Epidemija gripe ili lipe?

Epidemija koja se vraća svakog prosinca, njoj nije nimalo jasna: 'Nikada to nisam voljela'

  • 22.11.2019. u 15:34

  • Autor:
    • Paula Sikirić

Naša Paula u novoj kolumni piše o epidemiji, ali ne onoj o kojoj svi pričaju - nju je zabrinulo sumanuto trošenje u koje se većina upušta čim nam 'božićni' mjesec pokuca na vrata.

"Počela je epidemija gripe, potvrdili su nam iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Laboratorijski su dokazana četiri slučaja i to kod dvije osobe iz Zagreba i dvije iz Splita", piše Ivana Krnić za Jutarnji List. Ivana moja, ovime si me bacila samo u trošak. Odmah sam pohrlila po dvije kile limuna, naranče, citrofit kapi, ibuprofene i ostale "starter packove" za ovaj zimski accessories. Nisu to šalovi, kape i rukavice već grlobolja, nos ka’ špina, povišena temperatura...

Osim ovog troška prevencije i liječenja epidemije gripe, nadolaze lagano troškovi i pod nazivom "epidemija lipe". Gripu ostavljam Zavodu za javno zdravstvo , a ja ću se pozabaviti epidemijom lipe.

Ne, nije riječ o Dui Lipi, iako bih mogla i o njoj pokoju napisati (pozitivnu naravno), već je riječ o nadolazećem mjesecu. Mjesecu prosincu, koji nikada brže nije došao, a i nikada prije nije krenuo. Svake godine mi se čini da se sve ranije počinju ukrašavati ulice, izlozi, obiteljski domovi. S tim u paketu ide i kupovina poklona. Sebi i drugima.

Sada se skladišti svaka lipa, uzima sav kusur od kave, prekopavaju svi džepovi, torbe i stare jakne, ne bismo li iščupali još koji zaboravljeni i davno spremljeni novčić. Slažu se kule od kovanica, a ne karata, otvaraju stare kuverte, sve zbog jednog cilja: NEOBJAŠNJIVOG EPIDEMIČNOG TROŠENJA.

Nikada nisam shvaćala zašto postoji potreba da se u blagdansko doba nekontrolirano troši na enormne količine hrane (koje ako i uspijemo pojesti, kasnije "trošimo" u teretani), kupuju skupi pokloni za sve i svakoga, časti sebe jer "baš sam zaslužila za Božić 86. par čizama" koje realno ne bih kupila da nije Božić....

Ja sam ove godine odlučila, pokloniti sebe, jer sam predivan Božji dar. Iako ću zaista staviti mašnu na glavu i doći u obiteljski stan za Badnjak kao poklon, ostavimo sada šalu po strani.

Nekako mislim da bi nam svima ljepše bilo kada bismo manje trošili, a više poklanjali dobra djela. Svi volimo poklone, ali oni nekako uvijek padnu u zaborav za par tjedana, a uspomene na lijepe trenutke pamtimo zauvijek.

Da ne budem samo sladunjava, realno, sjeti se samo osjećaja kada se probudiš 1. siječnja  i shvatiš koliko si potrošio, a u novčaniku imaš još samo za mamurnu kavu u podne. Možda bismo trebali, skromnije slaviti, a više se posvetiti nekim drugim vrijednostima. Druženju, smijanju, čitanju, empatiji, lijepoj glazbi...

Čisto upozorenja radi, jer vidim da je već hajka lagano krenula, da vas alarmiram na vrijeme i da mi ne kažete: "nisi nam rekla!".

Pusa, voli vas

P