Gošće večeri govorile su o svom bogatom glumačkom iskustvu s dasaka koje život znače, ali i malih ekrana - u dvosatnom razgovoru s komičarkom Marijanom Perinić, poznata voditeljica, pjevačica i glumica Mila Elegović je otkrila sve tajne dobre pripreme za mjuzikl, koje iziskuju izvrsna pjevačka, glumačka i plesačka znanja, zbog čega Mila uvelike ulaže u održavanje fizičke, ali i glasovne kondicije. Pričala je o svom novom projektu Mila show-koncertu s pričom, ali i o mnogobrojnim angažmanima koji traju već punih 25 godina u kazalištu Komedija, od mjuzikla Chicago, Briljantin; Tko pjeva zlo ne misli; Jalta, Jalta; pa sve do predstave Mamma Mia za koju je izvela čak 28 glazbenih brojeva.
Mila Elegović i Nina Violić su zajedno studirale na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, dok je sa Anom Begić Tahiri glumila u predstavi„ Preko veze“. Sve tri dive su zajedno glumile u kultnoj televizijskoj seriji „Bitange i princeze“, na što je Mila komentirala kako nema apsolutni ničeg zajedničkog s Irenom Grobnik iz serije te da su joj upravo i najdraže one uloge s kojima nema dodirnih točaka.
S druge strane, Ana Begić Tahiri se požalila kako je i danas, nakon punih 15 godina od završetka snimanja serije Bibin svijet, prolaznici oslovljavaju s Biba!, na što je kaže s vremenom otupjela. Ana je sinoć publiku do suza nasmijavala sa svojim nepresušnim smislom za humor te smiješnim anegdotama sa snimanja. Trenutno s Ninom Violić glumi u hit predstavi „ Ciganin, al najljepši“, no dramske prvakinje iza sebe imaju niz zajedničkih predstava: Vučjak, Pir malograđanina te Don Juan, za koju su morale pripremiti 40 psovki na čakavskom narječju. Nina Violić je sinoć pričala o svojim angažmanima u kazalištima &TD, ZKM i HNK te je publiku oduševila iskrenim, britkim i direktnim odgovorima, ali i otkrila kako u zadnje vrijeme radi na svom prvom dugometražnom filmu, kojeg s nestrpljenjem iščekujemo.
Bilo je tu priče o audicijama, kritikama, pripremi za uloge, tremi, komičnim situacijama kada se zaboravi tekst ili se pukne od smijeha na daskama, svim usponima, padovima, umjetničkoj samoći, radu na sebi, uz jasnu poruku kako ipak svoju profesiju ne bi mijenjale ni za što te kako im je najveće priznanje ne ono od struke, već od publike i njihovih najbližih.