Kad se rodite u obitelji majstorskog krojača i šest žena, kao što je to bio slučaj kod Tea Perića, nema mjesta pitanju: "Čime ću se baviti u životu?". Tako su njegov svijet već u mladosti postali metri i metri tkanina, mirisi krede i strojnog ulja, papirnati krojevi i bezbroj komada sašivene odjeće. To je, zasigurno, i obilježilo njegovu uspješnu modnu karijeru: surađivao je s modnim kućama Nebo i MAK, koja je nakon 30 godina rada zatvorila svoja vrata i otišla u modnu povijest. Surađivao je i s vukovarskim Borovom, a nedavno i s modnom kućom Varteks.
Teo Perić strastveni je crtač. Crta sve, od modnih skica do crteža vezanih za arhitekturu (nakon srednje umjetničke škole u Splitu, smjer dizajn interijera i eksterijera, diplomirao je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu). No, zadnjih se nekoliko godina našao i pred slikarskim platnom, što je i bio povod za naš razgovor. Naime, prije više od deset godina priključio se timu studija BR Design, a njegova minimalistička lanena platna savršeno se stapaju s interijerima vila i kuća za odmor koje kreira poznati istarski dizajner Boris Ružić.
Svoje slike zove "vizualna matematika, apstrakcija i figuralnost", a inspiracija mu je, kaže, promjenjiva: od komada hrđavog željeza, cvijeta maslačka do antiknog kristalnog lustera. Sve ovisi o raspoloženju, pa u smijehu kaže da je meTEOpat.
* Kako biste opisali svoj put modnog dizajnera?
- Za mene i moj modni dizajn specifično je da sam veliki nostalgičar. Uvijek se vraćam na crno-bijele filmove i epske teme koje oduzimaju dah. Dive i moda u različitim prostorima i vremenima. To su mnoge ikone, ljepotice prošlih vremena snažnih osobnosti, izrazito ženstvene i vrlo razrađenog stila koje danas kopiramo ili, finije rečeno, redizajniramo.
* Imate li najdražu kolekciju?
- Imam! Jedna od njih je ljetna kolekcija cipela za modnu kuću Nebo 2003. godine, u suradnji s vukovarskim Borovom, koja za mene ima posebno značenje i uspjeh jer je dizajn cipela u biti moja dokraja neostvarena želja. Druga najdraža kolekcija mi je proljeće/ljeto 2013. za modnu kuću MAK. Inspirirana je filmovima kontroverznog noirovskog redatelja Alfreda Hitchcocka, ali i glumicama Kim Novak, Tippi Hedren i Grace Kelly, i revija koja je, prenijeli su mediji, ostavila gledatelje doslovno bez daha.
* Uvrštavali su vas u deset najboljih modnih dizajnera u Hrvatskoj. Je li priča o modnom dizajnu iza vas?
- Laska mi ta titula, pogotovo zadnjih nekoliko godina, otkad sam u ‘modnoj pauzi‘. Kada se osvrnem na svoj rad, sve kolekcije su bezvremenske, prepoznatljive i dalje nosive, što smatram najvećim uspjehom za jednog modnog dizajnera. Dok sam živ, moja modna priča nije gotova.
* Kako ste došli od tekstila do slikarstva?
- Iskreno, nisam o tome nikada razmišljao. Ali, s obzirom na to da dolazim iz krojačke i umjetničke obitelji, od malih sam nogu, osim uz izradu odjeće, vezan uz crtanje i slikanje, koje me pratilo i kroz školovanje, tako da je ta povezanost jednostavno ‘normalna pojava‘.
* Ima li poveznice u vašim radovima kad govorimo o modi i slikarstvu?
- Mislim da na prvi pogled uopće nema poveznice. U mome modnom dizajnu prisutan je totalno drugačiji odabir boja, tekstura i dezena kroz retro krojeve i jedan pomalo chik, eklektički modni dizajn, dok sam u slikarstvu totalna suprotnost kroz minimalizam izražen u tri do četiri boje u geometrijskim plohama i nervozno povučenoj crti kistom.
* Kako je došlo do suradnje s Borisom Ružićem i njegovim studijem BR Design?
- Borisa poznajem godinama i uvijek sam se divio njegovu svestranom talentu, kreativnosti, brzini i dizajnerskim idejama koje su uvijek bile ispred svog vremena. Upravo je to bio i razlog da se priključim BR timu i uđem u svijet dizajna evenata i vjenčanja, molekularne gastronomije, a najviše u svijet idejnih rješenja u arhitekturi i dizajnu interijera s potpisom dizajnera Borisa Ružića. U biti, kako se kaže, učimo dok smo živi - to je bilo čisto povezivanje, otkrivanje i učenje. Moda, slikarstvo, arhitektura, interijeri ili dizajn evenata jednaki su dizajnu uopće.
* Kako izgleda vaš tipični radni dan?
- Kao tipični Dalmatinac dan započinjem dugom kavom do onog klika u glavi za početak radnoga dana. Sve ovisi o projektima i zadacima. Neki dani ispunjeni su crtanjem idejnih rješenja za arhitekturu ili interijera koji se smjenjuju s danima u kojima samo slikam. Volim rješavati tlocrtne ideje sa svojim kolegama u studiju ili slagati ton-karte za boje zidova ili, kada je u pitanju odabir formi/komada, boje i teksturu namještaja. Dinamika mog tipičnog radnog dana je kreativno raznolika, ponekad točno - NEopisiva!
* Čime se bavite kad ne radite?
- Ponekad volim biti sam, ali mi je ipak najdraže barem dio slobodnog vremena provesti s meni dragim ljudima, biti uz more ili zalutati u neko nepoznato selo u čarobnoj Istri u kojoj trenutačno živim.
* Baš kao i Boris, i vi ste gurman, volite kuhati... Što kuhate za sebe, a što za goste?
- Paaa, teško bih se usporedio s Borisom i njegovim kulinarskim talentom, za sebe bih više rekao da sam samo gurman koji najviše cijeni tradicionalnu kuhinju, u kojoj se sam najbolje snalazim. Iskreno, mislim da sam bolji u teoriji nego u kulinarskoj praksi i u posljednje vrijeme sam skloniji pripremi jela koja ne iziskuju dugotrajnu pripremu i kuhanje. Za goste uvijek pripremim nešto posebno, najčešće ideju za jelo i serviranje ukradem od Borisa!
* Planirate li se vratiti modnom dizajnu? Cipele su vaša prva ljubav.
- Ideja i želja za povratkom u modni dizajn mi je kao kamenčić u cipeli koji vas žulja... Pripremam li se ovom ‘modnom pauzom‘ za povratak ili se možda nesvjesno udaljavam od mode i modnog dizajna, kao i dizajna cipela - još nisam siguran.
