Jedna od najčudnijih (ali najzanimljivijih!) tradicija Badnje večeri svih vremena je božićni kiseli krastavac, prenosi Reader‘s Digest. Uostalom, što je Božić bez skrivanja delikatesa u vašem drvcu? Kultni sljedbenici božićnih kiselih krastavaca rekli bi vam da to uopće nije praznik - a mi bismo se morali složiti.
Božićni kiseli krastavac jedan je od manje poznatih božićnih običaja i svakako jedan od najneobičnijih božićnih simbola; ne dočarava slike bombonjera ili blagdanskih kava s mlijekom. Ali skrivanje i potom pronalaženje božićnih krastavaca mnogima je omiljeni (i natjecateljski) dio Božića.
Je li to pravi kiseli krastavac? Je li tradicija stvarno njemačka? I što dobivate ako ga pronađete?
Ako vas pomisao na skrivanje božićnog kiselog krastavca u vaše drvce pomalo zabrinjava, shvaćamo, ali čitajte dalje kako biste saznali zašto toliko ljudi uživa u ovoj tradiciji.
Koja se tradicija krije iza božićnih kiselih krastavaca?
Prije svega, važno je znati da božićni kiseli krastavac nije pravi krastavac, već ukras! Na Badnjak se ukras od kiselih krastavaca sakrije negdje na božićnom drvcu. Budući da je tamnozelen, savršeno se stapa s granama i teško ga je uočiti. Na božićno jutro, cilj je pronaći kiseli krastavac. Dio izazova je sjetiti se potražiti ga, a drugi dio je zapravo pronaći ga među svim ostalim svjetlima, kuglicama i božićnim ukrasima.
Neke verzije tradicije kažu da prva osoba koja pronađe božićni krastavac dobiva sreću ili čak dodatni dar. Ali još važnije, u svakoj verziji tradicije, pobjednik dobiva pravo hvalisanja do kraja godine.
Božićni krastavac je obiteljska tradicija, što znači da nije ograničena samo na djecu. I iako se ispostavilo da su njegovi navodno njemački korijeni zapravo mit, još uvijek je jako popularan među obiteljima s njemačkim podrijetlom i u područjima s njemačkim utjecajem.
Odakle dolazi tradicija božićnih kiselih krastavaca?
Uvriježeno vjerovanje kaže da je božićni ukras kiselih krastavaca staromodna njemačka tradicija, koja se prenosi generacijama. Ali u anketi iz 2016., manje od 10% njemačkih ispitanika je ikada čulo za božićni kiseli krastavac, a još manje ga je ikada posjedovalo (91% je odgovorilo da nije upoznato s kiselim krastavcem, a samo 7% je potvrdilo da). Ironično, božićni kiseli krastavci zapravo su se posljednjih godina počeli koristiti u Njemačkoj — kao smiješna američka tradicija.
Dakle, gdje je zapravo započela tradicija? Nitko nije siguran. Postoje apokrifne priče o umirućem vojniku iz Građanskog rata koji je od svojih otmičara tražio posljednji kiseli krastavac, koji ga je, nakon što ga je pojeo, čudesno održao do puštanja na slobodu. U znak zahvalnosti, vojnik je navodno svake godine nakon toga objesio kiseli krastavac na svoje drvo.
Druga priča uključuje dva dječaka koje je ubio zli gostioničar, a njihova su tijela bila skrivena u bačvi za kisele krastavce dok nije stigao sam Sveti Nikola i uskrsnuo ih. Iako je blagdanska veza prisutna preko dobrog svetog Nikole, ovo ne objašnjava ideju božićnog ukrasa.
Čini se da ni jedno ni drugo nije osobito vjerojatno pravo podrijetlo omiljene slane tradicije. Najvjerojatnije objašnjenje zapravo potječe iz američkih robnih kuća. Njemačka je poznata po svojim staklenim ukrasima, koji su bili u modi 1880-ih. Woolworth je uvezao veliki broj njemačkih ukrasa za prodaju, u obliku voća i povrća - uključujući kiseli krastavac. Popularnost ukrasa kiselih krastavaca i njegova povezanost s Njemačkom vjerojatno je tamo započela, uljepšana pričama prodavača koji su pričali o ukrasu koji potječe iz starog svijeta u Njemačkoj.
Ali iako božićni kiseli krastavci možda nisu božićna tradicija u cijelom svijetu, oni su još uvijek prava teglica zabave.
