U FORMI DO KRAJA
Premda je moj odlazak u rodilište sada već pitanje sata, a ne dana, i dalje se osjećam odlično tako da je u našem domu sve "po starom". Ja obavljam većinu dnevnih obaveza: ujutro idem u nabavu namirnica, kuham ručak, pospremam po kući... Naravno da mi Jole i djevojčice pomažu, ali je sve kao i inače. Da nemam ovu slatku baloticu, zaboravila bih da sam u – drugom stanju.
ZADNJE VAGANJE
U posljednjih mjesec dana udebljala sam se svega jedan kilogram tako da u rodilište idem teža za ukupno šest kilograma. To je čak dva kilograma manje nego što sam imala s njima trima. Ne znam kako mi je to uspjelo jer stvarno jedem kao vuk. Ništa od hrane ne izbjegavam, a u voću baš uživam u golemim količinama. Najvažnije je da je beba dobila na kilaži koliko treba. Prema liječnikovoj procjeni sinčić će nam imati oko tri kilograma, a toliko su bile teške i sve tri naše curice. Moja mama me uvjerava da sam pokupila njezinu genetiku što se tiče trudničke linije. jer je ona u trudnoći sa mnom dobila još manje – samo četiri kilograma.
DOBRI SAVJETI
S obzirom na to da mi je svih šest kilograma otišlo u trbuh, do današnjeg dana nisam morala kupiti ni jedan trudnički komad odjeće. I sada nosim svoje "stare" široke haljinice uz koje inače ide pojas pa ima mjesta za moj trbuščić. Prije mjesec dana skinula sam trajni lak s noktiju. Neke žene to ne rade, no ja se volim držati liječničkih uputa. Po stanju nokta se može vidjeti ako nešto krene po krivu pa zašto riskirati bez razloga.
DJEČACI SU LJENIJI
Jole i ja smo ovih dana zaključili da se našem dječaku ne žuri doći na svijet. Naime, sve tri naše curice rodila sam desetak dana prije termina - a po toj računici već bih s Ivanom došla kući iz rodilišta. No, svi mi kažu da je to normalno s muškom djecom jer su ona malo ljenija. To je jedina razlika u odnosu na moje prijašnje trudnoće. Dapače, nakon ovih devet mjeseci decidirano tvrdim da to što nosite drugi spol ne mora značiti da će vam i trudnoća biti drugačija.
TORBA JE SPREMNA
Sa sobom u rodilište nosim minimalno stvari: osnovnu kozmetiku i higijenske potrepštine, rezervnu spavaćicu, par pelenica za bebu i dakako, izdajalicu za grudi, koju bih preporučila svakoj ženi. Pogotovo majkama koje poput mene mogu dojiti. Nadam se da ni sada neću s tim imati problema jer za mamu i dijete nema većeg osjećaja bliskosti. Torbu sam, naravno, već odavno spremila.
Jole sa svojim kćerima Tijom, Ivom i Emom
SAMO DA SVE PROĐE U REDU
Kako mi je ovo četvrta trudnoća, otkako sam ušla u deveti mjesec na kontrole idem svakih pet dana. I svaki put kad sjednem na stolac za pregled, koji je isti kao i u rađaonici, prođe me blagi strah. To je normalno u poodmakloj trudnoći jer žene tek onda počnu razmišljati o tome hoće li sve biti u redu s bebom, hoće li porod proći bez nekih komplikacija... Boli se ne bojim, to je neminovno, a i već znam što me u tom pogledu čeka. Ako budem imala sreće kao s njima trima, porod mi neće trajati duže od dva i pol sata.
BROJIM SATE
Iako Jole neće biti u rađaonici, voljela bih da me on odveze u rodilište. Zato se nadam da nas naš sin neće iznenaditi za vikend jer će mi suprug tada biti u Zagrebu. U slučaju da Ivan odluči zeznuti svog tatu, na raspolaganju su mi i moja i Jolina obitelj. Nekako vjerujem da ćemo nas dvoje ipak zajedno u rodilište. Kako god bilo, jedva čekam!