U životu Zagrepčanke Anje Drenovac (23), jedine hrvatske tehničarke za zrakoplove specijalizirane za naoružanje MiG-ova, sve se vrti oko aviona i oružja. Zvuči vrlo ozbiljno i opasno - jer njezin je posao, među ostalim, postavljanje raketa i granata na borbenim avionima - no Anja će svakog u sekundi razoružati širokim osmijehom, optimizmom i mladenačkim veseljem.
Otkako je prije dvije godine postala pripadnica 191. Eskadrile lovačkih aviona u vojnoj bazi Pleso, ona, kaže, živi svoj san. A avione toliko voli da im posvećuje i svoje slobodno vrijeme - kao članica Aerokluba Zagreb i Modelarsko-maketarskog kluba Trešnjevka.
- Oduvijek sam obožavala avanture i adrenalin, a istodobno me privlačila vojska. Sviđao mi se taj uređeni sustav, gdje se radi s predanošću i pod stegom. Krajem osnovne škole otkrila sam na YouTubeu videa s vojnim vježbama borbenih aviona, što me potpuno fasciniralo. Oni mogu izvoditi manevre koje “obični” avioni ne mogu, a to je, uz osjećaj domoljublja, bilo presudno da se odlučim za vojno zrakoplovstvo. Sanjala sam kako ću jednog dana postati vojna pilotkinja i nakon završene gimnazije upisala studij aeronautike. No, na trećoj godini spletom okolnosti odustala sam i prebacila se na održavanje zrakoplova - kaže Anja za magazin Gloria. Dodaje i da je poslije završila tromjesečnu edukaciju za zrakoplovnu tehničarku za naoružanje u vojnoj bazi u Zemuniku, a potom još tri mjeseca specijalizacije za isti posao na MiG-ovima na Plesu. Također, dodatno se educirala na studiju održavanja zrakoplova na Veleučilištu Velika Gorica.
Muški kolege prema meni imaju zaštitnički stav
Anju su muški kolege prihvatili kao jednu od njih i uvijek su spremni pomoći.
Anju su muški kolege prihvatili kao jednu od njih i uvijek su spremni pomoći.
Koliko će dnevno imati posla ovisi o broju letova, jer je njezina zadaća pregledavanje naoružanja na MiG-ovima prije leta, između letova i poslije zadnjeg dnevnog leta. Također, vodi računa o naoružanju na “dežurnom borbenom dvojcu” - dva MiG-a koja 24 sata dnevno moraju biti spremna za akciju.
- Kod nas u bazi vlada zdrava atmosfera pa ujutro s osmijehom idem na posao i uživam u svakom trenutku. Dečki su me prihvatili kao jednu od njih, prava smo ekipa i svi su uvijek spremni pomoći jedni drugima. Po prirodi sam komunikativna, druželjubiva i otvorena pa mi nije bio problem uklopiti se. Jedino po čemu se može vidjeti da sam žensko je to što prema meni imaju malo više zaštitnički stav. No, kad je posao u pitanju, ne postoje muški i ženski tehničari. Radim sve što i oni i dečki znaju da to radim jednako dobro kao oni. To je posao u kojem je jako bitno da ste timski igrač - ističe Anja.
Iako je njezin posao na prvu mnogima neobičan, njezina majka, bibliotekarka, i otac, informatičar, podržali su je u izboru od prvog trenutka. Anja i njezin stariji brat Marko odrasli su okruženi ljubavlju, a nju su u djetinjstvu jednako privlačile tipične dječačke igre, ali i one s lutkama.
U slobodno vrijeme Anja se bavi izradom modela aviona od drveta balza i čita biografije pilota koje su joj omiljeno štivo.
U slobodno vrijeme Anja se bavi izradom modela aviona od drveta balza i čita biografije pilota koje su joj omiljeno štivo.
U drugom razredu srednje upisala je Školu za zrakoplovno jedriličarstvo u Lučkom i još dobro pamti svoj prvi samostalni let jedrilicom. - Čim sam poletjela, preplavio me duboki osjećaj mira i sreće da je to nemoguće opisati riječima - govori Anja, koja je 2014. osvojila prvo, a godinu kasnije treće mjesto na međuklupskom natjecanju u preciznom slijetanju.
Omiljeno štivo su joj biografije pilota
Kad vrijeme ne dopušta letenje jedrilicama, vrijeme provodi kod kuće, izrađujući modele aviona od drveta balza. - Riječ je o drvetu koje je vrlo čvrsto, ali lagano. Model se baca u zrak rukom i njime se upravlja sa zemlje radiostanicom. Za izradu jednog modela potrebno mi je dva do tri mjeseca - otkriva Anja, koja je toliko fascinirana letenjem da su joj omiljeno štivo biografije pilota, a najdraža modna kombinacija traperice i majice sa slikama raznih modela aviona.
Nema problema s tim da u posebnim prigodama odjene haljinu i štikle, no ne prati modu i na poslu je uvijek bez šminke, u sivom kombinezonu kakvog nose svi tehničari. Jedina ženska sitnica koju uvijek mora imati u torbici je - krema za ruke. S obzirom na to da veliki dio dana provede baratajući specijalnim alatima za MiG-ove, dobro dođe više puta nahraniti kožu.