Zagrebački kvart Špansko ima novo zanimljivo mjesto - caffe bar 505, koji je sa suprugom otvorila domaća influencerica Dora Martinović, poznatija kao dorica505. Prostor od 56 četvornih metara uređen je minimalistički, s daškom eklektike, za što su bili zaduženi arhitekti Mia Kozina i Duje Katić iz studija KAKO.
- Ideja o vlastitom kafiću u meni čuči još od djetinjstva. Budući da sam iz Dubrovnika, mi ljudi s mora imamo u krvi dugo ispijanje kave na suncu, tako da ja to ‘vježbam‘ još od srednje škole. Suprug Nino je petnaest godina u ugostiteljstvu i bio nam je to prirodan korak. Kada sam se doselila u kvart, odmah sam shvatila da je jedina stvar koja mi nedostaje neki cool, kvartovski kafić koji je drukčiji od običnog kvartovskog kafića, s nešto drukčijom ponudom - govori Dora Martinović.
Naime, fokusirani su na specialty kavu, matchu i kolače koje radi Ivana Čuljak, vlasnica poznate slastičarnice Neka Jedu Kolače. U ponudi su i kokteli, domaće craft pivo, mali slani zalogaji iz Bread Cluba...
- Želimo da to bude mjesto poput kafića Cheers iz poznate TV serije, mjesto gdje se okupljaju ljudi iz kvarta, kao i drugi željni dobre kave i malo mira od gradske vreve. Nama osobno je najvažnije da se ljudi osjećaju kao kod kuće. Da je to mjesto u koje možeš svratiti u trenirci, bez šminke, kao i sređen s ekipicom popiti nekoliko koktela. Ne želimo ništa pretenciozno, mi smo mali lokal s naglaskom na odličnoj kavi. Osim toga, željeli smo prilagoditi kafić vremenu u kojem živimo, tako da su laptopi i posao dobrodošli. Ja se prva bavim takvim poslom koji nosim ‘u torbi‘ i željela sam napraviti mjesto koje je work-friendly - kaže Dora, ističući da je posebnost i prostor za čitanje s policom za knjige.
Otkriva da je vlastitom rukom odabrala svaki detalj u caffeu 505 - od šalica, lampi i stolica do slika na zidu. No glavna za uređenje bila je njezina prijateljica, arhitektica Mia Kozina.
- Nit vodilja pri uređenju bila je minimalistička estetika. Željeli smo postići suštinski funkcionalan prostor s naglaskom na jednostavnim linijama, neutralnim tonovima i visokokvalitetnim materijalima. Od početka nam je bilo bitno prostor vizualno otvoriti, unijeti što više prirodnog svjetla i povezati u jednu cjelinu. Odlučili smo okrenuti ‘minuse‘ u našu korist, pa smo veliki centralni servisni sklop u potpunosti obložili toniranim ogledalom. To je uključivalo i specijalna ‘nevidljiva‘ vrata spremišta i toaleta kako bi se sve uklopilo u jedan centralni stakleni kubus. To je potpuno izokrenulo dotadašnji doživljaj prostora, stvorilo vizualne poveznice razdvojenih zona i dojam da je prostor veći nego je. Stakleni kubus u kombinaciji sa svijetlim materijalima poda, zidova i stropa omogućio je da se dnevno prirodno svjetlo rasprši te stvori ugodan i prozračan prostor - govori Mia Kozina.
Drugi dio priče je šank koji je, u odnosu na ostatak prostora, bio poprilično glomazan, a nedovoljno iskorišten. Malim prekrajanjem dio šanka su pretvorili u prostor za rad, s dubokim pultom i utičnicama za punjače, a s druge strane integrirali staklenu vitrinu za pekarske proizvode. Sve plohe obložili su u cementni microtopping. Time se šank "utopio" u ostatak interijera, kako vizualno tako i funkcionalno.
Dora je u ovom prostoru okupila mnoge kreativce koji su također sudjelovali u kreiranju konačne slike interijera.
- Nisam htjela da sve bude bež, neutralno i sterilno. Jednostavno to nisam ja, tako da su nam detalji u boji! Boja kafića je plava, a mislim da je svima prvo u oči upala naša plava Moustache dizajnerska stolica neobičnog izgleda. Ponosni smo na to što nemamo ništa generičko u kafiću, a kao najljepši detalj istaknula bih keramičko posuđe Vukoja.art, koje je za nas custom izradila moja prijateljica Andrea Vukoja iz Dubrovnika. To me posebno veseli jer imam nešto iz mog Grada u kafiću - kaže Dora Martinović.
