Robert & Kristijan Ugrina
Dok se u kinima prikazuje komedija “Lavina” redatelja Stanislava Tomića, u kojoj je Robert Ugrina (43) odigrao glavnu žensku ulogu, zagrebački glumac već je potpuno uživljen u novi lik - automehaničara Jožeka u TV serijalu “Tko te šiša”.
- Kako sam završio srednju školu za automehaničara te neko vrijeme prijateljima u fušu popravljao motore i aute, ta mi uloga ipak više odgovara nego nastup u haljini i štiklama - kaže Robert Ugrina, koji je kao klinac sanjao o tome da će jednog dana otvoriti ovlašteni servis za vozila Ferrari. No, na nagovor starijeg brata Kristijana Ugrine (45) upisao je studij glume i diplomirao otprilike u isto vrijeme s njim, premda je Kiki na Akademiju stigao sedam godina prije njega.
U show business su obojica ušla istodobno – u zboru Trešnjevački mališani, u kojem je Robert postao solist (još i danas dobiva tantijeme od pjesme “Šubi, dubi, dubi”), dok se Kristijan vrlo brzo prebacio u glumce upisavši Dramsko učilište ZeKaeMa. - Roditelji su imali samo jedan uvjet, a to je da me ne moraju pratiti na satove s Trešnjevke u centar - kaže Kristijan Ugrina.
Nedavno je u ZeKaeMu, u kojem je 1982. Prvi put stao na pozornicu i čiji je član ansambla od 1997., režirao predstavu “Zdrav i čist dom”, u kojem glumi i njegova 9-godišnja kćerkica Marijeta. Njezina godinu dana starija sestrična Ana, Robertova kći, nedavno je odustala od glume jer je upisala glazbenu školu. Ona, naime, silno želi svirati saksofon, a istodobno se za glumu zapalila njezina pet godina mlađa sestra Priska.
- U vrtiću je nedavno glumila mamu ježicu, sama je odabrala tu ulogu - smije se Robert Ugrina, koji je, za razliku od brata, slobodni umjetnik. Redovito sinkronizira crtiće, nastupa u putujućim kazališnim predstavama izvan Zagreba, a s bratom je posljednji put glumio prije desetak godina u serijalu “Zakon”. Dok Kristijan sa suprugom Tamarom i kćeri Marijetom živi na zagrebačkom Gornjem gradu, Robert je ostao frajer s Trešnjevke. Teško bi, kaže, podnio preseljenje iz svog kvarta.
- Tu mi je divno. U Pongračevom, gdje živimo, još uvijek su kućice, mir i tišina, na Selskoj je bus, na Končarevoj tramvaj, a na Voltinom direktan bus do Mažuranca. Sretni smo i kaj nam više treba - zaključuje Robert Ugrina.
Boris & Mario Mirković
U novoj predstavi “Ružno pače” u Zagrebačkom kazalištu lutaka Boris (51) i Mario Mirković (47) igraju dvije ključne uloge - stariji brat glavnu, a mlađi glumi ceremonijalmajstora žabu, koji gledatelje vodi kroz priču. - Buraz je starosjedilac među lutkama, u ansamblu je već trideset godina, a ja sam mu se pridružio prije nepune dvije godine - kaže Mario Mirković, koji na probe i predstave dolazi biciklom, dok Boris stiže pješice ili autom. Nedavno je, otkriva, prodao motocikl koji mu je godinama bio zaštitni znak (jer ga je napokon prošla kriza srednjih godina) pa sad najviše uživa u šetnji sa svoja tri psa.
- Jako smo povezani. Dok nismo radili skupa, svaki dan smo se čuli telefonom, razmjenjivali slike, poruke, ideje... - govori Mario Mirković, koji je s Borisom još u djetinjstvu počeo glumiti, pjevati i plesati u Dramskom studiju Zagrebačkog kazališta mladih, gdje su ih prozvali Mirkovich Brothers.
- Mario je od najranijeg djetinjstva bio vrlo poduzetan, ništa ga nije moglo odvratiti od njegovih ideja: kao četverogodišnjak si je sam napravio set bubnjeva od maminih kutija za deterdžente, potom je krenuo u glazbenu školu, naučio svirati klarinet i gitaru, odlično se snalazi u studiju, sklada i piše tekstove, a ja nikad nisam naučio ni čitati note – kaže Boris, koji je krenuo na glumu nakon što ga je Mario zarazio svojim oduševljenjem.
Proslavio ih je nastup u legendarnom TV serijalu “Smogovci” u kojem je Mario igrao Cobru Vrageca, a Boris - Dadu. Potom su zajedno nastupali u hit mjuziklu za mlade “U koga se uvrglo ovo dijete”, a početkom 90-ih su s kolegama Goranom Navojcem, Reneom Bitorajcem i Matejem Meštrovićem napravili hit predstavu “Zagreb Cabaret”.
- Sa slavom smo raščistili kao tinejdžeri, poslije nas više ništa nije moglo impresionirati. Kao 16-godišnjak sam dijelio autograme na ulici - kaže Boris. Da su jedan drugome najveći oslonac, pokazalo se i kad se Boris Mirković nakon razvoda na neko vrijeme preselio k bratu. No, to ne znači da se u svemu uvijek apsolutno slažu: Mario taj zajednički život s bratom pamti po teroru njegove pedanterije - stalnom čišćenju i pospremanju - dok je Boris trajno traumatiziran bratovom nonšalancijom. U poslu zajedno najviše guštaju dok sinkroniziraju crtiće: redatelji ih angažiraju svaki put kad trebaju braću, a nakon toga u montaži gube živce jer jedva mogu razlučiti čiju repliku slušaju. Braća Mirković, naime, imaju skoro identične glasove.
Goran & Bojan Navojec
Bjelovarčani Goran (47) I Bojan Navojec (41) najkorpulentniji su glumački par. Dok je mlađi brat dramski prvak zagrebačkog HNK, Goran je sve ove godine ostao slobodni umjetnik. Obojica su iznimno traženi glumci, zajedno su skupili 150 filmskih i TV uloga u zemlji i inozemstvu, a ove jeseni gledatelje zabavljaju kao kapetani suparničkih timova u HTV-ovu showu “Volim Hrvatsku”. U njemu na edukativno-zabavan način otkrivaju zanimljivosti o povijesti, kulturi i geografiji Lijepe naše.
- Meni su najdraži isječci iz starih crno-bijelih serijala i emisija koje sam kao klinac pratio i u tome se najbolje snalazim, dok je Bojan, ni sam ne znam kako, u svemu dobar. Valjda na crnom tržištu nabavlja točne odgovore I zadivljuje gledatelje svojim širokim poznavanjem opće kulture. Zato su se ljubav I radost što ponovno radimo zajedno prometnuli u zavist i mržnju - kaže Goran Navojec.
Premda ne nalikuju jedan na drugog, čak i stranci na prvi pogled shvate da su braća - zbog slične boje glasa, mimike, kretnji I korpulentnog stasa, a posljednjih godina sve češće i rade zajedno.
- Razlog je taj što redatelji i šefovi programa vjerojatno polako počinju shvaćati da su im braća Navojec dobitna kombinacija. To je dobro za njih, ali i za nas - kaže Goran Navojec, koji je mlađem bratu odabrao ime. Sviđalo mu se njegovo značenje “vođa horde, onaj koji rado ide u boj”, a pripomogla je i popularnost slovenskog skijaša Bojana Križaja, koji je sredinom sedamdesetih bio na vrhuncu uspjeha.
- Kad mi je mama rekla da ću dobiti bracu, jako sam se razveselio, a kad se braco rodio, život mi se zakomplicirao. Posebno u pubertetu kad je stalno hodao za mnom i zabadao nos u moje stvari. Ukratko, u protekla četiri desetljeća prošli smo sve faze od bratske ljubavi do bratoubilačke mržnje i natrag - nastavlja.
Stariji brat bio je mlađem oduvijek idol I uzor, a zbog njega je i otišao u glumce. Dok je Goran studirao, Bojan ga je vikendima često posjećivao u Zagrebu, pa kad se na vlastite oči uvjerio kako se dobro provodi, koliko je tuluma, cuge i komada u igri, i sam se poželio okušati u tom poslu. Obaveze u zagrebačkom HNK Bojanu su na prvom mjestu, ali nastupa i u alternativnim kazališnim produkcijama te filmovima, dok Goran uz TV serijale poput “Lud, zbunjen, normalan” I “Naša mala klinika” te strane filmove kao što su “Nemoguća misija” i “Redoslijed nestanaka”, za kazalište nema vremena.
- Premda mlađi od mene, Bojan je moj veliki učitelj: on je jednostavno najbolji čovjek i glumac kojeg poznajem - kaže Goran Navojec. Obojica, ipak, najvećim životnim uspjesima smatraju svoju djecu: Goran s bivšom suprugom Larisom Lipovac ima 7-godišnjeg sina Grgura, a Bojan s kolegicom Hristinom Popović ima 6-godišnju kćerkicu Luču, koja s mamom živi u Beogradu.