Šefica Špancirfesta Jelena Toth: 'Tih 10 dana su mi najljepši i najstresniji dani u godini'

Diplomiranoj novinarki Jeleni Toth ovo će biti treći Špancirfest koji će proći pod njezinim vodstvom. Prije dvije godine je zamijenila "mamu Špancirfesta" Branku Tropp, dugogodišnju direktoricu Turističke zajednice Varaždin, na toj poziciji te nastavila razvijati najpopularniji festival kontinentalne Hrvatske koji je lani na Danima hrvatskog turizma na Malom Lošinju proglašen najboljim događajem u Hrvatskoj. Ove godine otišao je još korak dalje te ga je kanadski turistički portal Flightnetwork uključio na listu 20 najboljih europskih festivala.

Ovogodišnji, rođendanski Špancirfest, koji traje od 17. do 26. kolovoza, nudi bogat glazbeni i ulični program kojem posebnu draž daju performeri iz raznih krajeva svijeta, a posjetitelje će najviše razveseliti činjenica da je čak 56 koncerata besplatno. Festival dobrih emocija, koji se ove godine diči sloganom "Simply The Best", mnoge podsjeća da nam je kralj ljeta stigao - jer se već 20 godina održava krajem kolovoza, ali za Jelenu Toth koja cijelu godinu živi za još jedno uspješno španciranje tek tada ljeto može početi.

Kako teku pripreme za slavljeničko izdanje Špancirfesta? Osjeća li se nervoza u zraku?

- Pripreme su počele odmah nakon prošlogodišnjeg festivala, intenzivnija organizacija krenula je početkom godine, dok mu je u posljednjih mjesec dana sve podređeno. Zbog toga nervoza zapravo traje gotovo cijelu godinu, ali mjesec dana uoči festivala postane intenzivna. Očekivanja su velika, ljestvica je visoko postavljena i svi želimo da program i sadržaj budu najbolji, da su posjetitelji zadovoljni i da nadmašimo prošlogodišnji Špancirfest. To je često vrlo teško, teško je zadovoljiti baš sve ukuse, pogoditi program koji će biti baš svima po volji, a uz to se u organizaciji ovako velikog projekta uvijek pojave i nenadani problemi. Nervoza nam je dio svakodnevice, osobito ako se uzme u obzir da u organizaciji ovako zahtjevnog projekta radi tim od samo šest ljudi - i to šest žena.

/ TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA VARAŽDINA

Imate li najstresniji i najdraži dan u 10 dana koliko Špancirfest traje?

- Svih 10 dana festivala jednako mi je stresno jer stalno strepim hoće li sve ići prema planu, hoće li kiša poremetiti program jer se sve odvija na otvorenom. Brinem se da se nešto nekome ne dogodi, da nam posjetitelji dođu živi i zdravi svojim kućama. Nema opuštanja tih deset dana i mi u organizaciji zapravo niti nemamo pravu priliku uživati u onome što smo stvarali godinu dana.

20 godina je prošlo otkako je Špancirfest počeo. Danas je na listama najboljih, proglašen je turističkim događajem godine – koliko se ulični festival promijenio od svojih početaka?

- Špancirfest je pokrenut kao prvi ulični festival u Hrvatskoj koji se temeljio na povijesti i tradiciji, tradicijskim obrtima, ceremonijalu, cehovima, baroknim kostimima i tradiciji sajmovanja. Tijekom svih ovih godina se mijenjao i morao se mijenjati jer kad si prvi u nečemu, kao što je Špancirfest bio, drugi te počnu kopirati. Na tržištu postoji velik broj iznimno kvalitetnih festivala pa je nužno da budemo inovativni, drugačiji, spremni na promjene, ali i rizike zbog čega je Špancirfest od jednog lokalnog događanja izrastao u nacionalno prepoznatljiv festival koji je prošle godine proglašen najboljim turističkim događajem u Hrvatskoj. Danas, 20 godina kasnije, na varaždinske pozornice se penju svjetske zvijezde, gostuju najpoznatiji performeri iz Europe, gradom se u 10 dana prošpancira preko 250 tisuća posjetitelja, a Špancirfest je uvršten i među top 20 kulturnih i umjetničkih festivala u Europi po izboru najveće kanadske turističke web stranice Flightnetwork. Da je festival ostao na istoj razini kakav je bio u počecima, da se nije razvijao, da se nisu stvarali i osmišljavali novi sadržaji i da nismo riskirali, Špancirfest sigurno ne bi bio to što danas jest.

Prvi festival trajao je tek tri dana, a sada je program proširen na punih deset

S prvog Špancirfesta 1999. godine

Diplomirali ste novinarstvo, radili na radiju, a sada ste direktorica Turističke zajednice. Što vam je bilo najteže na tom karijernom putovanju?

- Odmah nakon što sam diplomirala, dobila sam priliku raditi na tada najboljem lokalnom urbanom radiju i gotovo 11 godina provela u novinarstvu, ali sam se, pomalo razočarana stanjem u struci, zasitila i tražila nove izazove. Preselila sam u Zagreb i zaposlila se kao art direktorica u PR/marketinškoj agenciji u kojoj sam imala prilike puno naučiti, prije svega kako od nemogućeg stvoriti moguće. Radili smo s ozbiljnim i velikim klijentima, putovali, prezentirali Hrvatsku na europskim i svjetskim kongresima. Iako mi je tada bilo teško donijeti odluku i iz rodnog Varaždina ponovno preseliti u Zagreb, ostaviti obitelj, prijatelje i posao, danas mogu reći da je to bila dobra odluka. I taman kad sam se prilagodila na novi život u Zagrebu, došao je novi izazov i ponovna selidba – natrag u Varaždin. Iako nisam dotad sebe zamišljala u turizmu, prijavila sama se za direktoricu Turističke zajednice grada Varaždina jer sam željela u svom gradu napraviti nešto dobro. S puno upitnika i nepoznanica, ali puna entuzijazma, volje i želje, preuzela sam funkciju direktorice i nakon dvije i pol godine mogu reći da su mi te godine najteže u dosadašnjoj karijeri. Svakog dana suočavamo se s novim izazovima, često se nađemo pred zidom, imamo puno ideja i želja no često ih zbog brojnih problema ne možemo ostvariti što zna biti demotivirajuće. No, u uredu imam najbolji tim, suradnice za poželjeti, s kojima često ispitujem gdje su nam granice izdržljivosti. Kad ti je stalo, one su jako visoko. A nama je jako stalo, često mislim i – previše.

Siniša Sović

Špnacir na Franjevačkom trgu

Što vam je bilo najizazovnije kada ste prije dvije godine na toj poziciji zamijenili Branku Tropp, idejnu začetnicu projekta?

- Mojim dolaskom Špancirfest je iza sebe imao već punih 17 godina, što nije mala stvar. Nisam došla s namjerom da nekog nadmašim i natječem se tko je bolji, nego da nastavim i probam festivalu dati nešto novo. Ne samo festivalu, nego gradu Varaždinu, turizmu i sugrađanima.

Pogađaju li vas kritike na vaš rad i priče o smjenama?

- Na početku karijere su me kritike puno više pogađale i pridavala sam im puno više pažnje. S godinama sam shvatila da je bitnije tko, a ne što govori. Danas komentare, posebno one na društvenim mrežama, ne čitam. Lako je doma sjediti i izbacivati svoje frustracije skrivajući se pod lažnim imenima. Vrata ureda Turističke zajednice otvorena su za sve, pa ako netko ima primjedbi, slobodno dođe i u četiri oka ih iznese. Cijenim one koji u lice kažu što misle, svaku dobronamjernu kritiku prihvaćam i potrudim se ispraviti ako je na mjestu. Na one zlonamjerne, šuškanja i tračeve iza leđa se ne osvrćem - bilo ih je i bit će ih. Isto kao i priče o smjeni, koje su kod nas očito normalne kada dođe do političkih promjena u vlasti. Teško je raditi i motivirati djelatnike na rad ako te svaki dan okupiraju takve stvari. No, živim u nadi da će se to jednog dana promijeniti i da se ljudi koji dobro rade, imaju rezultate, koji žele raditi i imaju volju neće smjenjivati svakim dolaskom nove vlasti.

Tko je Jelena Toth privatno?

- Ja sam jedna sasvim obična 40-godišnjakinja koja živi normalnim životom, koji se od onog mojih vršnjakinja razlikuje jedino po tome što nemam djecu pa imam možda malo više vremena za neke druge stvari. Većinu radnog dana provodim u uredu ili na sastancima, nakon posla prošećem gradom, saberem misli, dođem doma, pogledam možda koji film i na spavanje. Kako se zbog posla koji često traje i po 12 sati dnevno ne stignem kroz tjedan baviti kućanskim obavezama, za to je rezerviran vikend. Tada volim otići na varaždinsku tržnicu, popiti kavu u gradu, prošetati uz Dravu, otići u kino, izlazak ili provesti vrijeme sa svojima.

S kim špancirate po Varaždinu u slobodno vrijeme?

- Slobodno vrijeme provodim s obitelji, voljenom osobom i dugogodišnjim prijateljicama, kojima sam zahvalna jer imaju razumijevanja za moj posao i ne ljute se kada prođu i tjedni da se ne vidimo. Lijepo je znati da uz obitelj i voljenu osobu, uz sebe imaš i prijatelje koji su, bez obzira na sve, uvijek tu za tebe.

Kupite li si svake godine neki suvenir na Špancirfestu?

- Mislim da dosad nisam propustila niti jedan Špancirfest. Neopisivo je koliko grad živne u tih 10 dana i jednostavno se ne možeš loše osjećati uz takvu količinu dobrih emocija koje vladaju na svakom koraku. Svake godine kupim neki suvenir na Španciru, ali ne samo suvenir nego i poklone za najbliže.

Na što ste posebno slabi – nakit, cipele, haljine, kreme …?

- Volim lijepu odjeću, no nisam sklona kupnji skupih odjevnih predmeta. Za posao biram ležerniju varijantu, a u slobodno vrijeme volim odjeću u kojoj se dobro osjećam. Slaba sam na cipele, volim neobične modele i one u raznim bojama, ali ni za njih nisam spremna izdvojiti malo bogatstvo.

Gdje ćete na godišnji odmor?

- Otkako radim u Turističkoj zajednici, na godišnji odmor idem tek nakon Špancirfesta, odnosno u rujnu. Tako će biti i ove godine. Za ljetni godišnji uvijek biram naš Jadran i svake godine volim upoznavati nove krajeve. Iako moj posao na papiru podrazumijeva putovanja, razmjenu iskustva te prikupljanje informacija kako drugi razvijaju turizam, u stvarnosti je to teško izvedivo.

Bez kakve glazbe ne odlazite na put?

- Volim slušati i domaću i stranu glazbu, sve prolazi osim narodnjaka, a među najdražima su mi Leonard Cohen, Massimo i Oliver Dragojević.