Početkom listopada nagrađeni ste srebrnim Global Music Awardom. O kojem je projektu riječ i hoćemo li ga čuti u Zagrebu?
- Nagradu sam dobio za svoj posljednji album, koji ću predstaviti i u Zagrebu, "Toker messing around with classics", na kojem klasična djela izvodim u jazz verziji, a u jazz, poput klasične glazbe, ubacio sam i latino ritmove. Riječ je o popularnim glazbenim djelima kao što su "Take Five" Paula Desmonda i Beethovenovo "Za Elisu", ali u potpuno novoj izvedbi. Nastupit ću sa svojom suprugom, čelisticom Naz Evren, i hrvatskim glazbenicima Zvonimirom Šestakom na kontrabasu i Borkom Rupenom na bubnjevima. Želja nam je u istom sastavu održati i nekoliko koncerata u Turskoj.
Često gostujete u Hrvatskoj i surađivali ste s poznatim hrvatskim glazbenicima. Kako je počelo vaše prijateljstvo s Hrvatskom?
- U vašu zemlju sam prvi put došao na poziv hrvatskog ogranka svjetske glazbene udruge Jeunesse Musicale International (JMI) 2010. godine, a prilikom mojeg prvog gostovanja upoznao sam se i s Hrvatsko-turskom udrugom prijateljstva. Razvio se blizak odnos iz kojeg je proizašla dugogodišnja suradnja pa posljednjih sedam godina održavam koncerte i glazbene radionice po Hrvatskoj. Tako sam 2015. u Grožnjanu držao tečaj u sklopu ljetne škole jazza, a ove godine mi je ovo već drugi posjet Hrvatskoj. Naime, u ožujku sam gostovao u Šibeniku. Ponosan sam što sam povodu obilježavanja 25 godina postojanja Hrvatsko-turske udruge prijateljstva, 24. listopada, na proslavi u Muzeju Mimara, primiti Veliku povelju hrvatsko-turskog prijateljstva.
S kojim ste hrvatskim glazbenicima surađivali?
- Hrvatski pijanist i kompozitor Matej Meštrović moj je dobar prijatelj i uzor, na njegovu smo inicijativu zajedno s Matijom Dedićem radili na projektu “Vivaldi - 4 godišnja doba za 3 klavira”, gdje smo poznate Vivaldijeve skladbe obradili u fuziji jazza i world glazbe. Održali smo koncerte u četiri najveća hrvatska kazališta: u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Varaždinu. Za ovaj smo projekt 2017. godine nagrađeni srebrnim Global Music Awardom. Iste te godine s pijanistom Ivanom Horvatićem snimio sam promotivni album u povodu 25. godišnjice uspostavljanja diplomatskih veza između Republike Hrvatske i Republike Turske. Na tom albumu Horvatić izvodi djela poznatih turskih, a ja djela poznatih hrvatskih kompozitora.
Kako ste se počeli baviti glazbom?
- Moji su roditelji u mladosti amaterski svirali klavir i svoju su ljubav prema glazbi prenijeli na mene. Imao sam osam godina kada sam na dar dobio male klavijature, najdražu igračku u djetinjstvu, i ubrzo sam počeo skladati svoje melodije. U početku je to bila kakofonija zvukova, a potom sam počeo oponašati melodije koje bih čuo. I roditelji su primijetili da sam nadaren pa sam počeo pohađati privatne satove klavira, a kasnije srednju muzičku školu i konzervatorij.
Vaša je glazba fuzija potpuno različitih glazbenih pravaca, a poznati ste i po improvizaciji. Što je utjecalo na vaš umjetnički razvoj?
- Konzervatorij sam završio na Sveučilištu Indiana, u malome američkome gradu Bloomington, u kojem sam živio od 1997. do 2006. U vrijeme studija, a i kasnije, svirao sam u nekoliko world bendova zahvaljujući kojima sam došao u kontakt s glazbom iz različitih dijelova svijeta. U grupi Saalam, čiji su članovi potjecali iz obitelji doseljenika s Bliskog istoka, naučio sam svirati kanun, tradicionalni anatolijski žičani instrument. S grupom Silk road, koja me umjetnički odvela u srednje azijske stepe, naučio sam svirati harmoniku, a preko grupe Orquesta Son, u kojoj sam bio na pijanu, upoznao sam se s latino glazbom. Nakon povratka u Tursku nastavio sam surađivati s muzičarima koji poput mene spajaju više pravaca. Oduvijek sam volio raditi improvizacije, a u Americi sam se usavršio uz projekcije nijemih filmova koje sam pratio svirajući klavir.
Tursku je tradicionalnu glazbu gotovo nemoguće svirati na klaviru, kako ste uspjeli u tome?
- Moj je san bio svirati tursku tradicionalnu glazbu na klaviru, ali ona ima mnogo mikrotonova i to glazbalo za nju nije pogodno. Jeff Smith, britanski graditelj instrumenata, konstruirao je fluid pijano koji se razlikuje od klasičnoga po tome što se na njemu nalazi akordni sustav pomoću kojeg pijanist tijekom sviranja može mijenjati akorde, slično kao na kanunu, tradicionalnom turskom instrumentu. Na njemu sam svoje snove pretočio u dva albuma, “Alla Turca alla Toker“ i “Turkish music on piano“, koji su fuzija klasične i turske tradicionalne glazbe.
Koncert se održava u povodu obilježavanja 25 godina postojanja Hrvatsko-turske udruge prijateljstva, a ulaznice se mogu nabaviti slanjem maila na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.