Ministrica vanjskih i europskih poslova i potpredsjednica Vlade Marija Pejčinović Burić izabrana je za glavnu tajnicu Vijeća Europe i to kao tek druga žena u povijesti i prva osoba iz srednje i jugoistočne Europe na čelu te organizacije. 56-godišnja radoholičarka, koja za sebe kaže da ne radi samo kad spava, europski je način života iskusila iz prve ruke, a kaže kako je radne navike najviše stekla kad je radila kao dadilja u imučnim obiteljima diljem Europe - pa tako i kod Slavice Ecclestone.
Stručnjakinja za europske znanosti Marija Pejčinović Burić, koja je živjela u Londonu, Parizu, Salamanci, Bruggeu i Varšavi, postigla je veliki uspjeh: izabrana je za glavnu tajnicu Vijeća Europe. Mandat, koji traje pet godina, trebala bi preuzeti 15. listopada u Strasbourgu, a s obzirom na to da sama za sebe kaže kako je radoholičarka, novi izazov u karijeri neće joj biti nikakav problem. S obzirom na to da voli raditi, visoki tempo postavlja i pred sebe i pred svoje suradnike pa smatra da je zahtjevna šefica, ali da nitko tko radi s njom neće imati problema. S užurbanim poslovni ritmom njezin suprug i kći nemaju problema.
- Moj muž je davno rekao da bih tako radila bilo koji posao. U početku mu je bilo teško jer nikad nije znao kad ću doći kući, ali s vremenom se priviknuo i doista mi je velika podrška. Iako i on ima svoj posao i puno radi, potpuno mirno mogu otići na put jer znam da će on o svemu voditi brigu. Kći nam je već velika... U svakom slučaju, oboje su navikli da mi je posao bitan i da mu se maksimalno posvećujem. Ali pronađem vremena i za druge stvari koje me vesele - kazala je Marija u intervjuu za Gloriju prije dvije godine i dodala kako u slobodno vrijeme, kad ga ima, najviše voli kuhati i to vegetarijanska jela, a prijatelje najradije razveseli brudetom koji je sama osmislila po uzoru na recepte iz pet kuharica. Osim što je strastvena kuharica, nova glavna tajnica Vijeća Europe obožavala je i rukomet koji je trenirala kao studentica te kasnije igrala za Lokomotivu i Kraš, sve dok je ozljeda ligamenata nije u tome spriječila.
- Godinama mi je bilo vrlo bolno gledati rukometne utakmice jer mi je rukomet bio jako važan, a sada ga pratim kao i sve druge sportove. Sport je bitan jer vas nauči disciplini, posvećenosti, naučite gubiti i biti timski igrač - govori Marija Pejčinović Burić, koja se zapravo vrlo brzo osamostalila.
- Bilo mi je samo 17 godina kad sam došla u Zagreb, ali za mene to nije bio nikakav stres jer sam se za to pripremala od rođenja. Isprva sam živjela kod tete, ali ne u istom domaćinstvu: sama sam si kuhala, brinula se o svemu, i bilo mi je prilično drago da upravljam svojim životom. Znala sam točno s koliko novca raspolažem, a ako sam si željela priuštiti nešto više, morala sam si zaraditi. Pa sam po vremeno obavljala razne poslove, poput onih na Zagrebačkom velesajmu koji su tada bili popularni među studentima - otkrila je i dodala kako je nakon stjecanja diplome otišla u Francuski vodeći se željom da usavrši jezike.
Nakon što je u Zagrebu diplomirala vanjsku trgovinu, 1987. godine je boravila u Bruggru na poslijediplomskom studiju
Dio poslijediplomskog studija provela je 1994. u kampusu u Varšavi
- Preko jedne prijateljice smjestila sam se kod obitelji Brouillet, koja je bila jako zanimljiva. Nisu imali televizor nego su slušali radio, svako su jutro čitali novine i svi su nešto svirali. Imali su troje odrasle djece i kod njih sam pripremala večeru. Gospodin Brouillet je enormno bogat čovjek, ali odlučio je živjeti drukčije nego što priliči njegovu rangu pa je prodao stan na Trgu Victor Hugo u elitnom pariškom 17. okrugu i kupio veliku kuću u široj okolici Pariza, s prekrasnim vrtom i cvjetnjakom. Njegova supruga bila je Nizozemka koja mi je, čim sam došla k njima, pokazala gdje što drži - od ključeva do čekova - i od nje sam mnogo toga naučila. Primjerice da sve mora biti svježe, ali i da predjelo, glavno jelo i desert moraju biti pripremljeni u sat vremena. Kao i da se po osobi pripremaju dva krumpira. Ako to nekome ne bi bilo dovoljno, uvijek je u hladnjaku bilo sira. Naučila me šivati pa smo zajedno radile zavjese. Kod njih mi je bilo prelijepo i željeli su da ostanem u Francuskoj, no moj cilj bio je naučiti jezik, vidjeti kako funkcionira svijet, obići galerije i muzeje i vratiti se u Hrvatsku - prisjetila se potpredsjednica Vlade, koja je osim u Parizu živjela i u Londonu, a posao dadilje bio je način na koji je sve to financirala.
- Preko jednih prijatelja došla sam do Slavice Ecclestone i nakon razgovora s njom dobila posao koji je bio mnogo bolje plaćen. Angažirala me za čuvanje svoje kćeri Tamare, kojoj su tada bile tri godine. Kod njih sam ostala samo tri tjedna jer mi se brat ženio pa sam se odlučila vratiti kući, a i taj posao zahtijevao je moj potpuni angažman sedam dana u tjednu 24 sata pa sam se zahvalila. Nakratko sam se kasnije opet vratila u Francusku i bila zamjenska tajnica jednom stomatologu i tako ipak dovoljno zaradila da mogu na šest mjeseci otići u Salamancu.
Marija Pejčinović Burić provela je ukupno tri godine živeći izvan Hrvatske, a po povratku je radila u Končaru i u Plivi, prije nego je ostala u drugom stanju te je to bio jedini trenutak u kojem je posao stavila u drugi plan.
Početkom devedesetih ispred velikog vodopada u Ljubuškom
- Moja velika želja je bila da postanem majka i bila sam spremna sve promijeniti. Naravno, kasnije mi je postalo jasno da čovjek nikad ne može baš sve promijeniti, posebno ako je radoholičar, ali u tom trenutku dijete je bilo najvažnije i nije bilo nikave dvojbe da nakon porođaja ostanem kod kuće godinu dana. Kad je stigla ponuda da dođem raditi u državnu upravu, prihvatila sam je: bila je to 2000., počeci priprema za ulazak u Europsku uniju, i za mene je to bio izazov - izjavila je prije dvije godine buduća glavna tajnica Vijeća Europe.
DETALJI IZ PRIVATNOG ŽIVOTA
OMILJENI MODNI DETALJ
- Marame.
U TORBICI SU MI UVIJEK
- Papirnate i osvježavajuće maramice i olovka, jer uvijek moram nešto zapisati.
NE MOGU ODOLJETI
- Trešnjama. Moraju biti velike.
NAJDRAŽA RIBA
- Srdela na sve načine.
MOJ SPECIJALITET
- Prženi list s kremom od samoniklih gljiva. To se jelo u Italiji originalno jede s vrganjima, ali ja ga pripremam s gljivama koje ubere moj suprug. Propirjam ih na malo luka, pola smiksam u kremu, dodam malo peršina, podlijem najboljim bijelim vinom i pustim da malo ispari.
NAJDRAŽI HOBI
- Cvijeće. Na terasi imam trideset orhideja svih vrsta pa sam dobila zabranu donošenja novih. Imam i mandarinu, adame, ljubičice, pun prozor kaktusa, a moj suprug je htio da benjamina djelomično unesemo i u dnevnu sobu, ali benjamin nije bio sretan pa sam ga vratila na terasu.
NAJDRAŽI FILM
- "Život je lijep" Roberta Benignija.
PRIORITET U PAKIRANJU
- Nikad na put ne nosim razne stvari za svaki dan, već u glavi osmislim kombinacije pa je u desetak minuta sve u koferu.
NAJDRAŽA MJESTA NA SVIJETU
- U Bruxellesu volim popiti kavu u nekom kafiću na Grand Place. U Londonu dugo nisam bila, ali kad dođem, drag mi je predio oko Covent Gardena i Regent’s Park, sav u ružama koje voli kraljevska obitelj. A u Parizu rado prošećem po Luksemburškom parku i otočiću Saint-Louis