U Maastrichtu, u dvorcu kralja valcera, kako obožavatelji zovu nizozemskog violinista, dirigenta i šoumena Andrea Rieua (68), proljetni radovi su u punom jeku. Uoči europskog dijela svjetske turneje, u sklopu koje 19. svibnja nastupa u zagrebačkoj Areni, u njegovom raskošnom kamenom zdanju iz 15. stoljeća dovršava se uređenje unutarnjeg dvorišta s fontanom. Vrtlari sade ukrasno i začinsko bilje i cvijeće, a obnavlja se i drvenina u kuhinji dvorca. Ondje je, prema legendi, mušketir Charles de Batz de Castelmore d’Artagnan 1673. posljednji put objedovao prije nego što je odjahao u smrt služeći svojem kralju Luju XIV. Čisti se i staklenik u kojem je Rieu zasadio tropski vrt. Naime, šefu dirigentu i prvoj violini Orkestara Johanna Straussa mlađeg, koji vodi već trideset godina, to je omiljenom mjesto za opuštanje. Premda je duboko u sedmom desetljeću, fizički se, tvrdi, sjajno osjeća jer redovito vježba, pazi na prehranu, a za liniju je jako važno i to što više ne pije alkohol.
- Glazba i pozornica su moj život, posao je intenzivan, pa moram biti u top formi. Ove godine čeka me stotinu koncerata u Europi, Južnoj i Sjevernoj Americi te Australiji - kaže Andre Rieu, koji se najbolje osjeća u rodnom gradu. Smatra ga savršenim, po mjeri čovjeka. Maastricht, grad sa 120 tisuća stanovnika, naime, ima bogatu povijest i infrastrukturu poput metropole - sveučilište, konzervatorij, koncertnu dvoranu, kazalište, bolnicu... Ali ondje nema gužve i stresa kao u velikim gradovima. Od njegova doma do dvorane i studija, koje je sagradio na drugoj obali rijeke Maas, treba mu pet minuta vožnje, što je privilegij o kojem bi - da živi u nekom velikom europskom gradu - mogao samo sanjati.
Slavni glazbenik s novinarima sa svih strana svijeta na glavnom trgu Vrijthofu
Kaže da je najromantičnije mjesto glavni trg Vrijthof. Ondje svakog srpnja priređuje koncerte na otvorenom: lani su u publici bili obožavatelji klasike iz čak 79 zemalja, a Rieu je uvjeren da će ove godine oboriti taj rekord. Održat će 13 koncerata, koji su već gotovo rasprodani. Inače, Maastricht je glavni grad pokrajine Limburg, smještene uz granicu s Belgijom, i jedan je od najstarijih gradova u Nizozemskoj - ime mu se spominje još u četvrtom stoljeću. Kroz povijest su ga opsjedali Španjolci, Francuzi i Nijemci, a poznat je po Mastriškom ugovoru iz 1992., kojim je utemeljena Europska unija. Mnogima ipak više znači to što je ondje rođen violinist Andre Rieu. U šetnji gradom otkrio nam je da je glavni trg Vrijthof ime dobio po njemačkoj riječi za groblje, koje je bilo smješteno na poljani uz katedralu sv. Servacija iz 6. stoljeća. Današnji izgled katedrala je dobila u 15. stoljeću, a uz nju je sagrađena i protestantska bazilika sv. Ivana sa zvonikom od 75 metara.
- To je fantastična scenografija za naše koncerte, sjajno se upotpunjuje s vatrometom, konfetima, damama u krinolinama i gospodom u frakovima - govori Rieu, koji je s vlasnicima kafića i restorana na trgu dugo pregovarao o tome da za vrijeme koncerata gostima ne poslužuju hranu i piće. - Nije im padalo na pamet da na to pristanu, sve dok im nisam dopustio da prodaju ulaznice i zaradu zadrže za sebe: tako da u našim koncertima uživa osam tisuća gledatelja na trgu te još tri tisuće posjetitelja restorana i kafića. A vlasnici zadovoljno trljaju ruke i šalju mi zahvalnice - govori slavni violinist. Posjetitelji koji se na vrijeme predbilježe za koncert imaju priliku posjetiti i Rieuov dvorac - mogu razgledati sve osim privatnog krila u kojem Andre živi sa suprugom Marjorie, svojom najbližom suradnicom. S diplomiranom germanisticom i talijanisticom u braku je 43 godine, a imaju sinove Marca (39) i Pierrea (37) te petero unučadi. Pierre s obitelji živi u susjedstvu pa se Andre Rieu često igra sa svojim mezimicama, 9-godišnjim blizankama Linde i Lieke. Stariji sin Marc je slikar i s obitelji živi u Rotterdamu. Čini se da njihovom braku godi česta razdvojenost jer se, kaže Andre Rieu, nakon turneja koje traju i po pola godine jedno drugog uvijek zažele.
Marjorie i Andre Rieu - prvi ples na vjenčanju
- Kada ne nastupam, supruga i ja svako jutro prošećemo sa psima uz rijeku te dogovorimo plan za taj dan. Zatim svatko ode na svoju stranu, a navečer prokomentiramo događaje. Jako je važno i to što je moja supruga iznimno strpljiva i tolerantna žena, koja me u svemu podržava - govori. Na Vrijthofu je i Rieuov omiljeni kafić Vogelstruys (Kod noja), u kojem se, tvrdi, poslužuju najbolja kava i kolači u gradu. Ako sa suprugom želi u miru popiti kavu, glazbenik mora potražiti stol unutra jer mu na terasi neprekidno prilaze obožavatelji svih generacija.
- Naravno da mi to ne smeta. Zabrinuo bih se da ljudi bježe od mene. Ali moja supruga izbjegava publicitet, pa smo obično unutar kafića - nastavlja. Premda je u Maastrichtu više restorana nego kafića, Rieu rijetko objeduje u kojem od njih. Kuhanje mu je jedan od najvećih gušteva, a kad ne stigne, uvijek su mu na raspolaganju njegovi kuhari, koji pripremaju doručak, ručak i večeru za 120 ljudi njegova ansambla. Uz sedamdeset članova orkestra tu su i scensko te tehničko osoblje - majstori zvuka, rasvjete, scenografi, krojači, električari, kostimografi... te ljudi iz organizacije i marketinga, kao i vozači ili fitness treneri. - Često smo na putu pa im želim osigurati vrhunski komfor. Zato putujemo najluksuznijim autobusima, odsjedamo u najboljim hotelima te uvijek vodimo kuhare. Na taj način fino jedemo i ne gubimo dragocjeno vrijeme čekajući hranu u hotelima i restoranima - ispričao nam je violinist na putu prema krojačnici Atelier Kaya, gdje je imao zakazanu probu svilenog sakoa. U najpoznatijem muškom salonu u gradu Rieuu su sako skrojili od tkanine koju je kupio za zastore svojega dvorca. No, kad su ih postavili, njegovoj se supruzi nisu svidjeli pa su ih zamijenili svjetlijima.
Andre Rieu
- Kako se kod nas ništa ne baca, odlučio sam od njih skrojiti odijelo - kaže Rieu, koji nas je potom odveo u kuću pored srednjovjekovnih zidina gdje je nekada bio mlin. Ondje je s roditeljima i petero braće i sestara živio do 20. godine, sve do odlaska na konzervatorij u Belgiju. - U velikom parku sam hvatao žabe i ježeve, penjao se na stabla i ratovao s prijateljima. Za mene ta kuća ima neprocjenjivu važnost jer sam ondje prvi put ugledao svoju suprugu Marjorie, koja je došla u posjet mojoj sestri. Bilo mi je tada samo 11 godina - kaže Andre Rieu i dodaje da djetinjstvo inače pamti po strogom odgoju i nedostatku roditeljske ljubavi. - Moj pokojni otac bio je dirigent, a po karakteru mješavina diktatora i pape, koji je, prebirući među svojim partiturama, zahtijevao apsolutni mir u kući sa šestero djece. A majka, danas 94-godišnjakinja, bila je također vrlo stroga, uvijek na očevoj strani. Tako da sam jedva čekao da odem od kuće - kaže glazbenik koji si je, kad je postao roditelj, obećao da će djecu odgajati s mnogo ljubavi i poštujući njihov izbor. Želio ih je nauči svirati violinu, ali je shvatio da to nema smisla kad su se dečki na jednoj probi posvađali pa je mlađi opalio starijeg instrumentom po glavi i uništio ga. - U mojoj klasi na briselskom Konzervatoriju, koju je vodio glasoviti mađarski violinist Andre Gertler, bilo nas je 27 studenata iz 27 zemalja, a ja sam bio najgori. Svako jutro ustajao sam u zoru i dolazio vježbati dok nikoga nije bilo. Na kraju mi se trud isplatio jer sam diplomirao kao najbolji student generacije, a ta priča o upornosti je zaintrigirala i Marjorie kojoj je sestra pričala o meni - kaže Rieu. Kada je stigao kući na praznike, prvi put su izišli i otad su nerazdvojni. Oboje su fascinirani glavnim gradom Italije, koji svake godine posjećuju. - U Rim sam se, baš kao i u suprugu, zaljubio na prvi pogled, a čini mi se da mi, kao ni za nju, nije dovoljan čitav život da ga istražim i upoznam.