Žena, majka, ratnica - te riječi najbolje opisuju životni put Karlovčanke Sabine Protulipac (46), umirovljene dočasnice HV-a i dragovoljke Domovinskog rata, koja je kao 18-godišnjakinja, s netom završenom medicinskom školom, krenula u obranu Hrvatske i na prvoj crti bojišta provela više od 1700 dana. Njezina životna priča te sudbine još dviju braniteljica - Mire Vrdoljak iz Vukovara i Zorke Klanaček iz Sydneyja - tema su kratkog dokumentarnog filma Irene Ščurić “Heroine Domovinskog rata - Pobjednice”, koji će danas, 20. srpnja, biti premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Puli.
- Film je nastao prema ideji braniteljice Mirjane Miličić. Ona je smatrala da treba istaknuti važnost i ulogu žena koje su se borile rame uz rame s muškarcima te je išla od grada do grada tražeći one s najdojmljivijim pričama. Iako nikad nisam pomislila da bi moja mogla završiti na filmu, rado sam se odazvala pozivu, a ideja se svidjela i mom suprugu Slavenu te kćerima Nini i Lori - kaže Sabina, koja se pred kamerama prisjetila nekih od najtežih trenutaka u životu. Primjerice, onog kada je 6. listopada 1991. ranjena dok je spašavala život svojem bratiću Miroslavu Caru.
Fotografiju s bratićem Miroslavom Carom, kojem je 1991. na bojišnici spasila život, Sabina je ustupila za potrebe snimanja filma ‘Heroine Domovinskog rata’
- Miroslav je bio pogođen gelerom u vratnu arteriju. Dok sam mu pokušavala zaustaviti krvarenje, pored nas je pala granata i jedna mi je kugla od devet milimetara prošla kroz rebra pored srca. Bila sam toliko pod adrenalinom da sam zgrabila puno težeg Miroslava i nosila ga do automobila u kojem su bili naši dečki. Uspjeli smo zajedno upasti u gepek i tako se vozili do bolnice. Tek kad su Miroslav i drugi dečki bili izvan životne opasnosti, osjetila sam bol u prsnom košu i shvatila da sam ranjena. Nedugo nakon što su mi izvadili kuglu, doznala sam da je naša obiteljska kuća u Turnju spaljena - sjeća se Sabina, koja je bila jedina žena u Interventnoj satniji 110. brigade, a njezini su je dečki, kaže, čuvali kao kap vode na dlanu.
Sudjelovala je u borbama ravnopravno s njima, a uz to je svuda sa sobom nosila sanitetski ruksak - zlu ne trebalo. On je danas eksponat u Muzeju Domovinskog rata Karlovac - Turanj, koji je otvoren 5. srpnja. Muzej se nalazi u zgradi koju su branitelji nekoć zvali Hotel California, a obuhvaća jednu od najvećih zbirki naoružanja iz Domovinskog rata te brojne artefakte tog vremena, među kojima i Sabinine ordene te odoru u kojoj je ranjena.
Njezin sanitetski ruksak eksponat je u Muzeju Domovinskog rata Karlovac - Turanj, koji je otvoren 5. srpnja
Iako je na bojištu prošla i vidjela svašta, nije se slomila, već je nakon rata ostala raditi u vojsci, gdje je našla ljubav svog života - branitelja Slavena Protulipca, koji je nakon rata završio studij elektrotehnike i postao satnik HV-a.
- Mnogi branitelji poslije rata nisu znali što bi sa sobom, a ja sam uvijek imala bezbroj poslova i zanimacija. Moj ispušni ventil bili su kreativni hobiji. Opuštam se crtajući anđele na staklu i domoljubne motive, a zabavljam preuređujući starinski namještaj. Veseli me plesanje folklora, dok kao članica Karlovačke građanske garde - povijesne protokolarne postrojbe Karlovca - godišnje sudjelujem na nekoliko desetaka nastupa. Predsjednica sam Kluba žena Domovinskog rata 110. brigade, koji je vrlo aktivan, a meni je posebno draga naša radionica za izradu suvenira koje prodajemo u humanitarne svrhe - kaže Sabina, koja je prije tri godine objavila knjigu “Dnevnik duše ratnika”. U njoj su se našli tekstovi i pjesme iz ratne bilježnice u koju je zapisivala važne događaje tijekom devedesetih. Pisala ju je kako bi to vrijeme ponosa i hrabrosti ostalo zauvijek sačuvano u sjećanjima, koja su sada, u filmu “Heroine Domovinskog rata - Pobjednice”, zabilježena i na velikom platnu.