Livio Andrijić / Hanza Media
Livio Andrijić / Hanza Media

Ana Marija Žužul

Zagrepčanka koja je sa samo 27 godina postigla 'nemoguće': 'Kod nas se svi boje neuspjeha, a u Americi se on slavi'

Dugo sam se vrpoljila na stolici prije nego što sam, nakon trosatnog razgovora s njom, počela pisati o Ani Mariji Žužul. Predstaviti je imenom, prezimenom, godinama, titulom i ključnim ostvarenjima činilo se uobičajenim i stoga neprihvatljivim u kontekstu s osobom koja ne priznaje ništa što će se utopiti u moru već viđenog. "Samo neka je začudno", princip je za kojim se u životu i radu povodi ova 27-godišnja diplomirana glumica, doktorandica na Filozofskom fakultetu, kreativna direktorica u Školskoj knjizi i žena koja stoji iza projekta za koji su svi čuli, a to je More knjiga, zagrebačka plaža na kojoj su se ove godine svi fotografirali ispod meduza…

Bilo je oko pet sati ujutro kad je, prije pet godina, tada 23-godišnja studentica sjedila u blizini zgrade gradonačelnika Zagreba, čekajući ga da, kao i svakog jutra, izađe na trčanje. "Dobro jutro, ja sam Ana Marija Žužul", izgovorila je i počela trčati uz njega, "možete li mi reći kome da se obratim za pomoć oko projekta koji sam predala Gradu, hitno je, a odgovor ne stiže?". Milan Bandić je odgovorio da za sat vremena dođe do njegovog ureda, pa će vidjeti gdje je zapelo. Tako je započelo stvaranje prvog zagrebačkog Mora.

Već iste godine ova je mlada djevojka po prvi put na zagrebačkom Zrinjevcu napravila plažu i donijela 700 knjiga koje je sa svojim radnim timom uredno složila na police na otvorenom. Dobro štivo, koktel i hop na ležaljku, uz laganu glazbu – ima li nešto ljepše za doživjeti u srpnju u Zagrebu?!

Zagreb, 010719.
Park Zrinjevac.
Otvorenje manifestacije More knjiga.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / Hanza Media
 

Danas, još jedan, peti po redu kulturni event nazvan "More knjiga" je iza nje, i iako je u ta dva tjedna koliko traje padala s nogu od umora, s ponosom može reći da ga je posjetilo oko 150 000 ljudi. K tome su meduze, kojima je umjetnik Mario Miše dekorirao prostor, postale jedna od najfotografiranijih zagrebačkih atrakcija. "Dugo sam razmišljala kako ljude navesti da više čitaju, svjesna da tu moć nema još jedan uobičajen sajam knjiga, ili nekakvo oglašavanje, to ljudi više i ne primjećuju. Trebalo je smisliti nešto novo, nikad viđeno, začudno. Pitala sam se najprije gdje ljudi najčešće idu s knjigom. "Na more, na odmor", rekla sam si. "E pa, onda ću im u gradu pružiti doživljaj godišnjeg odmora, napraviti plažu i stvoriti more knjiga, pa da vidimo", ispričala nam je o rađanju ideje Ana Marija koja je naposljetku ostvarila naum i ne samo da ljudi više čitaju, već Zagreb u svijetu stvara sliku visoko kulturnoga grada.

Dvije ljubavi Ane Marije

More knjiga jedan je od najzapaženijih, ali ne i jedinih postignuća ove 27-godišnjakinje koja se tijekom odrastanja okušala u dramskim radionicama, kaligrafiji, skladanju, pjevanju, sviranju klavira, samurajskom mačevanju, kung-fuu, koja je učila čak i japanski i sanskrt, a zna i bubnjati. Roditelji su ti koji su joj, voli istaknuti, usadili samopouzdanje, jer su je tjerali da "uči, radi, misli svojom glavom i zalaže se u svemu najbolje što može ne razmišljajući pritom što misle drugi", a tako su učili i stariju sestru i brata. Nije joj stoga bilo teško uz studij i rad još i ljeta provoditi u školskim klupama – tako je umjesto na plažu otputovala na edukaciju na Yale, a iduće godine u New York jer ju je silno zanimalo područje usavršavanja u glumačkom stvaralaštvu i glumi na filmu filma. Skromno skraćuje odgovor da je za oba usavršavanja prošla prijemni, te uspješno napisala esej o glumačkoj umjetnosti, koji za prijem na usavršavanje traže navedena sveučilišta.

Livio Andrijić / Hanza Media
 

Koliko god se ova rođena Zagrepčanka, najmlađa od troje djece dr.sci. Ante Žužula, vlasnika Školske knjige, i majke Nade, pravnice, nakon Akademije dramskih umjetnosti posvetila ulozi kreativne direktorice renomirane izdavačke kuće, posvetila se i glumačkoj karijeri. Akademiju dramskih umjetnosti završila je u roku te je glumila u serijama "Prava žena", "Crno-bijeli svijet", u kazališnim predstavama "Šest lica Ane Borongaj", "Banket blitvanski" i mjuziklu "Orašar", ali ju je stalno vuklo ono njezino drugačije i, namjerno ponavljam, začudno. I opet vođena motom "sve, samo ne još jedna od onih nezapamtljivih predstava", lani je osnovala umjetničku organizaciju Odeon Art, te autorskim projektom na kojem je mukotrpno radila sa 15 članova autorskog tima, postigla neslućen uspjeh. Riječ je o predstavi "Praznine" izvedenoj u HNK, čija druga sezona kreće najesen, a mnogi ju znatiželjno iščekuju uz rezerviranje karata, jer je prethodna sezona, do zadnje predstave, u cijelosti bila – rasprodana. Koautorice i glumice su uz idejnu začetnicu Anu Mariju i glumice Ana Vučak Veljača te Dubravka Lelas.

Livio Andrijić / Hanza Media

Godinu dana, najmanje četiri sata dnevno, uz posao u Školskoj knjizi i doktorat na Filozofskom fakultetu, gdje najesen upisuje i treću godinu doktorskog studija znanosti o književnosti, teatrologiji i dramatologji, filmologiji, muzikologiji i studiju kulture, posvetila je predstavi. Na pitanje kako je uspjela paralelno ostati u fokusu na sve tri strane, odgovara: "Dijelim vrijeme na blokove. Dizala sam se oko 7 ujutro, potom bih četiri sata radila na produkciji predstave. U 13 bismo imale probe koje su opet trajale barem četiri sata. Oko 17 produkcijski sastanak, a navečer bih odgovarala na mailove koji mi stižu oko posla u Školskoj knjizi. Tu se izmjenjivalo i učenje novih tehnika učenja i učenje za doktorat, kao i neizostavni teretana i meditiranje". Prema omiljenoj izreci Marcusa Aureliusa, ova bivša klasičarka kaže "Imaš moć nad svojim umom, a ne nad vanjskim događajima. Shvati ovo i naći ćeš snagu".

"Ususret ljetu na red je došlo još jedno, ovaj puta "intergalaktičko" More knjiga kojem sam se svom silinom posvetila. Katkad bi čak uspjela pogledati i film ili seriju i oko jedan u noći bih zaspala. I tako mjesecima". U tom razdoblju nije stizala baš sve ono što je veseli kad ima slobodnog vremena, a to su druženja, odlasci u kino i na izložbe, ali je s dečkom, odvjetnikom s kojim je u sretnoj vezi dvije godine, uspjela ukrasti poneki vikend za kraće izlete.

Livio Andrijić / Hanza Media

Trud se isplatio, predstava je polučila golem uspjeh. "Praznine" nam kroz živote triju žena u pravom trenutku vremena odgovaraju na pitanje koliko smo prazni. "Na temelju priča ljudi iz moje okoline shvatila sam da smo danas svi pomalo izgubljeni, skrivamo praznine, a ne dijelimo to s drugima, već potiskujemo da ne bi ispali, kako se to u Lijepoj našoj voli reći, "luzeri". Ja sam to htjela verbalizirati, pogledati i u podsvijest pojedinca, jer se tolikima trava kod drugih čini zelenija. Tako jedna od tri žene žena u predstavi živi život prema društvenim normama – ima djecu, muža, siguran posao, ali je shvatila da joj je život dosadan. Druga vodi bogat društveni život, ima dobar posao, stan, auto, "high life", rekli bismo. A onda shvati da nije ostvarila niti jedan bliski odnos i da sve to nema smisla. A treća već godinama priča o velikim projektima, a ništa nije napravila jer dugo spava, visi na Tinderu, Instagramu, Fejsu, gleda serije i nikako da se pokrene", ispričala nam je Ana Marija i dodala da su se mnogi gledatelji iz publike negdje prepoznali, a reakcije su bile toliko snažne da su neki znali komentirati da im glumice čitaju misli.

Zašto smo prazni?

"Mislim da se nismo prilagodili na novo doba, stare vrijednosti se pred našim očima nesmiljeno gaze, a nove još nismo stvorili. Često onda idemo linijom manjeg otpora, praznine skrivamo ili pretjeranim radom, ili od stvarnosti bježimo na mobitele, često su tu i alkohol i droge, vidim to i po svojim znancima kad izađem. Bojimo se promjena, bojimo se izaći izvan onog što se smatra prihvatljivim i ispravim, očekivanim. Bojimo se da će nam projekti propasti, uče nas da se bojimo neuspjeha. U Americi se on slavi, tamo se i ne očekuje uspjeti "iz prve" jer smo i neuspjehom bogatiji za iskustvo i imamo bolje temelje za dalje", kaže i dodaje da bi nju najviše užasnulo da s 80 godina gleda svoj život u kojem ništa nije napravila, iskusila, u kojem je ostala u malom svijetu u kojem je radila ono što nije htjela.

Livio Andrijić / Hanza Media

Ponosna je Ana Marija nadalje i na novosti u izdanju Školske knjige: luksuznim izdanjima knjiga "Game of Thrones" na kojima je radila, a s chefom Matom Jankovićem osmislila je i "Hrvatsku kuharicu", u kojoj je 36 renomiranih domaćih chefova sastavilo preko 150 autorskih recepata za jela iz svih krajeva zemlje. Da bi sve to stizala, automobil joj je, kaže "poput stana na kotačima“. "U autu vozim i odjeću za teretanu, i kozmetiku, i štikle za van, i naravno, gomilu knjiga. Sve što mi treba, tu je", kaže svestrana Zagrepčanka koja odjeću kupuje preko weba, a najviše voli brendove &other stories, Maje, Sandro, For love and lemons. Često ode i kod krojačice gdje iznosi svoje (ne)moguće zamisli. Ova horoskopska Djevica s podznakom u Lavu pobornica je organske hrane i kozmetike, ne pije kavu, ne puši i zanimljivo, ništa ne pije iz plastike. Oko nje su, kaže, "uvijek staklene bočice za vodu".

Strast su joj i putovanja i do svoje 27 godine život je obogatila upoznajući Južnoafričku Republiku, Brazil, SAD, Indiju, Peru, Meksiko, Izrael, Jordan i cijelu Europu. Kako nam otkriva usred ljeta, neće dugo mirovati - nakon odmora možda u Grčkoj ili na Baliju, najesen se baca na novi projekt, svoj prvi dugometražni film.