12 sati rada - danima

Šibenčanka u Americi ipak pati: 'Hvata me kriza ispijanja kave na rivi i ne tješi me više ni zarada'

Anđela Rončević ostvarila je san i otišla 'preko bare'. Studentica druge godine novinarstva s prijateljicama je stigla na Mackinac Island u Michiganu gdje u programu Work and Travel radi dva posla. U prvoj kolumni pisala nam je kako ništa nije išlo od ruke, u drugoj je sve išlo kao po loju i ništa joj nije bilo teško, a u najnovijoj priznaje kako je hvata 'homesick' i sve bi dala za tri sata ispijanja kave.

Moje američko ljeto je na pola puta. Čeka nas još nešto više od mjesec dana rada, nakon čega slijedi 'grace' period ili putovanje po SAD-u. Moram priznati kako je mi je ova sredina najgora i kako me polako hvataju krize zvane: ‘da mi je samo jedan dan cjelodnevnog ispijanja kave na rivi.’ Amerikanci nemaju toliko  slobodnog vremena. Imaju godišnje odmore nakon čega slijedi rad i samo rad. Nakupilo se i meni nekih dva tjedna rada po gotovo 12 sati dnevno i mogu vam reći da me više ne tješi ni to što sada zarađujem toliko da mogu proputovati sve željene destinacije. Jednostavno ne pomaže. Želim kavu, štekat (terasu) pun ljudi, 'mozak na pašu' i hrvatski  jezik.



Često razmišljam prije spavanja koliko me ovaj program toga naučio dosad i gledajući unatrag ne mogu vjerovati koliku količinu iskustva i znanja sam dobila iz dana u dan. U svakom mogu pronaći nešto što je za mene novo i nepoznato. Kad sam neposredno prije odlaska na program razgovarala s jednom curom koja je nekoliko puta bila na Work and Travelu, rekla mi je kako su to bila najbolja ljeta u njenom životu i kako su se od tada granice u njenoj glavi  potpuno izbrisale, te da više nikad nije marila koliko i kako će zaraditi i hoće li uopće.



Pustila je život da se događa jer je izbrisala sva ograničenja. Mislim da sad shvaćam o čemu priča. Prijateljica i ja polako planiramo putovanje po Americi, bukiramo letove, smještaje, a ja sam, evo, danas kupila let za jednu sasvim novu destinaciju u prosincu, jer zašto ne? Da se razumijemo, karte su bile toliko jeftine da bih si ih mogla priuštiti i bez zarade koju imam ovdje, ali prije je u meni vladao osjećaj mirne luke i ono 'ima vremena.' Ima, ali život je sad i ovdje, imaš samo danas da učiniš to što želiš. 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Blu

Objavu dijeli Andela Roncevic (@andelaroncevic)

 

Za kraj želim reći da su sve blagodati putovanja super, ali i da svaki dan ima svoju priču i u svim tim brigama oko zarade, planiranja putovanja, što si kupiti, hoću li imati dovoljno za sve svoje želje i još stotinu pitanja, ovdje nailazim na poruku: 'Stani. Uživaj tu gdje jesi, u sadašnjem trenutku. Brzo će proći.' I shvatiš da nije poanta svega ovoga zaraditi, kupiti, otići. Poanta u svakom danu koji proživiš i koji te nauči nešto novo, bilo da radiš dva posla 12 sati ili sjediš na štekatu ispijajući kavu po tri sata. Život je sada, tu gdje jesi i gdje trebaš biti.