Seks i prehrana, ima li to veze, pitaju se mnogi, pogotovo otkad je u Ženevi tome bio posvećen ozbiljan znanstveni skup. Bilo je i onih koji su se podsmjehivali tome, tim više što su mislili da je sve to riješeno drugačije, modernije, da su viagra i slični “preparati” riješili nedaće onih koji su u njih zapali.
Nasreću, ozbiljni ljudi o tako ozbiljnim problemima ipak su poveli računa. Jer, ako je seks najvažniji dio ljudskoga života, a jest, on mora biti predmetom i znanstvenog istraživanja. Čudi, zapravo, nešto drugo – zašto nije bio i dosad u onim razmjerima i na onim područjima na kojima je to na tom skupu razmatrano.
A centralno je pitanje bilo postavljeno – ima li i koliko prehrana utjecaja na seksualnu želju, a još više na mušku potenciju. Pozivalo se u pomoć i “knjige starodavne”, i ondje se pronašlo ono što su još naši preci znali i koristili, a mi smo, podcjenjujući sve to – odbacivali.
Istina, suvremena znanost pomogla je “mehanički” muškim jadnicima, ali nitko time nije zapravo bio zadovoljan. Muškarci su htjeli biti muškarčine bez da uzimaju kakvu pomoć sa strane, a žene su željele seks s onima koji su ih u stanju zadovoljiti – na prirodan način.
Najčešće spominjana riječ bila je – afrodizijak. Tek su neki dotad znali da mu je ime dano prema božici ljubavi Afroditi koja je, da bi imala potentne ljubavnike, uzgajala čak i vrapce i njihov mozak im davala kao hranu jer je to bila garancija da će dobiti ono što je najviše željela i voljela. Dabome da danas čak ni oni najprimitivniji ne bi “zbog želja za ljubavlju” pili prah sušenih pijavica, kišnih glista, škorpiona ili zmija, iako sam baš neki dan vidjela na televiziji da se mogu već naručiti negdje u Zadru i pržene gliste.
Čini se da je oduvijek ljubav išla kroz želudac, da to nije nikakva današnja izmišljotina, i da je trebalo samo malo pročačkati po knjigama i vidjeti što nam je činiti da bismo bili – superljubavnici.
No, ženevski skup je ozbiljno upozorio, uz ogradu jer nije to dovoljno ispitano, da biljke i životinje mogu poticati ljubavnu želju ili muškarcima pomoći da se – “ne osramote”.
Svijet je podložan promjenama. Ono što je nekad bilo normalno, danas nije, ali ne znači da će tako biti i sutra. Svako vrijeme nosi nešto svoje, nešto specifično, nešto što ga određuje. Na svim područjima je tako, pa i na onim gastronomskim. Ali i tu se susrećemo s “povratnicima” koji se vraćaju nekad potiho, a nekad prilično bučno na naš stol.
U vrijeme moje mladosti nije se baš na jelovnicima, recimo, nalazila kopriva. Ona je služila, kako sam jednom pisala i što je izazvalo silne polemike pa i podsmjehe, kao vanjski afrodizijak. Samo oni muškarci koji su se polakomili misleći da će to biti sjajno – opekli su se, ali ne samo verbalno. Oni pametniji, rabili su je za nešto drugo, ali i tad bi je brali – u rukavicama. No, ma kako da je jeli, bilo je korisno jer, kažu oni koji se razumiju u pravilnost prehrane, da je korisnija i od blitve i od špinata.
Danas kad se na sva usta govori o ekološkoj hrani, kad se mnogi njezini proizvođači zaklinju da se drže strogih pravila takvog uzgoja, pitam se zašto se malo svi ne uputimo u prirodu i ondje nađemo ono što nam ta priroda nudi. Kažu da nema biljke u prirodi koja se ne bi mogla upotrijebiti za jelo, samo je pitanje kada i kako. I sad jedan paradoks – premda se najčešće žene vidi s kuhačom u ruci, čak ih se i ironično naziva kuharicama, oni pravi istraživači hrane su – muškarci.
Zlobnici tvrde da sve što oni rade, a vezano je uz istraživanje korisnosti raznih biljaka, čine jer maštaju da pronađu one biljke i onu hranu koja bi najviše “hranila njihovu muškost”. Možda će se nekome činiti to i čudnim, ali nije vraćanje prirodi samo floskula.
Oni koji se bave istraživanjima seksualnog života, zaključili su da muškarci nekad nisu imali takvih problema kakvih imaju danas, a nisu znali ni za viagru ni za druga pomagala koja im danas stoje na raspolaganju. Doduše, nisu imali ni takvih opterećenja ni psihičkih pritisaka s kojima se susreće današnji čovjek, ali mora da je nešto bilo u načinu života, a ponajprije u samoj prehrani. I odatle se krenulo.
Bilo je na tom skupu i onih koji su se okomili na razne fast foodove kao na zlo koje šteti općem zdravlju, ali unatoč svemu, sve se svelo na ono najvažnije – što jesti i gdje tražiti hranu da bismo postigli ono što želimo – dug, lijep i seksom ispunjen život. Ne znam je li kopriva baš tako moćna, ima li ona toliko sastojaka u sebi da su za njom svi poludjeli, ali vjerojatno je zanimljiva i zato što je ima svugdje, što je nazivaju – internacionalnom biljkom. No, ona je tek jedna u nizu, ali valja se “okomiti” i na druge.
Kažu seksolozi i oni koji sebe takvima nazivaju, da smokva izaziva erotske zazubice, jer njezino mekano meso svojim izgledom podsjeća na područje vagine. I tako grešne misli učas dođu na um. Artičoka, ističu znalci, izgledom ne podsjeća na tako nešto, ali sišući je, muškarcima misli odlete na – ženske bradavice.
Šparoge, bile pitome ili divlje, neke podsjećaju na penis, a zbog bogatstva minerala drže ih kraljevima među povrćem. U tu kategoriju preporučljivih jela spada i šipak, a bome i jagoda koju čak nazivaju – voćem ljubavi. Ona se, predlažu, treba poslužiti na kraju večere, a i tada ima posebno značenje – poziva na ljubav.
Posebno mjesto pripada komoraču koji zbog svog okusa po anisu slovi kao učinkovito sredstvo za povećanje potencije. I samo još riječ-dvije o marelici – koja svojom kožom, ako nije prezrela, asocira na žensku stražnjicu. Pitam se samo jedno – je li ovdje riječ o prehrani ili se jadnici hrane – asocijacijama. Među hranom životinjskog podrijetla kao da se jedino nije mnogo promijenilo. Od davnine su se ljubavna svojstva pripisivala plodovima mora. Od oštriga, sipa, jastoga do račića. Pa ako sve to bude začinjeno i listićima bosiljka, peršina ili lavande, seks će biti za pamćenje.
Kažu da su na samom vrhu afrodizijaka – tartufi. Sve je to u redu, ali kako do njih doći, kad se jedva preživljava. Oni koji su optimističniji vjeruju da se možemo okrenuti i sasvim običnoj hrani, zdravoj, koja je bogata ugljikohidratima, primjerice tjestenini, riži ili krumpiru koji djeluje kao melem za napete živce i mišiće, koji će potaknuti hormon sreće, serotonin, jer on podiže raspoloženje i osigurava dovoljnu količinu energije. A za seks je važno upravo to.
Vjerojatno je istina da neka hrana potiče želju za seksom, da neka pića, naročito šampanjac, vode nas prema tim užicima, no unatoč svemu, život si treba tako urediti da se zna što želimo, kako to postići i, ono najvažnije, pokušati živjeti bez stresa. I tako se uplećemo u vrzino kolo – seks nas oslobađa stresa, ali nema seksa ako je stres tu. I tako cijeli život. Ali, ipak se živi!