Vedran Peteh
Vedran Peteh

pogled u ogledalo

Što je to ljepota - fizički izgled ili osjećaj?

Potaknuta jednom debatom, već nekoliko dana razmišljam o ljepoti. Nikada nisam naišla na definiciju, a čak ni sveznajuća Wikipedija ne nudi neki prosvjetljujući odgovor već se zaustavlja na izjavi da je ljepota estetska kategorija koja označava savršenstvo sklada.

O njoj su napisane brojne pjesme, dio je svake umjetnosti, no ipak, baš kao i kada je ljubav u pitanju, njezina misterioznost uvijek je prisutna. I to uvijek u drugačijem obliku.

Društvo i trendovi neosporno nameću određene standarde o tome kako trebamo izgledati da bismo bile okarakterizirane kao "lijepe", no u njima se mnogo žena često ne nalazi pa je tako najčešća rečenica koju čujem - "Meni je to prekrasno vidjeti na nekom drugom, ali na sebi nikako".

Još zanimljivija situacija od ove jest kada žene koje se u potpunosti uklapaju u društveni standard ljepote izjave da nisu lijepe. Svi imamo bar jednu prijateljicu koja je lijepa, pa čak i vitka, a za sebe izjavljuje da je debela i razmišlja o estetskim zahvatima kako bi bila ljepša. I tu dolazimo do srži problema - ljepota nema puno veze s fizičkim izgledom, zato što je ona zapravo osjećaj.

Vedran Peteh

Lijepom se osjeća, a ne izgleda, smatra Jasminka Herceg

Nekada davno, pri susretu s lijepim ženama koje se tako ne osjećaju, osjećala bih iznimnu frustraciju jer što god napravila ili rekla ne bih nailazila na plodno tlo, već bismo se vrtjele u krug poput hrčaka u kolu, vječno ponavljajući istu priču. Nisam mogla shvatiti ili točnije rečeno prihvatiti mogućnost da gledamo isti odraz u ogledalu i vidimo potpuno različitu sliku. Kako se osjećati lijepom dok još uvijek sa sobom nosimo nesigurnosti iz doba adolescencije? Jako teško, da ne kažem nemoguće.

Želimo li se osjećati dobro i zadovoljno u svojoj koži nužno je da, kao odrasle osobe, odustanemo od stavova iz nekih prošlih vremena.

Nakon niza godina i tone energije utrošene u pokušaje da ih razuvjerim i izbrišem njihove nesigurnosti shvatila sam da ću baveći se upravo njihovim uvjerenjima samo odmoći situaciji i uvući se u to "hrčak kolo" koje nas neće pomaknuti niti milimetar unaprijed. Kada se bavimo problemom, imamo problem. Čini nam se da se nekuda krećemo, a zapravo konstantno prolazimo isti put, istu trasu i naposljetku – dobivamo isti rezultat. Zapravo, vrlo slično kao kada smo u lošoj vezi s muškarcem, osim što smo u ovom slučaju u lošoj vezi same sa sobom. Odlučila sam tome stati na kraj postavljajući svojim klijenticama pitanje koje i danas postavljam tebi ako misliš da nisi lijepa.

Nisi lijepa u odnosu na koga ili što?

Ako na ovo pitanje imaš spreman odgovor, stani. Pet minuta promisli pa onda odgovori. Ljudi su skloni uspoređivati se s drugima, a to je sulud način života i odvodi nas na potpuno krivi put. Jedina osoba s kojom se možemo i trebamo uspoređivati jesmo mi same. Ako misliš da si prije dvije godine bila lijepa, a danas nisi i s time nisi sretna, to je jedini relevantni putokaz i jedini dobar motiv za promjenu. Želja da budemo poput nekog drugog nije ništa drugo nego neprihvaćanje onog što nam je dano, pa čak ako se radi i o širokim bokovima ili malim grudima. Uvijek sam imala sposobnost vidjeti ljepotu u drugima, no sve ovo o čemu danas govorim, naučila sam upravo na sebi. Tek kada se osjećamo lijepima, u nama se razvija svijest o zdravlju našeg tijela i kože i tada nam postaje bitno koliko vremena ulažemo u brigu o sebi. Tada postajemo najbolja verzija sebe i znamo da osoba s kojom se borimo, natječemo i uspoređujemo nije na naslovnici nijednog časopisa, već je gledamo svako jutro u ogledalu.