Živjeti u miru...

Život mi je dokazao da je istinita uzrečica kako je najgore “imati pa nemati”. Nisam imala nikakvih velikih bogatstava, ali sam imala sreðen obiteljski život, roditelje, dobrog supruga, uspješnu djecu i punu kuću radosti, što sam sada naglo sve izgubila. Roðena sam kao blizanka, ali brat blizanac umro je nekoliko mjeseci nakon roðenja. Osjećam silnu potrebu da imam nekog uza se, da me netko voli i želi, da sam nekome potrebna. Ne podnosim samoću. Imala sam sreću da mi je suprug bio zamjena za brata, bio mi je najbliža osoba na svijetu: volio me, pazio, bili smo vezani jedno za drugo, dovoljni jedno drugom, pomalo smo zanemarili druženja. Bio je najbolji otac djeci koja su sada odrasla, imaju svoje živote i bračne drugove. Unuci još nisu došli, kad se suprug teško razbolio i otišao mnogo prije nego što sam mogla zamisliti. Tako sam sa 70 godina ostala sama u velikom stanu, osjećam se kao da više nikome nisam potrebna. Djeca su dobra i brižna koliko im to dopušta slobodno vrijeme, imam osjećaj da predstavljam samo teret. Ničega se u kući ne mogu prihvatiti, sve mi se čini besmislenim i suvišnim jer će i tako za koju godinu sve to sa mnom zajedno nestati. Ponekad ozbiljno razmišljam o vrlo drastičnim rješenjima. S prijateljicama ponekad popijem kavu, popričamo i raziðemo se, a to je sve prolazno i usput i ne može mi zamijeniti osobu koja je živjela sa mnom i za mene, dijelila sa mnom dobro i zlo. Pomišljam na najgore, bojim se sama sebe, borim se da ne učinim neku glupost na sramotu svojoj djeci i sebi, ali moj život više nema smisao. Moj je gubitak prevelik, a u svojim godinama ne vidim nigdje sunca na vidiku, a oblaci se sve više gomilaju na mom horizontu. Izgubljena i sama

Mislim da je život u usporedbi. Ako jest istina da je najgore od svega “imati pa nemati”, još gore je “nemati pa nemati”. Morate biti pravedni pa će vam biti lakše. Imali ste sve bitno u životu od čega se sastoji sreća: dobre roditelje, dobrog supruga, dobru djecu, sklad u svakom pogledu. Netko je živio s vama i za vas, disao uz vas, dijelio s vama dobro i zlo, svaku misao i želju, volio vas. Nije bilo stresova u kući, patnji, sukoba, mržnje, ljubomore, drugih žena, neimaštine i vječnog traganja za mrvicama sreće. Vaš je brak bio bonaca, bez valova i oluja. Naviknuti na mir i zadovoljstvo, ne znate što biste sada počeli sami sa sobom, guši vas praznina koja vas okružuje, ali to su samo prostor, zrak, predmeti. Vi živite s onima koje volite i koji vas vole. Vi ne znate biti nesretni jer ste uvijek bili sretni, ne poznajete očaj, uzaludno lupanje glavom o zid da riješite nerješivo. Morate se pomiriti s onime što nas neminovno sustiže, godine nas gutaju i životna krivulja ide nadolje, polako, ali sigurno, kao pješčani sat. Nemojte razmišljati o drastičnim rješenjima, ne pomišljajte na najgore, trpite svoju sudbinu i budite sretni da ste sve dali od sebe, jer je najsretniji onaj čovjek koji je učinio sretnima najviše drugih ljudi. Vi još imate za koga živjeti, neki nemaju nikoga da s njima podijele sreću, ako su je uopće i upoznali. Vi ste je upoznali i to je golemo bogatstvo, iako toga još niste svjesni. Izgubljeni ste, ali niste sami. Oko osamljenika šuljaju se sablasti, ali samoća nije strašna ako čovjek sam sa sobom živi u miru. Ja vam želim taj mir.