Mjuzikl "Alphonsine" kazališta Komedija donosi priču o suvremenom kurtizanstvu, odnosno o studentici Manon koja se zbog životne situacije odlučuje na eskort i zaljubljuje u mušteriju. Djelo režira Veseljko Barešić, a inspirirano je "Damom s kamelijama" Alexandrea Dumasa koji je svoje najpoznatije djelo napisao na temelju stvarnog života pariške kurtizane Alphonsine Plessis. U glavnoj ulozi studentice našla se Petra Golik, dok je Iva Visković Križan zadužena za predstavljaje Alphonsine - lika iz prošlosti. Ivi je to druga uloga nakon što je prije tri godine postala majka: na kazališne daske se vratila predstavom "Točno u podne" Teatra &TD, a sada dijeli pozornicu s Natašom Janjić, Milom Elegović i Matkom Knešaurekom u mjuziklu kazališta Komedija.
Tko je zapravo Aplhonsine u istoimenom mjuziklu koji prikazuje suvremeno kurtizanstvo, odnosno escort?
Moj lik je zapravo alter ego glavnom liku Manon koji se pojavljuje s čitanjem "Dame s kamelijama". Alphonsine nitko ne vidi, samo je se osjeti, a ja kroz songove dočaravam vrijeme u kojem je ona živjela. Alphonsine je bila stvarna žena, pariška kurtizana, prema kojoj je Dumas napisao "Damu s kamelijama". Vrlo je rano umrla - već s 23 godine, ali je bila zvijezda onog doba i svi su je obožavali i upravo zbog toga i Manon koristi njezino ime kada se odluči baviti escortom.
Ovo vam je povratak na kazališne daske Komedije?
Prije 15 godina sam bila u ansamblu mjuzikla "Kosa" i razveselio me ponovni susret s ljudima s kojima sam tada surađivala, ali i prilika da radim s kolegama s kojima nisam do sada – divnim, talentiranim ljudima koje sam upoznala. Povratak, nakon rođenja kćeri, imala sam na kazališnim daskama Teatra &TD u predstavi "Točno u podne" krajem prošle godine.
Publika vas pamti po ulozi u seriji "Ljubav u zaleđu"?
Da. Ne čudi me to jer je ta sapunica bila reprizirana mnogo puta pa te ljudi poistovjete s tim likom. Uostalom, to je bilo vrijeme prije hiperprodukcije sapunica i "Ljubav u zaleđu" je, nakon "Ville Marije" bila druga domaća sapunica pa je ljudima i zbog toga ostala u sjećanju. Dan-danas me prepoznaju na cesti, čak i neke novije generacije, a snimala sam to na drugoj godini Akademije, 2004. godine.
Žalite li zbog uloge u sapunici?
Nije mi žao, to je velika škola i to su jedini projekti koji donose nekakvu zaradu. Meni tada, s dvadeset godina, novci nisu bili presudni, ali sam se željela okušati u tom žanru, iako mi nije bila zanimljiva popularnost koju takav projekt nosi. Nisam to voljela tada, ne volim ni danas. Zapravo me slava koja je došla s tom serijom zatekla, ali mi je i otvorila vrata široj publici. Nakon što sam završila Akademiju, odlučila sam se posvetiti kazalištu i filmu. Na snimanju sapunice je tempo toliko brz da ništa drugo ni ne stigneš raditi paralelno. Snimali smo i po 30 scena dnevno, radili danonoćno. Ali sve me to osnažilo, bilo je odlično iskustvo.
To vam je bio najteži projekt?
Sada, s odmakom, mogu reći da mi je bio najnaporniji, ali ne i najteži. Najteže se nositi s onim što dolazi kasnije - prepoznavanjem na ulici i komentarima. Nisam to očekivala.
Je li vam danas lakše kad vas toliko ne prepoznaju na ulici?
Da, puno mi je draže osobito sad kad imam dijete. Ali uvijek sam sve najnormalnije radila. Nisam se pretjerano skrivala, izlazila sam, odlazila samo na događanja koje me zanimaju. Nisam ni tada stvarala famu oko toga. Nisam se voljela fotografirati, ne volim ni sada, ali sam se navikla na to. Moraš prihvatiti da te ljudi vole, to je lijepo. Mislim, neki te malo više vole, neki manje, ali što sad, s tim se moraš nositi. Bilo je svega, ljudi su svakakvi, ali to su isto super škole.
Na što u glumi nikada ne biste pristali?
Ne znam, važno mi je imati unutarnje pokriće za sve što radim. Kao glumac sam spremna na sve ako to korespondira s tim što radim.
Što vam je draže: kazališne daske ili gluma ispred kamere?
Puno sam više bila na pozornici nego pred kamerom pa sam na sceni doma. Kazalište se događa u trenutku pa je zanimljivije, ali voljela bih imati priliku više raditi na filmu.
Jeste li razmišljali o odustajanju od glume?
Jesam, na prvoj godini Akademije. Bila sam jako nesigurna i negdje u tom periodu mi se dogodio poziv za sapunicu. Ipak, te nesigurnosti, odustajanja i vraćanja su stalni postav.
Glazba vam je druga ljubav - imali ste suradnju s Pavelom, svoju pjesmu "Peroni", snimili dvije ploče?
Glazba je uvijek tu, ona je krenula prije svega i još sam kao klinka voljela pjevati, a scena je došla nakon toga. Uvijek sam nekako glazbu i glumu odvajala pa mi je drago da su napokon spojene u novom mjuziklu.
U jednom intervjuu prije devet godina izjavili ste da jedva čekate raditi s glumcem Filipom Križanom. Je li i danas, nakon tri godine braka, ista situacija?
Je, ali to je tako rijetko. On je na angažmanu u Gavelli, a ja sam slobodnjak pa onda ne možemo često surađivati. Radili smo dvije predstave zajedno – u Gavelli "Dolinu ruža" s Krešimirom Dolenčićem i s Oliverom Frljićem „Mrzim istinu“ – oba puta brata i sestru.
Prije dvije godine sa suprugom na premijeri u Gavelli
S obzirom na to da ste suprug i vi u glumačkoj branši, kako se nosite s periodima kad posla jednostavno nema? Strepite li o sigurnosti?
- Tri godine bez posla izgledaju kao da ne radiš 30 godina. Teško je, ali mene spašavaju glazbeni angažmani i još neke varijante čime se "punim" kada ne radim u svojoj branši. Filip je na angažmanu, a voljela bih i ja biti. Iako sam sve ove godine uživala u statusu slobodnjaka, sada kada imam dijete, kćer Minu, voljela bih biti malo manje "leteća" i imati sigurnost.
Iza vas su tri godine majčinstva, kako bi ih opisali?
Bile su najljepše na svijetu. Kako je Mina moje prvo dijete i ne znaš kako to sve ide, posvetila sam joj se u potpunosti. Na povratak na posao sigurno nisam bila spremna prve dvije godine, ali da se razumijemo – nitko me nije niti zvao. Nedostajao mi je posao, ali zvali su me tek lani za predstavu "Točno u podne". Nekako mi se sve dogodilo kada sam bila spremna, ali teško je kad nisi na radaru, kao da te ljudi jednostavno zaborave. Nema te na mapi. Nisam mogla vjerovati da se to uopće može dogoditi.
U istoj ste se godini vjenčali i postali roditelji. Kako je to utjecalo na vaš odnos?
Dolazak djeteta utječe na odnos svakog para jer prebacuješ centar sa sebe na dijete. To je predivno i istovremeno teško, ali dolazi prirodno. Naravno da se sve promijeni jer je došao jedan mali čovjek živjeti s nama i moraš se prilagoditi, ali odnos je samo još ljepši i dublji i sada napokon sve ima smisla. Zapravo se uopće ne mogu sjetiti ovog vremena prije.
Planirate li proširenje obitelji?
Ništa ne planiramo, ali nije isključeno - Mina je nešto najljepše što nam se dogodilo.
Na društvenim mrežama nema baš ni vas, ali ni vašeg djeteta. Protivite li se objavljivanju fotografija djece na Facebooku i Instagramu?
Imam profile, ali ne objavljujem baš često. Ne reklamiram se. Svatko odlučuje sam za sebe i ne želim nikoga osuđivati, ali tko zna što će to dijete misliti o tome jedan dan. Ja svoju kćer slikam svaki dan jer je obožavam i imam doma milijun njezinih fotografija, ali ih ja osobno ne volim dijeliti javno.
