Zürich - grad u kojem je sve "po špagi"

Grad po mjeri čovjeka – tako bih najkraće mogla opisati Zürich, sjedište istoimenog kantona, koje se smatra poslovnim i kulturnim središtem Švicarske. To je, ujedno, i najveći tamošnji grad – s oko 380.000 stanovnika – te se već niz godina nalazi na vrhu ljestvice najpoželjnijih mjesta za život. Nekima se Zürich, zbog svoje organiziranosti, urednosti i čistoće (reklo bi se da je sve kao „po špagi“), čini dosadnim i sterilnim, no meni, kojoj je životni moto „red, rad i disciplina“, izuzetno se sviđa.

Vrhovi Alpa Sin Lovro i ja putovali smo avionom, a dvije povratne karte Zagreb-Zürich stajale su nas 3100 kuna. To je, budući da smo ih rezervirali unaprijed, bila jedna od najjeftinijih opcija. Let je trajao oko sat i pedeset minuta, a posebno je bilo fascinantno letjeti iznad vrhova Alpa pokrivenih snijegom. Turbulencije, srećom, nije bilo tako da smo mogli u miru „smazati“ svoj obrok i malo odrijemati.

Bešumni tramvaji Budući da u Zürichu imam prijatelje, nisam se morala brinuti oko smještaja. Bili smo u privatnom stanu u četvrti Goldbrunnen, koji je od središta grada udaljen petnaestak minuta vožnje tramvajem, tako da smo svakodnevno odlazili u razgledavanje. Moram pohvaliti javni prijevoz: tramvaji su niskopodni, gotovo bešumni, i dolaze točno prema redu vožnje. Možda i zato što je automobilima zabranjeno voziti njihovim trakom. Jednosmjerna karta za kraće rute stoji oko 2,40, dok za dulje iznosi oko 3,40 švicarskih franaka.

Najskuplja ulica Ne smatram se šopingholičarkom, ali nisam mogla odoljeti da ne prošećem ulicom Bahnhofstrasse, jednom od najskupljih na svijetu, koja vodi prema željezničkom kolodvoru. Pogađate da je to zato što je načičkana dizajnerskim dućanima: Dior, Chanel, Hugo Boss, Prada, Max Mara, Ferragamo i Burberry samo su neki od njih. Bila su sniženja pa su se Burberryjev sivi kaput ili Pradine salonke mogli kupiti za „samo“ 1700, odnosno, 600 franaka. Potonje sam probala, no na kraju sam, ipak, odustala od kupnje. Trgovine sa satovima i nakitom Bvlgari, Chopard, Omega ili Rolex sam, pak, zaobilazila u širokom luku. Ne zato što mi se ponuda nije svidjela već stoga jer mi se od cijena zavrtjelo u glavi.

Pustošenje dućana Ipak, iz Züricha nisam otišla praznih ruku. Tako sam, uz ostalo, kupila kožnate, rukom rađene, unikatne mokasine, koje sam platila 520 franaka, te dugačak mekan vuneni šal, također ručni rad, čija je cijena bila 160 franaka. To je doista skupo, ali me „utješilo“ što su bili na sniženju pa sam ih, zapravo, platila 50 posto manje. Lovro je, pak, „pustošio“ Zaru, H&M i trgovinu Karl Franz Weber, koja ima nekoliko katova, i u kojoj ima toliko vrsta igračaka da vam pamet stane. Kupili smo lego-kocke, a cijene su slične kao i u Hrvatskoj. Kavu sam najčešće pila u kafiću Al Leone, a cijena joj je dvostruko viša nego u Zagrebu.

Vitraji Marca Chagalla No, dosta o cijenama. U Zürichu ima toliko toga za vidjeti da bi bila prava šteta samo kupovati i sjediti u kafićima. Svakako preporučam posjet staroj jezgri Obersdorf. Ondje se, među ostalim, nalazi Fraumunster (samostan Naše Gospe), utemeljen 853. Crkva je obnovljena u 20. stoljeću, a poznata je po vitrajima koje je 1970. oslikao slavni francuski slikar Marc Chagall.

Moj dom je Hrvatska Jedna od posebnosti Züricha, kojim protječe rijeka Limmat, je i Ciriško jezero. Nalazi se u jugoistočnom dijelu grada i zaista je impresivno. Površina mu je 88,66 četvornih kilometara, a prosječna dubina 50 metara. Jezero je iznimno čisto, a kako mu je ljeti prosječna temperatura 20 stupnjeva, mnogi ondje dolaze na kupanje. Stoga u Zürich svakako planiram doći i ljeti. Lovro je, pak, u početku bio veoma uzbuđen i stalno je govorio kako je grad baš krasan. No, kad smo ulazili u avion za Zagreb stalno je pjevao „Moj dom je Hrvatska“, hit Prljavog kazališta. Nisam ni znala da mi je sin takav domoljub.