Život nam vraća što mu dajemo

Sad su mi 33 godine. Nisam udana, sreća me nije htjela barem dosad, iako bih željela, ali svijet je pokvaren i osobu poput mene nitko neće. Veoma sam osamljena, u malograđanskoj sredini doživljavam poniženja i vrijeđanja, bez ikakva razloga. Danas je najvažniji novac, bolje prolaze tatovi i pokvarene žene. Od muškaraca koje sam upoznala, svi su bili propalice. Ne snalazim se u sadašnjem svijetu. Željela bih što prije iz njega nestati, sve mi se manje sviđa, a sve više me razočarava.

Danijela Svijet je kakav jest, ali je potrebno malo više tolerancije, jer se ne može stalno ratovati sa svima. Ni jedno životno razdoblje nije idealno. U malim sredinama koje ste vi nazvali malograđanskima, sve se intenzivnije doživljava, ljudi žive preblizu jedni uz druge, male suprotnosti lakše narastu u veliki konflikt. Ništa nije ni crno ni bijelo. Novac je oduvijek pokretač dobrih i zlih strasti, a uz njega se može ostati poštenim ili se pokvariti. Lopovi prolaze bolje ili gore, kao i lake žene, no nitko ne pita zašto je netko postao takvim kakvim je postao. Možda smo i mi malo krivi što nisu bolji od toga. S nekim se stvarima treba pomiriti jer ih ne možemo promijeniti. Tada, možda, nećete željeti da što prije odete s ovoga svijeta, nego da u njemu ostanete što dulje. Mladi ste, pred vama je život, ne znate iza kakvog ugla netko čuči i odmjerava vas, vaši životni zahtjevi moraju biti umjereni, kako biste mogli živjeti razumno, u skladu s dobrim i lošim mogućnostima. Lijepo je zanimanje voljeti život, a ne ga mrziti. Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.