Zagreb Pleso 17012020
Antonija Trupinic pilotkinja
Foto Mario Kucera
Mario Kučera
Zagreb Pleso 17012020
Antonija Trupinic pilotkinja
Foto Mario Kucera
Mario Kučera

Satnica Antonija ima više od 1400 sati letačkog iskustva te je obučila generacije mladih vojnih pilota.

ni nebo nije granica

Vojna pilotkinja iz Slavonije nije požalila svoj izbor: 'Majci nije bilo drago, ali moja odluka dogodila se s razlogom'

  • 08.02.2020. u 17:00

  • Autor:
    • Kristinka Šćavina

Prije nego što je postala vojna pilotkinja Antonija Trupinić nije se vozila ni putničkim avionom, a kamoli helikopterom, no to je nije spriječilo da u tipično muškoj karijeri ostvari svoje snove.

Samo nebo je granica - izreka je koja ne vrijedi za mag. ing. aeronautike Antoniju Trupinić (35), satnicu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i vojnu pilotkinju helikoptera, ženu koja izgledom, toplinom i srdačnošću u sekundi razbija grube stereotipe o nježnijem spolu u vojsci. Naime, za tu instruktoricu letenja i probnu pilotkinju rodom iz Cernika pokraj Nove Gradiške nebo nije granica, nego drugi dom.

Dosad je u svojem helikopteru Bell 206B Jet Ranger III u zraku provela više od 1400 sati te preletjela oko 250 tisuća kilometara, a svoje golemo letačko znanje prenijela je na generacije mladih vojnih pilota. Posljednje dvije godine radi u Zapovjedništvu HRZ-a u Zagrebu, a samo je dani dijele da postane časnica za odnose s javnošću HRZ-a. Uz to, satnica Trupinić je instruktorica body buildinga i osvajačica brojnih medalja, poput srebra u kategoriji body fitness na državnom prvenstvu 2016. i zlata na međunarodnom natjecanju Maxximum Open 2017.


Sanjala je da će biti liječnica

A sve to je postigla nakon što je u lipnju 2009. doživjela tešku prometnu nesreću te zadobila četverostruki prijelom zdjelice i nakon što su joj liječnici prognozirali da možda neće moći ni normalno hodati, a kamoli letjeti. Svoju inspirativnu životnu priču podijelila je s javnošću na besplatnoj konferenciji “Žene u javnom sektoru”, koja se nedavno održala na Zagrebačkom velesajmu. Tom je  prilikom objasnila zašto danas vjeruje da su jedine granice - one u našem umu. Doduše, ispočetka se nije činilo tako. Bilo je puno prepreka na koje je kao sitna i mršava djevojčica (danas je visoka 168 centimetara i teška 60 kilograma) iz malog mjesta nailazila na svojem putu. U osnovnoj školi je sanjala da će jednoga dana biti liječnica jer joj je majka Tonka, medicinska sestra u novogradiškoj bolnici, bila veliki uzor. Kao srednjoškolka, željela je studirati kroatistiku, kao i njezina tada omiljena profesorica Ljiljana Ptačnik.

Zagreb Pleso 17012020
Antonija Trupinic pilotkinja
Foto Mario Kučera
Mario Kučera / Mario Kučera

Intervju s Glorijinom novinarkom dijelom je vođen u helikopteru na Plesu

- Bila sam tipična odlikašica, svestrana i jako znatiželjna. Pisala sam pjesme, pjevala u zboru, išla na natjecanja iz geografije, kemije i matematike, vodila školske priredbe, plesala folklor, bavila se informatikom... Sve me zanimalo pa sam čak razmišljala o upisu na Akademiju dramske umjetnosti. No u četvrtom razredu gimnazije, u meni se probudila potreba da se izrazim potpuno drugačije. Zanimalo me što mogu napraviti i koliko daleko mogu ići, bez obzira na to što okolina od mene očekuje i što je najgore što mi se može dogoditi. Trebala su mi drugačija iskustva jer je do tada sve bilo poznato i očekivano - govori satnica Trupinić, na čiju su odluku da postane vojna pilotkinja utjecala i bolna iskustva koja je kao dijete doživjela tijekom Domovinskog rata u Zapadnoj Slavoniji.

Kad je u školi ugledala plakat na kojem je pisalo: “Prihvati izazov, postani vojni pilot”, njezin život je nepovratno krenuo novim putem.

 

Njezin otac Boris Trupinić, nekoć logističar u bolnici, bio je dragovoljac Domovinskog rata tijekom kojeg je ranjen. Zbog posljedica ranjavanja je nakon rata umirovljen, a iskreno domoljublje prenio je na sve troje djece: Antoniju, Ivanu (30), prvostupnicu sestrinstva, i Ivana (25), inženjera prehrambene tehnologije. U svakom slučaju, onog dana kad je njegova najstarija kći u školi ugledala plakat na kojem je pisalo: “Prihvati izazov, postani vojni pilot”, njezin život je nepovratno krenuo novim putem.


Nakon liječničkog nije bilo dvojbe

- Iz ove perspektive vidim da je odluka došla spontano, možda i nepromišljeno, ali danas znam da se dogodila s razlogom. Doduše, majci baš i nije bilo drago. Mislila je da je to opasno i teško, pogotovo zato što nisam bila fizički snažna. Otac je pak bio uvjereniji od mene da nisam mogla bolje izabrati - sjeća se satnica Trupinić i sa smiješkom priznaje da kad je odlučila da će postati vojna pilotkinja nije imala nikakvog iskustva s letenjem.

Dotad se nije vozila ni putničkim avionom, a kamoli helikopterom. No kada je prošla liječnički pregled za studij aeronautike na Zavodu zrakoplovne medicine u Zagrebu - a od prijavljenih 1200 kandidata primljeno je njih osam - nikakvih dvojbi više nije bilo.

Zagreb Pleso 17012020
Antonija Trupinic pilotkinja
Foto Mario Kucera
Mario Kučera

Završila je Fakultet prometnih znanosti i 2008. postala poručnica HRZ-a te započela karijeru u 393. eskadrili helikoptera u Zemuniku Donjem kod Zadra. Ondje je uskoro završila i specijalizaciju za nastavnicu letenja te se time bavila 10 godina, da bi potom prešla u Zapovjedništvo HRZ-a.

I danas dok letim osjećam se moćno, hrabro i potpuno ispunjeno

 

- Sjećam se da sam prvi samostalni let doživjela vrlo emotivno. I danas dok letim osjećam se moćno, hrabro i potpuno ispunjeno. Sama pomisao da sam u zraku i da se krećem u tri dimenzije onako kako ja to želim daje mi osjećaj da mogu učiniti baš sve na svijetu. Helikopter se može kretati u svim mogućim smjerovima, za razliku od automobila ili aviona. On može naprijed, nazad, okomito gore i dolje, a čovjeku je takav način kretanja neprirodan. Recimo, kao da dobiješ krila s 19 godina, određenu vrstu slobode s kojom nisi rođen i ne znaš je koristiti. Prvi letovi s kadetima uvijek budu dinamični i puni adrenalina, ali i veselja, osobito kad prvi put samostalno slete. To je kao da gledate svoje dijete koje ste naučili kako napraviti prvi korak - s ponosom kaže satnica Trupinić, koja priznaje da nikada nije željela postati civilni pilot jer svoj izbor smatra puno većim izazovom.

Srećom, dosad se nije našla ni u jednoj doista opasnoj situaciji. Sve je to, kaže, rutina za vojnog pilota: jak vjetar ili kiša, niska naoblaka, noćni letovi, bliski susreti s pticama...


Sada ih je sedam žena, no stiže pojačanje

Posebno uživa sletjeti na Vaganski vrh na Velebitu ili na neki otočić na koji se ne može pristati brodom, a dok leti kroz glavu joj prolazi svašta: od pomisli kako imamo lijepu obalu i more do toga što će skuhati za ručak i kako će provesti vikend s obitelji.

- Žena sam, a mi smo zaista sposobne istovremeno razmišljati o jednoj temi i obavljati neku nepovezanu fizičku radnju, poput kuhanja ili letenja u helikopteru - kaže satnica Trupinić i naglašava: - Nikada, niti jednom u karijeri nisam doživjela drugačiji tretman jer sam žena. Razlike među pilotima postoje, naravno, ali one nikada nisu uzrokovane muško-ženskim odnosima, nego time tko je odlučniji, asertivniji, skloniji riziku, ambiciozniji ili pak smireniji i predaniji. Trenutačno je u Oružanim snagama RH sedam vojnih pilotkinja, a dvije studiraju pa se uskoro nadamo pojačanju. Primijetila sam da su muškarci skloniji riziku, dok se žene odlično snalaze u multitaskingu. Sve su to - uz odgovornost, upornost, kreativno razmišljanje i traženje izazova - osobine dobrog pilota.

Antonija Trupinic_instruktorica voznje helikopterom i bodybuilding trenerica_privat
Privatne fotografije

Adria Classic IFBB Cup International, 1. mjesto u kategriji bodyfitness

Pred možda najvećim izazovom u životu našla se nakon što je 2009. pala sa skutera i teško se ozlijedila te mjesec dana provela u krevetu. Iako su prognoze bile loše, nepokolebljivo je vjerovala u najbolji mogući ishod i učinila sve da se to i dogodi.

 

- Čvrsto sam odlučila da ću se ubuduće brinuti za svoje tijelo kako najbolje znam te sam samo tri mjeseca nakon nesreće odradila prvi trening u teretani. Počela sam sustavnije vježbati, ali i pripremati zdravije obroke. Bila sam motivirana jer sam vidjela kako to utječe na kvalitetu života. Nisam samo ojačala, nego sam bila sretnija, ispunjenija, samopouzdanija. Moji odnosi s ljudima su se promijenili, postala sam zrelija verzija sebe - kaže satnica Trupinić, koju je to potaknulo na bavljenje body buildingom i body fitnessom. U tom je sportu postigla veliki uspjeh, a sada u teretanu odlazi 3-4 puta tjedno i više se ne natječe. To joj je uz posao postalo prezahtjevno pa na vježbanje danas gleda kao na oblik meditacije tijekom koje uči o sebi. No dobre navike vezane za prehranu je zadržala: obrok priprema kod kuće i nosi ga na posao, ne jede bijelo brašno, šećer, grickalice, slatkiše i mliječne proizvode... Doduše, kao prava Slavonka, ne može zamisliti Božić bez “pečenice”, a radi i odlične domaće kiflice punjene kulenovom sekom te sarmu i čobanac. Kako uskoro završava edukaciju iz nutricionizma, zna da slavonski specijaliteti nisu najbolji primjer zdrave hrane pa u njima najčešće uživa kad posjeti roditelje.

Antonija Trupinic_instruktorica voznje helikopterom i bodybuilding trenerica_Polleosport
Polleosport

da bi održala formu, tri do četiri puta tjedno vježba u teretani

Njena nježnija strana

Na njezinom savršeno isklesanom tijelu nema ni grama celulita, no po mnogo čemu ostalom je tipična žena: obožava lijepu odjeću, cipele i šminku, tretmane kod frizera, odlazak u wellness... Dobar spa toliko joj godi da je prije 10 godina završila i tečaj za aromaterapeuta. Doduše, ne voli hodati po shopping centrima, ali zato uživa u online kupnji.

- Volim se lijepo odjenuti, a najdraže su mi haljine. Sviđaju mi se i odijela, u kojima se osjećam vrlo ženstveno. Ipak, najčešće kupujem sportsku odjeću. Volim se šminkati, nažalost, na posao ne mogu s make-upom. Zato kad god imam priliku, šminkam se - otkriva svoju mekšu stranu satnica Trupinić.

Njezin vikend iz snova je u planinskoj kući s jacuzzijem, finskom saunom i parnom kupelji, ležaljkama, finim čajevima... A kad je u metropoli, koristi priliku za ženska druženja, čitanje knjiga (najviše je fasciniraju one o ljudskom umu i psihologiji), odlaske u kazalište i kino, gdje uživa u trilerima, znanstvenofantastičnim i akcijskim filmovima. Kako bi sve to stigla, satnica Trupinić spava u prosjeku pet sati, no ženi takve energije i strasti za životom ni nebo nije granica.

Arhitektica, alpinistica, pilotkinja i prvakinja u ronjenju Lidija Lijić novo je zaštitno lice brenda Maurice Lacroix

Odrasla je u siromaštvu: Od šeste godine sve je podredila karijeri