.jpg)
Kakvo vam je iskustvo biti na televiziji, gledate li svaki svoj prilog koji napravite?
- Svaki svoj prilog pogledam još u montaži više puta, i naravno u sklopu emisije. Pola života sam provela snimajući kampanje i noseći revije tako da mi ovaj posao nije bio dosta stran, ali opet za mene je ovo novo iskustvo koje mi se jako sviđa. A kada se vidim na ekranu, uvijek si nađem grešaka tj. sama sebi sam kritičar.
Kakvi su komentari, što kažu vaši najbliži?
- Najveći kritičar odmah iza mene je moj tata Ivan. On analizira svaki moj pokret pred kamerama, no jako cijenim njegovo mišljenje. Modeling je znatno lakši, i par puta sam se uhvatila da sam to i rekla. To jeipak moja prva ljubav i obožavam raditi taj posao. A uloga voditeljice i novinarke je za mene izazov, sviđa mi se, ali svjesna sam da sam nova u tome i želim i moram još puno raditi.
Aktivni ste u trčanju i tako vam počinje svaki dan? Koliko trčite?
- Prije sam trčala u šumi pored mojega stana, a sada to radim doma ujutro na traci ili u teretani u kojoj redovito vježbam sa svojom trenericom. Ne volim trčanje, ali se prisilim na njega. Obožavam pilates i reformer! To mi je omiljena rekreacija, bez koje ne mogu zamisliti vježbanje. Prije sam se bavila i jogom, ali jednostavno trenutno za to nemam vremena. Smatram da je općenito bilo kakvo vježbanje jako zdravo za mentalno zdravlje te izbacivanje negativne energije, samo ono mora ući u rutinu osobe. Ja bez aktivnog vježbanja ne mogu zamisliti dan. Nekada se probudim u 6, i napravim trening doma na traci za trčanje, ako taj dan neću stići do studija ili teretane. S dolaskom proljeća volim ići na Jarun i rolati.
Završili ste Ekonomski fakultet, tinja li u vama neka vrsta poduzetnice?
- Završila sam poslovnu ekonomiju i financije, specijalizirala komunikacijsku menadžment. Iskreno ne vidim se u ulozi poduzetnice nikako, ovaj posao kojim se bavim je za mene idealan i trenutno se zaista ne vidim u ničemu drugome.
Kakav odnos imate sa svojom urednicom Lanom Pavić, učite li od nje svakodnevno?
- Lanu Pavić sam upoznala kad je došla na mjesto urednice. Ta žena ima nevjerojatnu energiju, inteligenciju i ljepotu. Svi mi od nje jako puno učimo, ona nas gura naprijed i zaista daje najbolje savjete. Cijela redakcija funkcionira kao mala obitelj i svi smo u kontaktu svakodnevno, međusobno si pomažemo te učimo jedni od drugih.
Minimalno se šminkate, volite li biti bez šminke?
- Ne volim tešku šminku, privatno stavim na lice malo pudera, maskare i sjajila. Volim da mi koza diše s obzirom na to da je često zbog snimanja pod teškom šminkom. Jako pazim na njegu lica, te imam svoje male rituale koje ne propuštam svako jutro i svako večer. Općenito ne volim po danu vidjeti žene s teškom šminkom, jednostavno mi je to odbojno.
Vaš zaštitni znak je duga kosa, jeste li ikada poželjeli drastičnu promjenu? Morate li je ukrotiti kod frizera ili ste već sami pronašli način kako je sami stilizirate?
- Moj frizer Antonio je ujedno moj najbolji prijatelj. Apsolutno mu vjerujem sto se stiliziranja kose tiče i kad god dođem kod njega prepustim se njegovim rukama. Nikada mu ne kažem niti da želim potamniti ili posvijetliti kosu, pa čak niti kada da me šiša. Samo uđem u salon i on već zna što treba. Čak i frizure radi po svom odabiru. Volim smeđu prirodnu kosu, bitno je da je njegovana, a dužina mi je manje bitna. Često imam ideju poput drastičnog šišanja ili farbanja, ali on to trenutno ne dopušta.
Redovito kuhate, tko vam je uzor i gdje pronalazite inspiraciju?
- Obožavam kuhati i raditi torte i kolače. Meni je to poput terapije. Svaki dan kuham jer imam dvoje djece. Inspiraciju dobivam od prijateljica, često razmijenjeno recepte i onda isprobavam nešto novo. Moja djeca vole apsolutno sve,tako da s njima nemam problema. Dovoljno su veliki pa mi već sada i naručuju dan unaprijed što žele za ručak pa im to spremam. Carlos obožava punjenu papriku i bolonjez, a Leon rižoto s kozicama i curryjem i juhu od brokule. To su im favoriti.
Gdje ste sve putovali, imate li svoju najdražu destinaciju?
- Putovanja su moja strast. Svaki mjesec odem iz Zagreba barem na vikend. To sam prenijela i na djecu, i sada oni sami već smišljaju gdje sljedeće putujemo. Svako putovanje mi je najdraže, zaista je teško izdvojiti. Volim Aziju, Singapore je prekrasan, Tajland je mjesto gdje ću se sigurno vratiti, volim sva mjesta po Italiji,Istanbul mi je drugi dom, a za mjesec dana spremam se posjetiti New York. Bila sam tamo zimi, a želja mi je vidjeti ga u proljeće. U većini europskih gradova mi žive prijatelji i onda ih volim zbog njih, i u svakome imam najdraži restoran i lounge bar.
Volite li shopping?
- Ne volim shopping. Kupujem u većini slučajeva online. Hodanje po dućanima je za mene gubljenje vremena kojeg ionako nikada nemam. Tako da kad kupujem uvijek je to navečer iz kreveta preko interneta.
Majka ste dvojice dječaka Carlosa (7) i Leona (5), što njih veseli, kako provodite slobodno vrijeme?
- Moji dečki obožavaju sport. Najviše nogomet. Tako da slobodno vrijeme najčešće kratimo na igralištu, ili u kinu, kazalištu itd. Jako je malo slobodnog vremena s obzirom na to da imaju izvanškolske aktivnosti. Jako su društveni pa si često sami organiziraju druženja sa prijateljima doma ili negdje vani. Isto tako najviše ih vesele utakmice i odlasci na stadione.
Iva Šarić sa sinovima Carlosom i Leonom
U kojoj su sada fazi? Što ih veseli, a što ljuti?
- Najviše ih ljuti kada moraju na spavanje. To je show program svaku večer. Kad god da idu spavati njima je prerano i kao nešto još nisu obavili. Po tom pitanju sam jedino stroga i moraju biti u krevetu u 20:30 najkasnije. Sve ostalo se lako dogovorimo.
Što vam je najteže, a što najljepše u roditeljstvu?
- Sama činjenica da si majka i roditelj te da imaš odgovornost prema malom biću je sama po sebi “teška”. Ja sam mlada rodila i apsolutno sve prihvaćam vrlo jednostavno. Ništa mi nije teško, i većinu toga u životu radim s guštom i lakoćom. Zaista uživam sa svojom djecom u njihovom odrastanju. Često zna biti naporno, ali to je normalno. Družim se većinom samo s majkama i puno međusobno komuniciramo, tako da znam da nam je svima manje više slično. Što se više djeci daješ, ona ti više i vraćaju. To je sigurno. Meni su oni sve, i dajem se maksimalno, zapravo cijeli svoj dan, tjedan i život posvećujem njima, njihovim obavezama i njihovim životima.
