Talijanski skladatelj Ennio Morricone, koji je 6. srpnja u 92. godini preminuo u Rimu, često je znao iznenaditi svoje sugovornike, ali najveće iznenađenje bi bilo kada bi ga zamolili da im pokaže sobu u kojoj sklada. Većina je očekivala veličanstvenu prostoriju s brojnim instrumentima ili vrhunski studio, a on bi ih odveo u skromnu sobu s jednim velikim stolom i brojnim knjigama. Maestro je imao glazbu u svojoj glavi i srcu, to su bili njegovi glavni instrumenti.
U skladu s time i glazba je bila ono što je najviše volio u životu, slava i pompoznost nisu mu bili važni. Priznao je to i prije pet godina u intervjuu za Gloriju, napravljenom uoči njegovog koncerta u zagrebačkoj Areni, kada je progovorio i o planovima za posljednji oproštaj.
Ne želim da se od moje smrti radi veliki spektakl.
- Ne volim gužvu i grandiozne svečanosti, pa ne bih bio sretan da se nađem u mnoštvu, čak i ako sam mrtav. Želim mali sprovod na kojem će biti samo članovi obitelji, a vijest da sam preminuo smije biti objavljena tek nakon što budem pokopan. No, ne brinite se, odličnog sam zdravlja i taj trenutak nije blizu – kazao je tada Morricone.
Nije se ispunila želja da vijest o njegovoj smrti bude objavljena tek nakon sprovoda, ipak je bio previše poznat, ali drugi dio želje će biti ispoštovan. Obiteljski odvjetnik objavio je da sprovod neće biti za javnost te će skladatelj biti ispraćen u krugu najuže obitelji kako bi se poštivala "poniznost koja je nadahnula cijeli njegov život".
U Rimu je mural posvećen velikanu tog grada - Ennio Morricone svoj Rim nikada nije zamijenio Los Angelesom.
U Rimu je mural posvećen velikanu tog grada - Ennio Morricone svoj Rim nikada nije zamijenio Los Angelesom.
U nastavku pročitajte cijeli intervju s maestrom Enniom Morriconeom, objavljen 2015. u tjedniku Gloria.
ZALJUBLJEN U GLAZBU, FILMOVE I ŠAH
Legendarni talijanski skladatelj Ennio Morricone (86), koji je napisao glazbu za više od petsto filmova, 11. travnja prvi put će nastupiti u Hrvatskoj - dirigirat će orkestrom Zagrebačke filharmonije u Areni u Zagrebu. Rođen u Rimu, sin kućanice Libere Ridolfi i trubača Marija Morriconea, prve pjesme komponirao je već sa šest godina. Studirao je trubu i bio odličan trubač, no više ga je zanimalo skladanje. Na početku karijere radio je za kazališne predstave i radijske programe, potom i za filmove, a probio se šezdesetih godina glazbom za špageti vesterne Sergija Leonea “Za šaku dolara” i “Dobar, loš, zao”.
Karijeru je nastavio u Hollywoodu i skladao za filmove “Božanstveni dani”, “Bilo jednom u Americi” i “Misija”, a 2007. je dobio Oscara za životno djelo. Unatoč poodmakloj dobi, radi istim tempom pa je i ove godine autor glazbe za tri filma.
Surađuje i sa suprugom Marijom Travijom, književnicom koja piše stihove za njegove kompozicije. S njom je od 1956. u braku i imaju četvero djece - sinove Marca (58), Andreu (51) i Giovannija (49) te kćer Alessandru (54).
Sa svojom suprugom Marijom Travijom surađivao je poslovno, a privatno su dijelili desetljeća velike ljubavi tijekom koje su dobili i četvero djece.
Sa svojom suprugom Marijom Travijom surađivao je poslovno, a privatno su dijelili desetljeća velike ljubavi tijekom koje su dobili i četvero djece.
Koliko je na vaš životni put utjecalo odrastanje uz oca glazbenika?
- Mnogo. U kući se uvijek pjevalo i sviralo. Moj otac bio je sjajan trubač i mogao je svirati sve što zamislite, od klasike do jazza. Zvali su ga i da se za stalno pridruži orkestru rimske Opere, no on je puno više zarađivao kao samostalni glazbenik pa je odbio ponudu. Sjetio sam se toga kad su i meni nudili da postanem član trubačke sekcije orkestra RAI-a. Kratko sam se dvoumio i na kraju odlučio da je neću prihvatiti.
Je li vam drago što je sin Andrea krenuo vašim stopama?
- Posao filmskog skladatelja danas je teži i nezahvalniji pa mi je zapravo žao što je krenuo mojim putem. Zahvaljujući kompjutorima i ostalim pomagalima danas svatko misli da može skladati glazbu za film. Zato u ovoj profesiji ima mnogo amatera koji ruše dignitet filmske glazbe, ali i visinu honorara.
Je li istina da u komponiranju ne koristite nikakav instrument?
- U kući imam klavir, no sviram ga samo kad se želim opustiti. Za skladanje mi nije potreban instrument jer glazbu čujem u glavi. Zapišem note i onda je snimim s orkestrom, da je i drugi mogu čuti.
Ovaj veliki oskarovac je zbog odanosti prema prijatelju svojedobno odbio surađivati s Clintom Eastwoodom.
Ovaj veliki oskarovac je zbog odanosti prema prijatelju svojedobno odbio surađivati s Clintom Eastwoodom.
Zašto ste sedamdesetih godina odbili ponudu Clinta Eastwooda da skladate glazbu za njegove filmove?
- Iz odanosti prema svom bliskom prijatelju Sergiju Leoneu. Eastwood tada nije bio u dobrim odnosima s njim.
Je li vam žao što s nekim redateljima niste surađivali?
- Da, žao mi je što nisam skladao za “Paklenu naranču” Stanleya Kubricka. Kad mi je ponudio angažman, upravo sam bio napisao glazbu za film “Za šaku dinamita” koji je režirao Sergio Leone. Kubrick je nakon našeg dogovora iz pristojnosti nazvao i Leonea te pogrešno shvatio da još nisam završio taj posao pa je angažirao drugog skladatelja za “Paklenu naranču”.
Zašto se nikad niste preselili u Hollywood?
- U Rimu imam sve što trebam. Ljubav mojeg života je tu, imamo prekrasnu kuću i uživam u svakom danu u ovom gradu. Ne moram živjeti u Los Angelesu da bih skladao glazbu za holivudske filmove.
Jeste li suprugu osvojili nekom svojom kompozicijom?
- Nisam je osvojio pjesmom, ali ona je nerijetko moja inspiracija. Napisao sam preludij inspiriran kratkom pričom čija je ona autorica. Zajedno smo dulje od 60 godina i njezina ljubav, snaga i odlučnost pomogli su mi da postanem to što jesam.
Kako izgleda vaš tipičan dan?
- Ustajem rano, najčešće oko pet ujutro. Malo gimnasticiram, odem kupiti novine i kruh te doručkujem sa suprugom. Već u osam počinjem raditi i sve što sam naumio obavim do ručka pa mi je ostatak dana slobodan. Mnogi se čude što tako rano ustajem, no meni je to normalno. Ne bih ništa stigao da spavam do devet sati.
Kakvu glazbu volite?
- Često idem na koncerte i uživam u glazbi drugih skladatelja, ali kod kuće slušam samo svoju. Mnogo skladam, a nerijetko moram čuti i odobriti tuđe izvedbe mojih pjesama, a to mi oduzima vremena.
Za čim najviše žalite?
- Za tri stvari: što nisam dobro naučio engleski, što se ne znam služiti kompjutorom i što nisam postao svjetski prvak u šahu.
Čitajte i:
Zbog fatalne nezgode: Umro veliki Ennio Morricone, legendarni skladatelj kojeg će pamtiti mnogi