoju dragocjenu energiju. Orgazam treba produljiti što je više moguće. Jer, na taj način ne samo da muškarac sebi pomaže nego i partnericu “odvodi u nebeske visine”.

Profesor kaže da u Kini akupunkturom pomažu i učenicima srednjih škola da što više produlje čak i masturbaciju i manje troše svoju energiju koja je dragocjen temelj svih organa koji trebaju tu energiju. To odgađanje orgazma nije lako, a treba i velika volja za znati se svladati. Kažu da je to ondje uzelo toliko maha da se mladi već natječu koliko se dulje mogu suzdržavati. Time su produljili užitak ne samo sebi nego i svojoj partnerici, iako je to više odraz njihove snage nego ih brine sama partnerica.

Prof. Requenq je napisao knjigu o toj temi s naslovom “Svjetlost mozga”. U njoj daje poduke kako produljiti sam orgazam, pa čak ga i izbjeći, ali opisuje i sve svoje uspjehe. Nije propustio sve to dokumentirati pohvalnicama koje je dobio od ljudi kojima je pomogao kad im je pomoć bila najpotrebnija. Isad nešto najvažnije – mnogi koji su se držali njegovih uputa, vrlo su brzo osjetili da im se energija vratila, a time im se vratila i volja za životom. Porasla im je i radna energija, počeli su neki novi, kvalitetniji život. Dabome da se on obraća i ženama ističući da je muškarcu njihova pomoć i te kako potrebna. Jer, ona u “prvom trenutku treba znati reagirati – ispravno”. Nježnost da, bez nje nema ni ljubavi, ali sve u svoje vrijeme i na pravom mjestu!

Možda to samo naoko izgleda paradoksalno, ali vođenje ljubavi nije samo strast, nego ponekad i sti- šavanje iste, ali ne zato što to ne želimo, nego zato što želimo izmiješanu nježnost i strast, ali da to traje što dulje i da sve bude što dublje!

Tepanje je uvijek dobrodošlo, ali tepanje koje će poticati baš tu odgodu orgazma. Mazne riječi kao “nikad boljeg ljubavnika u životu nisam imala”, “i ne znaš kako i koliko me usrećuješ”, sigurno će pomoći. Možda ih nije uvijek lako izgovoriti, ali izgovorene “nadahnut” će i one koji su inače “brzi u obavljanju posla”. Za to sve treba imati volje, jer mnoge griješe šuteći prilikom vođenja ljubavi, nesvjesne ili neuke da to partneru mnogo znači.

Neki muškarci obožavaju “aktivne i brbljave žene” pri vođenju ljubavi jer ih to usredotočuje na riječi i na taj način odgađaju ono što bi im inače bilo “neodgodivo”. Liem Giok, četrdesetogodišnjak, priznao je profesoru da mu nije tako teško provesti ovu tehniku produljavanja orgazma jer se njegova partnerica ponašala prema uputama koje je on iznio u svojoj knjizi. Čak je rekla da nakon deset godina braka nikad se nije bolje i sretnije osjećala, a već se bila bojala za brak jer je on nekoliko godina mlađi od nje.

Nema ljepšega seksa od onoga koji se vodi s ljubavlju s obje strane, otad je neprestance govorila. I u Indiji, za razliku od Kine, mnogi odavno prakticiraju nešto drugo pri vođenju ljubavi – jogu. U toj mnogoljudnoj zemlji stoljećima je joga zakon. Oni se veoma rano žene, i partnerica je obično vrlo mlada, često joj nije više od 13 godina, tek je koju godinu mlađa od muža, a u brak ulazi bez seksualnog iskustva.

Prilikom jednog svojeg putovanja u Indiju, pitala sam jednu mladu novinarku (koja me došla intervjuirati) je li udana i je li joj teško živjeti bez ljubavi. Jer, brak su, kako mi je rekla, sklopili roditelji. Čula sam odgovor koji je iznenadio, ali nisam mu imala što dodati: “Udala sam se s 14 godina bez ljubavi. Nisam muža prije braka nikad vidjela, ali nakon deset godina, ja sam se zaljubila u njega i sretna sam s njim. Vi se ženite iz ljubavi, ali nakon deset godina vi već mrzite jedno drugo. Dakle, što je bolje? Mislim ovo naše”.

Kako joga već od ranog djetinjstva uči muškarce da čuvaju svoju energiju, to kod njih nije ništa novo. Pošto je ondje još i danas rijetka rastava, za to su zaslužne najčešće žene jer one su čuvarice ljubavi svoga muškarca. Najdivnija je priča s Taj Mahalom, prekrasnim spomenikom ljubavi, koji je u 16. stoljeću sagradio sultan svojoj ženi, koja je umrla pri porođaju 13. djeteta. Iako je imao harem od 800 žena, volio je samo jednu, a seksao se s njih stotine. To bi trebao biti dokaz svim ženama da muškarac promjenu ne smatra izdajom ljubavi. Ljubav je jedno, a seks je drugo.

To gotovo da nema veze jedno s drugim, prema njihovim tvrdnjama. Malo se u nas zna o Japancima i o tome kako oni gledaju na seks i ljubav. Seks je za njih u kući sa ženom svetinja, s najvažnijim ciljem, onim – “održavanja vrste”. Međutim, ondje si muškarci mogu “priuštiti” ono o čemu žene ne mogu ni sanjati – odlazak u javne kuće, a oni bogatiji imaju i svoje gejše. S njima je seks posve drugačiji nego u kući sa ženom. Legalna žena često zna i za gejšu, ali, sve to “ostaje u četiri zida”. Međutim, vrijeme i svjetski običaji i ondje su “otvorili vrata”. Najbolji primjer su mladi par Jukit i Lakoto. Oni su se upoznali preko interneta, zaljubili se jedno u drugo i na kraju nakon godine poznanstva, najprije dopisivanja, onda osobnog, i vjenčali.

Oboje su bili nevini i mladi. Njoj je bilo 19, a njemu 24 godine. Ona je, začudo, iako mlada, od seksa i tražila i davala više od njega. Ali, i postavila uvjet – ništa od gejši! Jer, ona će mu pružiti sve što on želi, zadovoljit će ga na način kako samo poželjeti može, i ne vidi razloga da išta traži izvan kuće. I tako su Jukit i Lakoto među prvima od nekoliko milijuna Japanaca uveli običaj – seks i u vlastitoj kući, s vlastitom ženom, može biti sjajan!

Gejše polako gube prvotno značenje. No, da čitateljice ne bi stekle pogrešan dojam, moram reći da to ne znači da je i ondje sve idealno. I dalje ima javnih kuća, i dalje su mnogima gejše ostale san, mnogi ih potajice i dalje imaju, ali sve se više čuje glas žena koje ne žele biti “sluškinje” koje su na svijetu tek zato da održavaju vrstu. Onaj tko imalo pozna Japan i njihove običaje, zna da je to mnogo, da se rađa nešto što je još samo kojih desetak godina unazad bilo nezamislivo. Moderna Japanka više ne prihvaća šutke i ponizno javnu ljubav svoga muža, i ako neki Japanac još ima gejšu, to mora čuvati “kao zmija noge”. Kako doista stvari stoje s Japancima kao ljubavnicima, teško je sa sigurnošću reći, ali priča se da i oni, kako bi se iskazali, sve češće odgađaju ejakulaciju. Poznajući njihovu inače upornost, teško da neće uspjeti u onome što će im davati primat u svijetu. Jedno je sigurno, ma gdje bili i ma gdje živjeli, muškarci žele biti – mačori.