Zrinka Cvitešić će mi platiti pekmezom

Pjevačica i modna dizajnerica Matija Vuica, rođena prije 51 godinu u Metkoviću, čije su kreacije zapažene na Berlinaleu – zahvaljujući glumici Zrinki Cvitešić koja je njezine dvije haljine ‘prošetala’ po crvenom tepihu – s ponosom je predstavila ‘najglamurozniju modnu reviju ikad održanu u kazalištu’ – predstavu ‘Saloma’ za koju je osmislila šezdesetak kostima.

Čiji su izbor bile te dvije haljine? – Zrinka vrlo dobro zna što joj pristaje i ona je inzistirala na crnoj, a svijetla je bila gotovo slučajan odabir. Tu sam haljinu kreirala kao dio kolekcije Put svile, a kako je dugo stajala na lutki, nitko je nije vidio niti snimio. Kad ju je Zrinka odjenula, samo je rekla: “To je to”.

Jeste li se čuli sa Zrinkom dok je bila u Berlinu? – Ne. Samo sam joj poslala poruku da je bila dostojna predstavnica hrvatskog filma i hrvatske mode. I daj joj Bože još više uspjeha pa da je ja odijevam. Jer, iako sam napravila stotine glamuroznih haljina, od koji su neke i u dućanu u Londonu, tek je ovo pravi uspjeh.

Kako vam je Zrinka zahvalila? – Zrinkina mama radi najbolje pekmeze na svijetu, koje mi Zrinka često donosi. I ovo će je stajati maminih pekmeza.

Kakve kostime nose glumci u predstavi “Saloma”, koje ste također kreirali? – Sve su to glamurozne kreacije, dostojne crvenih tepiha bilo gdje u svijetu.

Koliko ste spavali posljednjih mjesec dana, otkako u Puli pripremate tu predstavu Damira Zlatara Freya? – Čvrsto niti jedan dan. Više kao zec, jednim okom otvorenim.

Što vam najviše nedostaje kad dugo izbivate iz kuće? – Jurin zagrljaj, da me netko dočeka kad se vratim kući.

Što obvezno nosite sa sobom kad idete na put? – Barem pet pari čarapa za svaku prigodu, mnogo rublja, nekoliko koktel-haljina, barem dvije jakne, od kojih je jedna kožnata, kišobran, svu kozmetiku i nekoliko pari cipela.

Što vam je modni fetiš? – Cipele. Imam zbirku kojom sam napunila jednu malu sobu. Ništa ne bacam, a darovati nemam kome jer nitko nema broj 35.

Koliko su centimetara imale vaše najviše potpetice? – Petnaest. Bile su to sandale sa štrasom koje sam kupila u jednom sado-mazo dućanu u Frankfurtu.

Gdje najradije kupujete odjeću? – U Londonu. Moji dućani su River Island i Urban Outfitters.

Kako se najbolje opuštate? – Zimi ne propuštam skijanje na Kronplatzu, s mojim Jurom i prijateljima iz Hercegovine, a ljeti sam uvijek u Metkoviću. Samo sam jedne godine provela tjedan dana na Siciliji.

Koje biste se mane voljeli riješiti? – Prilično sam nagle ćudi. Moj Jure mi zna reći da sam prznica. Ne praštam ni sitne laži, a kad me netko iznevjeri, zauvijek ga prekrižim.

Što nikada ne biste oprostili? – Prevaru prijatelja. Ne mogu ni zamisliti da me Jure prevari.

Povjeravaju li vam se poznate osobe kad dođu k vama po haljine? – Neke da. Ali na mojim je ustima patentni zatvarač, i ne bih ih izdala da se ne znam kako posvađamo. Jedino ako pod stare dane budem morala pisati biografiju da bih preživjela. Ali onda se ionako imena neću moći sjetiti.

Kakva ste kuharica? – Sjajna! Obično kuham laganu, mediteransku hranu, a kad želim ostaviti dojam, pripravim brudet od riba ili jegulja i žaba.

Zašto ste još podstanarka? – Vrlo sam traljava osoba, o svemu više mislim negoli o sebi i zato u 30 godina, koliko živim u Zagrebu, još nisam kupila stan. A možda je malo kriva i moja kuća u Metkoviću, koju doživljavam domom.

Diana Šetka