Još u svibnju, i prije nego što je ljeto zapravo počelo, 'u dlaku' ste točno predvidjeli ljetnu vremensku prognozu: hrabro ste rekli da nas čeka ljeto usporedivo s onim iz 2012., kada je prosječna ljetna temperatura bila 29,8°C. Rezultati se već zbrajaju, a oni govore da je prosječna temperatura ovog ljeta bila 29,9°C.
Sad kad je ljeto i službeno završilo imamo i točnu brojku. Srednja maksimalna temperatura u Zagrebu iznosi prema prvim proračunima 29,8 °C, točno kao i 2012. godine. Time se ljeto svrstalo na drugo mjesto najtoplijih ikad. Naravno, po različitim kriterijima u različitim mjestima to će biti ii malo drugačije. Po kriteriju noćnih odnosno jutarnjih temperatura u Dalmaciji, primjerice, sličnija je 2015. godini. Jedno je svakako jasno, ovo je jedno od najtoplijih ljeta u posljednjih 70-ak godina.
Ljuti vas kad vam kažu da vam se predviđanje posrećilo - je li to, ipak, odraz dugogodišnjeg iskustva?
Nikad neću zaboraviti da se kolega Čapka znao našaliti izrazom “I ćorava koka nabode zrno!” Bila su to za struku sasvim druga vremena. Dugoročne prognoze u današnjoj formi pojavile su se tek unazad dva desetljeća, a njihov pravi razvoj događa se tek odnedavno. Specifične su jer su one kombinacija klimatologije, klimatskog modeliranja i sinoptika. Tu se zapravo susreću te tri različite grane meteorologije i nužna je suradnja stručnjaka različitih specijalizacija. Tu se ne promatra putovanje ciklona i anticiklona već izrazito kompleksno međudjelovanje atmosfere i oceana i procesi koji iz toga proizlaze. Za takav posao stručnjaci meteorolozi posebno se profiliraju, kolege koje na tome rade prolaze posebnu obuku. Ja sam imala sreću da sam svoje posljednje godine na DHMZ-u provela u radnoj grupi za dugoročne prognoze za Jugoistočnu Europu. Od kolega stručnjaka iz cijele Europe izrazito sam puno naučila i trudim se učiti i dalje. Građani su sad već upoznati s pojmom meteorološkog modela, mnogi se služe i meteo-aplikacijama, ali većina ih ne zna da nijedan model nije savršen i da nije dovoljno pogledati jedan da biste mogli informaciju uzeti s velikom sigurnošću. To vam je slično kao google prevoditelj. Tehnički vaša rečenica jest prevedena, ali da bi imala smisla morate jako dobro poznavati pravila jezika kojim se služite. Da ne kažem dušu!
Koja je nit vodilja meteorolozima kada dugoročno predviđaju vrijeme, odnosno, što ste sve morali analizirati da biste došli do ovako precizne sezonske prognoze?
Da bi se napravila sezonska prognoza treba pregledati ogromnu količinu materijala, procijeniti koji od njih su vjerodostojniji i znati iščitati što nam oni točno govore. Tek kad to skužimo, možemo procjenjivati koji tipovi vremena će vladati našim područjem u pojedinim dijelovima sezone. U svemu tome ima i onoga što neki zovu intuicija, ali moj me posao naučio da je intuicija zapravo izrazito složen dijagnostičko-analitički postupak koji se događa u našim glavama dok mi grčevito pokušavamo doći do nekih odgovora. Da nisam učila od najboljih ljudi u području dugoročnih prognoza, vjerojatno bih se zaustavila na prognozi toploga ljeta i dalje od toga ne bih išla. Međutim, to nije prognoza iz koje možete izvući ikakve korisne informacije. I na to publika doista ima pravo prigovarati. Tvrtka AccuWeather, koju uvijek konzultiramo uz ostale materijale, vodila me ovoga puta u pravome smjeru. Nisu ni oni uvijek u pravu. Dapače, prognoza za zimu im je bila loša i to smo na vrijeme nanjušili i nismo išli tim putem, nego smo odabrali svoj. Za ljeto je sugerirala nailazak vrućine iz zapadnoga Sredozemlja, što kod nas može značiti samo jedno: žestoke prodore zraka direktno iz Afrike i ljeto 3 do 4 stupnja toplije od prosjeka. I još svašta drugo što sam u prognozi tada i navela. Na primjer, bilo je jasno da će u takvim uvjetima biti i iznimno sušno i da će opasnost od požara biti velika. Tu je trebalo poznavati stanje vegetacije u priobalju s obzirom na uvjete koji su ovdje vladali tijekom prošle zime i proljeća. Nadalje, u takvim sinoptičkim uvjetima česte su i situacije s toplim noćima. Očito je bilo da će ljeto i po tom kriteriju biti jedno od najtoplijih ikad, ali ipak ne i rekordno. Nakon toga je uslijedilo prebrojavanje vrućih dana i toplih noći, usporedba s prošlim godinama i desetljećima i procjena koliko bi ih bilo u takvom ljetu kakvo sam si zamislila. I tako je, malo po malo, nastala prognoza.
Koliko godina iskustva vam je trebalo da savršeno procijenite vrijeme za ljeto 2017? Kada ste se počeli baviti ovim poslom?
Još malo pa će se navršiti 17 godina mojeg prognoziranja. Mjesečne i sezonske prognoze počela sam raditi nedugo nakon početka rada na DHMZ-u, ali sam se ozbiljnije upoznala s time prije otprilike 8 godina.
Je li vam se događalo da unatoč pomnim analizama ipak uvelike promašite u procjeni? Zašto se sve događaju ti promašaji odnosno zašto su toliko nezahvalne osobito te dugoročne prognoze od kojih meteorolozi bježe?
Naravno da jest. To je sastavni dio ovog posla. Ja se uvijek trudim da posao odradim maksimalno odgovorno, da analiziram sve materijale koji su mi na raspolaganju i donesem najbolju moguću odluku. Ponekad mi možda ipak pofali ta najvažnija karika u cijelom procesu, ali se češće ipak dogodi da se vrijeme baš ne ponaša onako kako su modeli to predvidjeli. Atmosfera je iznimno složen sustav i ne može se nikad potpuno točno simulirati. Možete samo doći dovoljno blizu. Prilično je važno i sagledati potrebe korisnika. Naime, uskoro ćemo možda moći predvidjeti temperaturu na decimalu. Ali, je li vam to zaista bitno da znate hoće li se na meteorološkoj postaji izmjeriti recimo biti 25,6 ili 25,7? Ionako je na jednom kraju grada možda 24, a na drugom 27! Tako je i s dugoročnim prognozama. Struka treba trošiti razvojne resurse da bi što prije došla do korisnih informacija. Recimo, ako dugoročne prognoze ukazuju na dolazak oštre zima, britanska vlada odvaja dio novca za pomoć starijima i nemoćnima da se pripreme za to. Upravo zbog te sprege s privredom i postupaka koji slijede nakon prognoze, naš je posao iznimno odgovoran. A to je, dakako, opterećujuće.
Osjećate li pritisak velike odgovornosti na poslu? Kritiziraju li vas često na portalima i društvenim mrežama, kako se nosite s tim?
Naravno, još nisam oguglala. Svaki put kad izreknem neku malo osjetljiviju informaciju poslije me to kopka sve dok ne vidim je li i koliko bila precizna. Bilo je i situacija u kojima sam navijala budilicu i ustajala u gluho doba noći da bih pogledala podatke i uvjerila se je li, na primjer, fronta sa snijegom stigla po voznom redu. A kad i ne bih imala taj svoj unutarnji glasić koji mi kljuca po glavi, na to bi me svakako podsjećali vjerni kritičari na portalima i društvenim mrežama. E, zbog njih mi ponekad dođe i da zaplačem!
Jeste li sretni poslom koji radite? Kako izgleda jedan vaš tipični radni dan?
Znam da je to floskula, ali ovo zaista nije posao, nego poziv. Ja ne mogu ostaviti posao u firmi i ne misliti na njega poslijepodne. Kao što rekoh, budi me čak i noću. U krajnjoj liniji, ja u svojem labosu i živim i radim i to se neminovno isprepliće. Osim toga, obaveza mi je i komunikacija s gledateljima na društvenim mrežama koja se zapravo odvija 24 sata na dan, 7 dana u tjednu. Rijetko kad si priuštim potpuni mir. Ljetos mi je na godišnjem odmoru pukao mobitel i mislim da je to jedna od najboljih stvari koja mi se mogla dogoditi.
Zovu li vas prijatelji često s pitanjima o vremenu kada, primjerice, priređuju dječji rođendan u vrtu ili planiraju mijenjati pločice na terasi? Nervira li vas to?
Zovu, i prijatelji i neprijatelji. Ne nervira me. I ja zovem svoju prijateljicu dermatologinju kad primijetim nešto neobično na koži. Ili prijateljicu odvjetnicu kad mi stigne obavijest o ovrsi.
Kakva nas jesen, odnosno zima očekuju?
Još prije tjedan dana bila sam dosta uvjerena u toplinu ove jeseni, pa čak i zime. Međutim, nešto se dogodilo u atmosferi što je poprilično poremetilo izračune i ovaj prodor na prijelazu s kolovoza na rujan znatno je ozbiljniji nego što se prije činilo. Ipak i dalje mislim da će se još biti dosta toploga vremena, ali ovo zahladnjenje i kiša svakako su poremetili percepciju kasnog ljeta i rane jeseni. Detaljnije prognoze za zimu ionako se ne mogu dati prije kasnog listopada ili ranog studenog jer su tek tada jasniji važni prediktori za zimu kao što su jesenska količina snježnog pokrivača u Rusiji, temperatura sjevernog Atlantika i još neki. To smo uostalom imali priliku vidjeti i prošle zime kada je tek polovinom studenoga postalo jasno da će nas zima ipak malo i gricnuti.
Je li vaša kći zainteresirana za prognozu, kako se odnosi prema vašem poslu?
Ja sam na ekranu otkad ona zna za sebe tako da je to njoj normalno. Naučila se na to da nas ljudi zaustavljaju na cesti, obraćaju mi se u dućanu, pitaju kakvo će biti vrijeme ili komentiraju moju frizuru ili odjeću. Vrlo je svjesna što ovaj posao donosi i mislim da se neće lako odlučiti za takvo nešto.
Kako punite baterije? Kako najradije uživate s kćeri Emom i suprugom Vojislavom?
Volimo putovati i to si priuštimo kad god i koliko god možemo. Više smo švrljajući tipovi pa se radije odlučujemo za putovanje na neka ne tako razvikana mjesta. I dobar dio godišnjeg odmora, koji smo proveli na Visu, protekao je uz istraživanje povijesnih lokacija, šetnju, pentranje, trčanje... Znatno manje smo se kupali u moru nego u znoju. Cijelu sam mladost provela u amaterskom kazalištu i kazalište je mjesto gdje ću uvijek rado puniti baterije. Trudim se vidjeti sve što mogu, a još više volim poslije o viđenom raspravljati sa suprugom. E, to su stope koje već sada slijedi i moja kći.
Trčite često?
Trčim odnedavno. Nakon ozbiljne ozljede leđa, dobila sam dozvolu za trčanje od svoga fizioterapeuta te prije šest mjeseci. Tada sam počela i sad se više ne mogu zaustaviti. Sad trčim, zajedno sa suprugom, tri puta tjedno, koliko nam obaveze dopuštaju.
Jeste li se odvažili već na neki polumaraton/maraton ?
Prije šest mjeseci nisam mogla otrčati 2 minute u komadu, a sada trčim po 75 minuta. To mi je još uvijek nevjerojatno. Trenirat ću svakako i dalje i trčati redovito jer se otkad trčim osjećam znatno bolje. A što se udaljenosti tiče, sad mi se čini da bih radije trčala brže, nego dalje. Nisam baš fan utrka koje se trče u nekoliko krugova. Volim se otisnuti daleko od starta jer me onda natrag goni saznanje da se moram vratiti tamo gdje sam ostavila auto, na primjer. Kad bih došla do cilja sa saznanjem da su preda mnom još, recimo, tri ista takva kruga, mislim da bih odustala. Zato mi primamljivije zvuči brušenje brzine na desetkama nego produljivanje dionica. S druge strane, kažu da se na cilju maratona osjećaš kao da si vladar svemira, a to zvuči jako primamljivo. Možda si ipak priuštim i maraton, recimo za 45. rođendan!