Petra Heisinger i Dalibor Petrinić u lipnju su izmijenili bračne zavjete i dokazali da ljubav ne traži spektakl – već istinu, dubinu i sklad.
Na intimnoj ceremoniji u crkvi nedaleko od Rijeke, svestrana spisateljica Petra Heisigner (47) i fitness trener Dalibor Petrinić (46) proteklog lipnja izrekli su sudbonosno "da" i svoju ljubav okrunili na najljepši mogući način - okruženi najbližima. Petri je vjenčana kuma bila njezina kći Brigita, dok je Daliborov vjenčani kum bio Petrin sin Karlo, a sve je ostalo zauvijek zabilježeno kroz objektiv Brigitina muža, koji je veliki zaljubljenik u fotografiju.
Petra, koja je godinama sama odgajala Brigitu i Karla, još i prije razvoda 2013., danas otvoreno govori o tom izazovnom razdoblju života, a o svemu je progovorila i u knjizi "Ja sam Petra, nećete me slomiti".
"Bilo mi je beskrajno teško proći kroz razvod jer sam bila jedna nesigurna, "zauvijek djevojčica" koja je krivo shvatila ključne pojmove – podršku, poniznost, obitelj i koja nije samu sebe poštivala... Kad sam se napokon zauzela za sebe, ogroman teret pao je i s mene i s djece", otkriva Petra.
Obred vjenčanja održao se u maloj crkvici koju su odabrali čim su se odlučili za intimno, skromno slavlje u duhu tradicije. "Od početka smo znali da želimo nešto tiho i naše. Ideja je bila zajednička, ali moram priznati – više moja. Ipak, odmah smo se složili", kaže Petra, magistra politologije, nutricionistica, flautistica i certificirana fitness trenerica, koja je Dalibora upoznala upravo kroz svijet sporta.
"Upoznala sam mnogo ljudi iz sportskog svijeta, ali on je bio prvi koji je pristupio čovjeku cjelovito, kroz duh i tijelo, a ne samo s ciljem izgradnje ‘beach bodyja’. Odmah smo osjetili da se nadopunjujemo, kao kad zakopčavate patent. Kasnije smo otkrili da i vrijednosno gledamo u istom smjeru", priča Petra.
Onaj pravi
Priznaje da joj je nakon razvoda bilo teško ponovno ulaziti u odnose, prvenstveno zbog djece. "Bilo mi je teško razlučiti govori li mi intuicija ili rana. Je li netko tko mi se približava doista ispravan ili samo popunjava prazninu?", iskreno govori Petra, koja je u Daliboru pronašla ne samo partnera, već i izvrsnog očuha za svoju djecu.
Njihova ljubavna priča nije prošla kroz klasičnu fazu zaljubljenosti, sve se dogodilo tiho i jasno. Godinu i pol nakon prve šetnje, zaručili su se drvenim prstenjem od maslinova drva, koje je nedavno postalo i njihovo vjenčano.
Iako nisu imali tradicionalno vjenčanje, pa ni slavlje nakon, dva dana prije obreda organizirali su svadbeni ručak u restoranu Jist. "Bilo je to jedno prekrasno, kvalitetno druženje, nešto na što mi i inače stavljamo i polažemo veliku važnost, a to je da odnosi budu iskreni i istiniti, jer bez istine nema komunikacije. Nažalost, danas ima jako puno brbljanja, a jako malo razgovora", govori Petra koja naglašava da, iako su se odlučili za ovaj tip slavlja, suprug i ona nemaju ništa protiv većih iskrenih okupljanja u svrhu slavlja ljubavi i sjedinjenja za vjenčanje i sličnih važnih prigoda.
Za Petru i Dalibora srž vjenčanja nije bila ni u protokolu ni u spektaklu, već u dubokoj vjeri u sakrament. "Danas se mnoge svetinje profaniziraju, posebno kroz industriju krupnog kapitala. Mi smo željeli vjenčanje koje će imati smisao. Naravno, nemam ništa protiv velikih slavlja, ali to jednostavno nije naš stil", govori Petra, koja je na vlastitom vjenčanju zasvirala flautu.
Minimalistički pristup
"Nisam planirala, ali me svećenik to zamolio. Pola sata prije polaska u crkvu odlučila sam zasvirati Ave Mariju, pjesmu koju posebno volim, kao i "Kao orao", koja mi ima duboko osobno značenje. Najbolje to objašnjavam kroz rečenicu iz moje knjige: ‘Nisu krletke za orlove‘", pojašnjava Petra koja je minimalistički pristup vjenčanju zadržala i kad je u pitanju bio njezin izgled.
Petra je i modno ostala vjerna sebi, nosila je ružičastu suknju i bijelu bluzu hrvatskog brenda Franmari, koji često bira za posebne prilike. "Nisam požalila što sam imala ne-klasičnu vjenčanicu. Nosila sam hrvatski brend meni vrlo drag jer poštuje ženu u ženi, a od nakita sam imala naušnice koje mi je poklonila moja voljena klijentica, iako mi ju je teško tako nazvati. Uvijek kažem da se s ljudima u svom poslovnom krugu toliko zbližim da postanemo braća i sestre", govori Petra koja nije nosila ni cvijeće u rukama, već samo ono poljsko u kosi, isprepleteno s njezinim plavim uvojcima.
U uređenju crkve i prostora za ručak vodili su se istim principom – jednostavnost i čistoća. No, najemotivniji trenutak bio je polaganje zavjeta.
"Na dan vjenčanja poželjela sam svom suprugu ono što mu želim od prvog trenutka, otkako smo se upoznali, a to je ono što si želimo i obostrano, da rastemo i zaslužimo Put kojim zajedno idemo, da zajedno dođemo u Nebo te da si u tome međusobno pomognemo", zaključuje Petra.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....