Iako je splitska glumica Ivana Roščić maštala da će za 40. rođendan napraviti veliki tulum, dočekala ga je sa suprugom Markom Balićem i sinom Tomom te kćeri Margitom u privremenom domu u Beogradu. Ondje ju je odvelo snimanje serije 'Pogrešan čovjek' na čijem setu provodi i po 12 sati na dan pa joj oko čuvanja djece uskaču prijatelji, kolege i dadilja. Njezin je suprug za to vrijeme zbog posla u Zagrebu. Razdvojenost joj teško pada, tempo koji nosi svakodnevica nije nimalo lagan jer zbog uloge koju je prihvatila život joj se okrenuo naglavačke.
Proslavili ste rođendan, kakav vam je osjećaj donijela ta brojka, jeste li gdje ste željeli biti s 40?
Tu sam, u ovom trenutku. Zahvalna sam, a na to se nastojim podsjetiti svaki dan. Brojke su tu da nas podsjete da život leti, doslovno.
Da ponovno imate dvadeset, što biste mijenjali?
Mnogo toga bi promijenila, neke stvari si zamjeram, u nekim bi bila odlučnija i tako. S obzirom na to da ih ne mogu promijeniti, ne razmišljam više o njima. Razmišljam o tome kako se staviti u poziciju da jednom kad budem gledala s odmakom četrdesete, ne poželim promijeniti baš ništa.
Snimate u Beogradu, kako izgleda vaš život ondje?
Radno i dobro. Lijepo nam je tu, iako mi nedostaju prijatelji, rodbina. Zbog tempa snimanja vjerojatno i da sam u Zagrebu nažalost ne bi imala vremena za druženja.
Jeste li prihvatili grad i novi dom?
Trenutno mi je dom Beogradu gdje smo već tri I pol mjeseca. Tu su mi djeca, nedostaje jedino suprug Marko, ali svaku slobodnu priliku koristi da je s nama.
Ivana Roščić sa suprugom Markom
Ivana Roščić sa suprugom Markom
Kako su vaša kći Margita i sin Toma prihvatili preseljenje?
Toma ide tu u vrtić, ima nove prijatelje iako mu jako nedostaju njegovi prijatelji iz Zagreba, sigurno mu je veća promjena nego Margiti. Ona je još beba. Proslavila je prvi rođendan u Beogradu, a evo sad su krenuli i prvi koraci.
Kako je Toma prihvatio vrtić, tko čuva Margitu?
Srećom, on je jako društveno i prilagodljivo dijete. Nedostaje mu Zagreb, često mi to kaže. On je dječak koji brzo sklapa prijateljstva. Margitu trenutno čuva dadilja. Nismo je dali u jaslice. Toma je s dvije i pol godine krenuo u vrtić, a tako će i ona.
Kako je to biti zaposlena mama i još u novoj državi, gradu?
Biti zaposlena mama nije najlakša stvar u životu. Zadovoljiti sebe, djecu i posao je zaista veliki zadatak. Biti zaposlena mama u drugoj državi je ne bi vjerovali za mene lakše nego da sam u svojoj državi. Ne pitajte zašto, jer ne znam uopće kako bi to verbalizirala.
Pomaže li vam i privatno netko od kolega?
Kako ne! Svi pomažu Anja Matković, Roko Sikavica, Emir Ćatović, a tu su i djevojke iz produkcije Kristina Filipović, Jelena Joksimović i Nataša Janković koje moram spomenuti, često odvedu Tomu u vrtić, ali i iz vrtića. A kad je sa mnom na setu onda su one i njegove animatorice.
Koliko vam vremena uzmu snimanja?
Iako sam navikla na tempo, većinom sam na setu 12 sati, a nekad pet. Znala sam što me čeka, sama sam to odabrala, ali idemo iz dana u dan.
Kakva je atmosfera na snimanju, prođe li vam ipak brzo dan?
Ovisi kako kad, ali trudimo se svi da je dobra. Na setu je uključeno 115 ljudi. S Dorom Dimić Rakar i Emirom Ćatovićem imam najviše scena pa s njima provodim najviše vremena. S Anjom sam se najviše pak zbližila neovisno o setu. Roka ne spominjem jer smo mi odavno familija, a Igor Kovač je moj prijatelj i kolega iz Gavelle.
Glumite naslovnu ulogu Lee, profesorice i samohrane majke 16-godišnje kćeri Zoe, koja je teško bolesna pa mama kreće u potragu za ocem svog djeteta kojeg nije čak ni čula otkako se kći rodila. A otac ne budi pozitivne emocije… Kad pogledate sebe danas, i sebe prije nego što ste imali djecu, koliko vas je majčinstvo promijenilo u smislu da ste sada spremniji, zreliji za ovu ulogu?
Mnogo toga se promijenilo u meni. Osim što sam spoznala u sebi bezuvjetnu ljubav, pojavili su se i neki novi strahovi, brige, nije da su prisutni cijelo vrijeme, ali pojave se. Upoznala sam kako ukrotiti sebe i naučiti se strpljenju. Postala sam odlučnija i ne gubim vrijeme na bespotrebno. Nedostaje mi mama zato da joj mogu reći i milijun puta zahvaliti sto me rodila, odgojila i udahnula mi zrak u pluća. Sad kad sam i sama mama tek razumijem sto je majčinstvo, što je bezuvjetna ljubav i što je majčinska briga, kako je to biti mama i imati karijeru, a kako je ponekad i jako teško sve uskladiti i zadovoljiti.
Na što vam je sve ukazala uloga samohrane majke?
Ukazala mi je što je to zaista hrabrost. Hrabrost suočavanja s traumama, strašnim strahovima, kako je spremna na sve za svoje dijete.
Ivana Roščić u ulozi samohrane majke Lee
Ivana Roščić u ulozi samohrane majke Lee
I vi se sami snalazite balansirati privatno i poslovno, suprug je ostao u Zagrebu. Koliko to može biti naporno?
Daleko sam ja od samohrane majke, to bi bilo grijeh reci iz poštovanja prema svim samohranim majkama. One su zaista prave heroine. Iako sam tu u većini sama s njima, imam apsolutnu podršku i razumijevanje od Marka.
Koliko često viđate supruga?
Marko dolazi koliko god to može, naravno da nam nedostaje, u ovom projektu i odabiru svatko nosi svoj breme. Zato kad je tu nastojimo maksimalno iskoristiti vrijeme.
Do kad ostajete u Beogradu?
Do travnja.
Zabavlja li se uistinu u Beogradu bolje nego u Zagrebu?
Sigurno je da Beograd pruža više mogućnosti, restorana, barova… Rijetko izlazim, tek ponekad odlazim plesati, jesti, uživati neovisno o djeci i radu. Sutradan požalim jer treba se vratiti u normalu.