Iako se odlazak u stranu zemlju u kojoj nikada niste bili može činiti zastrašujućim pothvatom, studiranje na inozemnom sveučilištu, upoznavanje druge kulture i ljudi može vam otvoriti mogućnosti kakve niste ni sanjali te vas obogatiti na mnogim razinama. Na studiranje u inozemstvu odlučila se i 27-godišnja Iris Haralović koja je na prestižnom pariškom Sveučilištu Sorbonne upisala poslijediplomski specijalistički studij međunarodnog prava (LL.M).
Nakon pet godina studiranja na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Iris je stekla titulu magistre prava i odmah počela prakticirati naučeno kroz korporativno pravo. No, razmišljajući o daljnjoj karijeri, shvatila je da bi joj studiranje van granica Hrvatske donijelo više iskustva i mogućnosti za usavršavanjem i napretkom u odvjetničkoj branši. "Tijekom tri godine rada kao odvjetnička vježbenica položila sam i pravosudni ispit čime sam stekla uvjete da postanem odvjetnica u Hrvatskoj. U mojem slučaju, razlog za odlazak na poslijediplomski studij u Pariz bila je neopisiva želja za specijalizacijom te daljnjim razvojem karijere u smjeru međunarodnog poslovnog prava", rekla nam je Iris.
Najveća razlika je drukčiji pristup prema studentima
Sorbonne kao najprestižnije sveučilište u Francuskoj smatra se i jednim od najboljih u Europi, stoga ne čudi što ga Francuzi smatraju ponosom svoje zemlje. Osnovao ga je 1253. Collegium Sorbonicum, internat za siromašne studente teologije, a ime je dobio po dvorskom kapelanu Luja IX., Robertu de Sorbonu. Kako nam je otkrila Iris, studiranje na Sorbonni uvelike se razlikuje od studiranja na hrvatskim sveučilištima, a glavna razlika je u interaktivnosti predavanja.
"Profesori na Sorbonni nastoje potaknuti pravne rasprave i postavljanje što većeg broja pitanja čime studenti stječu znatno širu perspektivu o konkretnom pravnom pojmu, njegovoj praksi i funkciji. S obzirom na to da je poslijediplomski LL.M međunarodni program, bitna razlika u odnosu na moje dosadašnje studiranje u Zagrebu je multikulturalnost studenata koji dolaze iz svih dijelova svijeta, čime je cijelo iskustvo studiranja obogaćeno dodatnom dimenzijom upoznavanja raznolikosti ostalih pravnih sustava, jezika, nacionalnosti i kultura", objašnjava.
Unutrašnjost fakulteta
Upravo druženje i surađivanje s vršnjacima iz raznih stranih zemalja Iris ističe kao najljepše iskustvo studiranja na Sorbonni. "Zanimljiva anegdota koja se često ponavlja (s obzirom na to da većina studenata uz svoj materinji jezik koristi u prosjeku još dva strana jezika) je da se jedni drugima ponekad zabunom počnemo obraćati na krivom jeziku, pogotovo kada se radi o sličnim jezicima. Tako na primjer moji prijatelji pravnici iz Rusije često započnu razgovor sa mnom na ruskom jeziku i svi se razumijemo", ističe Iris.
Profesori su zahtjevni, ali puno vas mogu naučiti
'Upasti' na jedno takvo sveučilište čini se kao velik zalogaj, što potvrđuje i Iris, kazavši da se radi o zaista ozbiljnoj selekciji, no to definitivno ne bi trebalo obeshrabriti odlične studente koji imaju jasnu viziju o smjeru u kojem žele ići. Proces upisa na Sorbonnu sličan je kao i na drugim sveučilištima: "Sastoji se od prikupljanja i dostave dokumentacije kao što su diploma, akademskih pisama preporuke najmanje dvaju profesora s fakulteta, prijepisa ocjena, životopisa, motivacijskog pisma, provjere poznavanja stranog jezika te intervjua putem Skype-a", napominje pravnica.
Što se tiče samog studiranja, Iris za Sorbonnu ima samo riječi hvale, pogotovo za profesore koji su istaknuti stručnjaci u svom području. "Da, zahtjevni su i imaju visoke kriterije ispitivanja i ocjenjivanja, zbog čega je nužno ozbiljno pristupiti svakodnevnim temama. No, moje osobno iskustvo s njima je pozitivno i smatram da se može jako puno naučiti od njih, pogotovo kada se zauzme pravi pristup prema radu", kaže.
Svaka šetnja Parizom je novo iskustvo
Takav pristup podrazumijeva, ističe Iris, prisutnost na predavanjima koja neke dane traju 12 sati na dan, a neke tek četiri. Osim toga, uspješnost se mjeri i količinom pročitane literature koja se potom dubinski analizira, a pripreme za predavanja mogu proteći do kasno u noć. Bez obzira na hektičan raspored, Iris uspije naći vremena za hobije, izlaske s prijateljima, putovanja, šoping i uživanje u francuskoj gastronomiji i arhitekturi.
"Svaka šetnja Parizom je iznova novo iskustvo i prilika da primijetite neko novo mjesto, detalj, neku novu čar. Već više od dvadeset godina sviram klavir, pa koristim svaku mogućnost da se opustim i tako. Kada čovjek pomno isplanira svoje obveze uvijek ostaje bar malo prostora za kvalitetno slobodno vrijeme. Tijekom radnog tjedna većinu dana provodim u knjižnici i na predavanjima, a večer koristim za čitanje, relaksaciju i druženje s prijateljima", otkriva Iris koja trenutno usavršava francuski jezik, koji joj je potreban kako bi mogla slušati predavanja.
Parižani govore samo francuski, ali su odlični domaćini
Jedan od njezinih najvećih izazova s dolaskom u Pariz bio je pronalazak stana. "To je proces za koji je potrebno odvojiti par mjeseci i koji se sastoji od niza formalnosti i prepreka. Živim sama u stanu u centru Pariza, točnije Saint Germain des Pres, udaljenom svega nekoliko minuta hoda od najpoznatijih i meni najdražih pariških muzeja Louvre, d'Orsay i Rodin", kaže.
Iako mnogi ljudi dožive kulturni šok kada stignu u neku stranu zemlju, Iris se to nije dogodilo jer smatra da je Francuska kulturološki dosta slična Hrvatskoj, pa se vrlo brzo priviknula na život na 'francuski način'. "Ovdje me sve oduševljava. Veliki sam ljubitelj pariške kulture i hrane, ali ponekad za posjetitelje zna biti problem nepoznavanje francuskog jezika jer su neki Parižani, unatoč razvijenom turizmu, po pitanju korištenja drugih jezika dosta zatvoreni i često govore samo francuski", istaknula je Iris. "No, ako istinski volite ovaj grad, pružit će vam gostoprimstvo tako da se u njemu osjećate kao u gradu kojem pripadate. Ipak, kad se sjetim Hrvatske, osjetim nostalgiju za obitelji i prijateljima".