U proteklih godinu dana sarajevski pjevač Laka, pravim imenom Elvir Laković (39), rodom iz Goražda, postao je regionalni glazbeni fenomen i zvijezda na cijelom području bivše Jugoslavije.
Za njegovim pjesmama luduju i hrvatski obožavatelji, koji su 23. listopada napunili zagrebačku Tvornicu kulture i tako mu dali podršku uoči odlaska u Liverpool gdje će Laka 6. studenog sudjelovati u izboru najboljeg europskog pjevača po izboru glazbene postaje MTV. U Veliku Britaniju putuje s titulom najboljeg izvođača po izboru gledatelja MTV Adrije, a njegov spektakularni proboj na vrh glazbenih ljestvica započeo je nastupom na beogradskom Eurosongu na kojem je za BiH nastupio s pjesmom ‘Pokušaj’.
Njegov otkačeni nastup i styling tada su oduševili i posebnog gosta, francuskog modnog kreatora Jeana Paula Gaultiera. Slavnom kraeatoru posebno se svidjela crna trakica, koju si je bosanski pjevač uoči beogradskog nastupa vezao oko glave.
S kakvim ambicijama putujete u Liverpool? – Ničemu se ne nadam. Mnogo je poznatijih izvođača od mene jer dolaze iz većih zemalja, pa će za njih zasigurno glasati i veći broj ljudi. Meni MTV čak ne snosi ni troškove boravka u Liverpoolu, a moj izlazak na scenu bit će snimljen unaprijed, te naknadno ubačen u TV snimku. Jedino se nadam da ću u Liverpoolu upoznati članove bendova koje jako volim, kao što su The Killers, Snow Patrol, Editors, The Strokes i Coldplay. Ako budem u prilici, fotografirat ću se s njima.
Što smatrate prijelomnom točkom u vašoj karijeri? – Pobjeda na nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije i nastup na beogradskom Eurosongu donijeli su mi popularnost i sponzore. I od Hrvatske i od Srbije dobio sam maksimalnih 12 bodova, hvala svima koji su glasali za mene. Otada u mom životu više ništa nije isto.
Ništa osim nadimka – tko vam ga je prišio? – Laka su me prozvali kolege iz nogometnog kluba Radnički iz Goražda, gdje sam dogurao do prvotimca. Kao junior čak sam nastupao za reprezentaciju BiH, a kao član prve momčadi trećeligaša u bivšoj Jugoslaviji dobivao sam mjesečnu plaću. Inače, mama i danas zove Elko, a ime sam dobio po zagrebačkoj pjevačici Elviri Voći, čije su pjesme moji roditelji jako voljeli.
Zašto ste prestali igrati nogomet? – Za vrijeme jedne utakmice poslali su mi loptu u prazan prostor, a ja sam se zapitao zašto da za njome potrčim. Jednostavno više nije išlo. Da nisam imao drugog izbora, dakle glazbu, vjerojatno bih ostao u nogometu.
Jeste li studirali? – Završio sam srednju školu za strojarskog tehničara, a u Nišu sam dvije godine studirao zaštitu na radu. Ne znam zbog čega sam odabrao taj fakultet i taj grad za studij. No, nisam bio zainteresiran za učenje, pa sam se vratio kući i za život zarađivao svirajući po kafanama i svadbama u Goraždu i okolici. Imao sam i svoj rock bend Deformacija proreza: svirali smo pjesme Ekaterine Velike, Discipline kičme…
Jeste li rat proživjeli u Goraždu? – Da. Bio sam u Armiji BiH, ali nisam sudjelovao u borbama, nego čuvao stražu. Zapravo sam stalno želio pobjeći, ali mi je sada drago što sam ostao. U ratu sam shvatio da se bez svega može: i bez para, i bez struje, ičega – ako imaš prijatelje da pomognu kad zagusti. Nakon rata sam šest godina radio za međunarodne organizacije IRC i ARC koje su pomagale povratak izbjeglica. U Goraždu još uvijek žive moji roditelji: otac mi je odvjetnik, a majka radi za telekomunikacijsku kompaniju.
Zašto ste se vi iz Goražda preselili u Sarajevo? – Jer u BiH nitko ne prati što se događa izvan Sarajeva. S mojom prvom autorskom pjesmom ‘Malo sam se razočaro’ iz 1998. osvojili smo drugo mjesto na natjecanju demo bendova i ona je preko noći postala radijski hit.
Zašto ste u devet godina objavili samo jedan album? – Nisam imao izdavača, zemlja je bila u potpunom kaosu, nije bilo sponzora ni novaca: dosadilo mi je natezati se za svaku sitnicu pa sam se od 2003. do 2006. preselio u New York, da vidim kako je tamo.
Od čega ste živjeli u New Yorku? – Imao sam nešto ušteđevine, potom sam prenosio namještaj u tvrtki za selidbe, za malo para snimio nekoliko reklama i manjih uloga u kratkim filmovima, te radio u cateringu. Na jednom partiju sam Eltonu Johnu prosuo rajčice u krilo, ali se on zbog toga nije naljutio.
Zašto ste se vratili? – Shvatio sam da je Amerikancima mnogo gore nego nama. Nitko od njih nema prijatelja jer nemaju vremena za druženje, potpuno su zarobljeni u tom modernom robovlasničkom sustavu i rade od jutra do mraka. Kad sam se vratio, snimio sam album i odlučio da ću biti glazbenik, ili neću raditi ništa. Onda je došla Eurovizija i sve ostalo je povijest.
Zašto volite svoj posao? – Mislio sam da je život pop zvijezde uživancija, ali je to zapravo vrlo težak i kompliciran posao. Treba smišljati pjesme, pripremati se za nastupe: uoči svakog koncerta, primjerice, imam sedam dana fizičkih priprema da bih ga mogao izdržati. No, kad publika dobro reagira na nastup, u takvom sam blaženom stanju, koje po divoti ne mogu usporediti niti sa seksom. To mi je najdraže.
Nekoliko puta ste izjavili da je ljubav ključ, da se jedino zbog nje isplati živjeti: kakav je vaš ljubavni život? – Trenutačno sam slobodan. Moje ljubavi planu i brzo se u toj strasti iscrpe, još nisam pronašao način da to potraje. Volio bih imati obitelj i kćerkicu, ali me istovremeno strah da ne izgubim slobodu.
S kim živite u Sarajevu? – Stan dijelim s 14 godina mlađom sestrom Mirelom, koja radi u marketinškoj agenciji i nastupa sa mnom u bendu. Odlično se slažemo na sceni, jer oboje imamo talent za skakanje i neartikulirano mahanje rukama dok pjevamo i plešemo.
Kruno Petrinović