Vladimira Spindler
Vladimira Spindler

Zanimljiv izazov

On je mesožder, ona pesketarijanka - na jedan dan su zamijenili tanjure, a rezultati su ih iznenadili

Našeg kolumnistu Karla Mlinara, glumca zagrebačkog kazališta Kerempuh, nisu se toliko dojmila proglašenja pobjednika nedavnih Oscara, no zato mu je "za uho zapeo" govor jednog od dobitnika zlatnog kipića. Pod dojmom njegovih riječi zapitao se vrijedi li doista izreka "ono si što jedeš" i proveo zanimljiv eksperiment.

Prije nekoliko dana na svečanoj filmskoj dodjeli Oscar nagradu za najboljeg glumca odnio je, očekivano, Joaquin Phoenix za ulogu Jokera u istoimenom filmu. Prilikom preuzimanja nagrade, inače gorljivi aktivist i vegan, koji je i zaštitno lice PETA-ine kampanje za borbu protiv specizma, održao je značajan govor o povezanosti čovjeka s prirodom, odnosno njegovoj nepovezanosti.

"Mislim da smo postali jako nepovezani s prirodnim svijetom… Ulazimo u njega i pljačkamo ga zbog njegovih resursa. Osjećamo pravo da možemo umjetnim putem osjemenjivati kravu i kada se oteli, mi joj ukrademo bebu, iako su njeni krikovi bola i očaja toliko očigledni… I onda joj uzmemo mlijeko namijenjeno njezinom teletu i stavljamo ga u svoju kavu, u svoje žitarice…"

S druge strane, prošlog smo ljeta bili suočeni s katastrofom stravičnih razmjera kada je prašuma Amazona, inače nazvana "plućima Zemlje" jer proizvodi 20 posto kisika godišnje - gorjela. Brojni stručnjaci krivicu prepisuju deforestaciji, u ovom slučaju ilegalnom krčenju prašume prvenstveno radi dobivanja teritorija za uzgoj stoke; točnije govedine. Tako, u prosjeku, svakih 18 sekundi gubimo hektar amazonske prašume u korist stočnih farmer. Također, stručnjaci upozoravaju kako bi prelaskom na vegetarijanski način prehrane u trajanju od godine dana spriječili 1,5 tonu ugljikovog dioksida od ulaska u atmosferu, dok bi veganstvo prema World Preservation Foundationu, dakle prehrana bez ikakvih životinjskih proizvoda, pridonijela ublažavanju klimatskih promjena za visokih 80%.


Zamijenili su obroke

Odlučio sam napraviti kratki, jednodnevni eksperiment kojem sam podvrgnuo Anitu Matić Delić, glumicu satiričkog kazališta Kerempuh, svoju kolegicu, i Vjeku R., jednog od radnika na izgradnji zagrebačkog Rotora. Pratili smo prehrambene navike glumice i građevinara zamijenivši njihove uobičajene obroke jednog ponedjeljka.

Pa krenimo.

Anita, premda porijeklom iz Drniškog sela Matići, gdje su pršut i janjetina delicija te se serviraju djeci od malih nogu - više ne jede meso.

 

Naime, prilikom prve trudnoće kada je imala problema sa zdravljem odlučila je izbaciti meso iz svoje prehrane. Zamislite samo očaj njenih roditelja prilikom prvog povratka u selo nakon promjene prehrane. Kaže kroz smijeh kako su se svi nadali da je to samo faza, no ipak nije bila. Premda su mnogi kolege novinari Anitu oslovili kao veganku točnija definicija nje bi bila pesketarijanka, što znači da uz biljnu prehranu jede ribu i morske plodove.

Anita zazire od bilo kakve etikete, dogmatizma te fanatizma te kaže kako je njena prehrana cjelovita i balansirana te se bazira na voću, povrću, žitaricama te mahunarkama uz povremenu konzumaciju ribe prema makrobiotičkim načelima.

S druge strane Vjeko je rođen u Slavonskom Brodu gdje je od malena uživao u mesnim prerađevinama iz kućne radinosti te je obožavao kolinje i friške čvarke. Za svoju prehranu kaže da je bazirana na mesu jer mu treba puno energije, a i navikao je.


Test po test

Prvi test spremnosti usvajanja novih okusa je bio doručak. Anita je pripremila zobenu kašu na vodi kojoj je dodala grožđice, ribanu jabuku te lješnjake. Vjeko je kupio ¼ bijelog kruha, 15 dkg tirolske salame i 10 dkg sira te majonezu.

Vjeko nije mogao pobjeći od komentara kako je njegova obitelj sa zobi hranila svinje te kako mu to baš ne izgleda kao obećavajući doručak, ali se ipak žrtvovao.

 

Komentar je na posljetku bio kako kaša ipak nije loša, sviđa mu se tekstura lješnjaka pod zubima koji krckaju, a grožđice bi ipak smanjio, jer mu je kaša zbog njih preslatka.

Anita nije bila tako otvorena - salama joj smrdi, a od majoneze zazire pa je to jutro jela sir i kruh. Kaže da je ostala gladna te se osjećala loše jer ne preferira sir, ali ipak je ovoga puta pristala na kompromis. Doručak je završio, Vjekinu neželjenu salamu je pojeo moj pas Simba s oduševljenjem, a Anita je u prvom izazovu pobijedila sa 1:0 naspram Vjeke.

Drugi test je bio ručak. Ovoga puta rivali su se potrudili. Anita je spremila prženi sejtan s pomfritom od batata, špinat na lešo, umak od indijskih oraščića te vegansku majonezu. Vjeko, koji nema običaj doma kuhati, a za potrebe njegovog specijaliteta bismo trebali otići u njegov rodni Slavonski Brod, odlučio se ipak za jednostavniju varijantu pa je naručio ćevape, lepinju, pomfrit te luk. Anita ni ovoga puta nije mogla protiv sebe, mljeveno meso joj je previše smrdjelo te joj se dizao želudac pa je pojela lepinju, luk i pomfrit dok je Vjeko njen tanjur slistio. Istina, umak od indijskih oraščića je kaže prema njegovom mišljenju apsolutno nepotreban i ne bi ga poslužio ni svom susjedu s kojim ima loše odnose. Špinat na lešo nije nikakva novost, voli ga kada mu ga i njegova supruga Branka sprema, a batat je prvi puta probao i oduševljen je. Za sejtan kaže kako ima okus kao neka osrednja kupljena kobasica. Nije kao njegova domaća, ali može proći. Apsolutno oduševljenje je izazvala veganska majoneza koja ne sadrži jaja, kaže da puno lakše sjeda na želudac i nekako je finija za nepce. Moramo podvući crtu i reći kako Anita i dalje vodi, ovoga puta za dva boda ispred Vjeke.


Svjetlo na kraju tunela

Prijateljstvo među rivalima se krenulo stvarati, šale se jedno na račun drugoga.

Vjeko je u šoku kako se Anita odrekla pršuta, a Anita kako Vjeko tri puta dnevno jede meso.

 

Ona tvrdi kako bi na istom režimu prehrane već bila u bolnici. Dolazi vrijeme međuobroka. Anita je spremila kuglice od kakaa, datulja te oraha, a Vjeko je kupio banane. Šali se kako je malo popustio, evo da ne ispadne kako on samo meso jede. Banane je volio od malena, što su crnje to su bolje kaže. Ovoga puta Vjeko je odnio pobjedu jer je donio crne banane kakve Anita obožava. Te banane glumici su doslovno bile svjetlo na kraju tunela kao prva hranjiva namirnica toga dana.

Vjeki su kuglice bile nedovoljno slatke. Tvrdi kako su istog okusa kao pseća čokolada koju je jednom slučajno pojeo zamijenivši je ljudskom. Šali se kako i njegov pas Bela ne voli tu čokoladu, ali supruga Branka ustraje na njoj, jer brani Vjeki da ponekad ispod stola uvalja Beli komad mađarice. Inače, Vjekina supruga je vrsna slastičarka pa je ovim putem pozvao Anitu kod sebe u Slavonski Brod jer "ona mora probati prave kolače".

Stigli smo do večere. Anita je odlučila prevariti Vjeku te napraviti grah varivo s lećom, tofu kobasicama i dimljenom crvenom paprikom dok je Vjeko pokazao zaista trud te servirao svoj domaći pršut, kupio je bijeli kruh, ali ovoga puta sa sjemenkama na korici, livanjski sir te masline.

Ovoga puta je uvjerljivo pobijedila Anita jer je uspjela zavarati Vjeku svojim tofu kobasicama i grah varivom.

 

Ovaj mesojed te vrhunski poznavatelj mesnih prerađevina nije uspio prepoznati da se u varivu nije kuhala nikakva nogica ili but. Dimljena crvena paprika je učinila svoje. Oduševljeni Vjeko je tražio repete. Anita za razliku od njega, premda je odrasla na pršutu, i ovoga je puta ostala na siru, kruhu i maslinama. Poželjela je jedan martini uz masline na kraju ovog dana. Kaže ne sjeća se kada je zadnji put pojela ovoliko bijelog kruha i sira.


Zašto sve ovo

Na kraju ovog malog, ali slatkog eksperimenta, koji zapravo nije dokazao ništa, upoznalo se dvoje ljudi. Spojena su dva različita svijeta, dva različita pogleda na isti, dvije paralelne realnosti. U doba dinosaura ova dva organizma ne bi jedan drugome predstavljala prijetnju. Dok bi Anita prema Vjekinim riječima pasla travu ili jela bobice, on bi lovio srne i ostalu divljač na čiji mu spomen već sline cure. Tko je od ova dva bića u pravu, a tko u krivu ne znam. Znam da živimo u vremenu kada je pravo na izbor moguć, kada u svakom kvartovskom dućanu postoji opcija i za jedno i za drugo, bar za jedan dan. Mišljenja sam da ljubav (prema sebi) ide kroz želudac i ono što unosimo u njega je naše pogonsko gorivo. Cjelovita i balansirana prehrana koja obiluje raznovrsnim namirnicama - od povrća, voća, ribe, žitarica, mahunarki te mesa jest svakako pametan izbor.

Ako pitate Vjeku što misli o Anitinoj prehrani iznenadit ćete se jer je upisao svoju voljenu suprugu Branku na Anitinu radionicu makrobiotičke prehrane koja se održava u veljači. Kaže kako meso neće izbaciti, ali je spreman neke obroke zamijeniti bezmesnim. Ako se referiramo na početak ovog teksta i premisu kako izbacivanje mesa i prerađevina životinjskog podrijetla iz prehrane smanjuje stakleničke plinove te deforestaciju, onda bi naš pametan odgovor na to trebao biti smanjeni unosa mesa. Odraslom pojedincu meso kao namirnica nije potrebno svaki dan, naročito ne više puta dnevno, a pogotovo ne ono iz velikih tvornica koje je tretirano antibioticima i puno je raznih štetnih hormona, kako bi što prije naraslo te na posljetku bivalo ubijeno.

Mi ljudi smo na vrhu hranidbenog lanca i upravo u tome je naša odgovornost, a ne pohlepa. Odgovornost prema svima onima ispod nas - da brinemo i uzgajamo, a ne istrebljujemo.

 

Odgovornost i svjesnost prema majci prirodi jer bez nas ona je tu, ali bez nje nas nema. Odgovornost da ovaj planet zvan Zemlja nije ničiji, ali je moj, tvoj i naš. Odgovornost od koje silno želimo pobjeći pripisujući je "velikim mangama" i onima koju odlučuju. Odlučujemo i mi. Odlučujemo biti "bolje" danas za još bolje sutra, a prilikom te odluke pomoći će vam samo jedno - obrazovanje. Čitajte, istražujte, proučavajte i najvažnije - slušajte svoj organizam, on će vas mudro uputiti i obavještavati što mu odgovara, a što ne. Ne ignorirajte unutarnje signale već ih slijedite i budite sami svoj vođa.


P.S. "Mekana stolica znači da ste unijeli puno vlakana, a ne da vam se s oproštenjem "kaka" od mog teksta."