Za Kristinu Milković Čilić, 28-godišnju suprugu našeg proslavljenog tenisača Marina Čilića, 2018. bila je godina velikih odluka. Potkraj travnja u rodnom se Cavtatu, nakon osam godina veze, udala za 30-godišnjeg tenisača koji je trenutačno sedmi na ATP listi, a zatim je dala otkaz u Zagrebačkoj banci, gdje je radila u Odjelu upravljanja ljudskim resursima, te se preselila u Monako k suprugu koji ondje živi već deset godina. Iako su se nakon vjenčanja mnogi pitali kada će u dom Čilićevih stići prinova, za to, čini se, ima vremena pa se Kristina posvetila novim poslovnim izazovima. Nedavno je u Monaku otvorila tvrtku te radi kao konzultantica za upravljanje ljudskim potencijalima. Ovih je dana, između suprugovih mečeva u Tokiju i Parizu, nakratko posjetila Zagreb jer je Zaklada Marina Čilića - za koju radi od njezina osnutka 2016. - raspisala prvi natječaj za stipendiranje talentiranih glazbenika i sportaša te opremanje školskog znanstvenog laboratorija. Na intervju u hotel Esplanade došla je pomno dotjerana, u crvenom Burberryjevu kaputiću, te je unatoč kišnom i sumornom danu bila odlično raspoložena. Otkrila je da je uvijek veseli povratak u grad u kojem je provela najljepše studentske dane (2014. diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu i politologiju na FPZ-u), a ovaj je put boravak u Zagrebu dodatno začinjen humanitarnim radom jer Marinova zaklada do 22. studenog prima prijave za stipendije i donaciju, ukupne vrijednosti 175 tisuća kuna.
Kako se osjećate nakon što je prvi natječaj napokon raspisan?
- Marin i ja jako smo uzbuđeni, no s druge strane osjećamo i veliko olakšanje jer smo realizirali prvi veliki projekt u Hrvatskoj. S direktoricom Zaklade Nevenom Mrkonjić utrošili smo mnogo vremena i truda u ovaj projekt, a lavina se, čini se, zakotrljala. Osim potencijalnih stipendista, javljaju nam se poduzetnici i nude pomoć- od prijevoza i donacije opreme do organizacije budućih događaja i koncerata...
Što je bio glavni razlog za osnivanje Zaklade?
- Marin je oduvijek sudjelovao u humanitarnim akcijama, a vlastitu je zakladu pokrenuo jer želi pomoći djeci i biti primjer drugima. Odrastao je u Međugorju, u skromnoj radničkoj obitelji koja nije mogla financijski pratiti njegov sportski razvoj, pa vrlo dobro zna koliko je za ostvarenje snova važna adekvatna potpora. Kao 14-godišnjak preselio se u Zagreb i sve dok nije počeo zarađivati, ovisio je o novčanoj pomoći drugih.
Tko je direktorica Zaklade?
- Nevena Mrkonjić moja je kolegica s Filozofskog fakulteta, gdje je diplomirala talijanski jezik i književnost te povijest, a zatim je sudjelovala u mnogim humanitarnim projektima u Hrvatskoj, Ekvadoru i Tanzaniji. Pritom je spoznala koliko je važno sustavno raditi s djecom, koja su u kriznim situacijama najosjetljivija i najranjivija skupina. Čini mi se da smo nas troje izvrstan tim - Nevena je iskusila mnoge delikatne situacije, Marinov adut su njegove ljudske kvalitete i mogućnost promocije poruka Zaklade, a ja kao psihologinja imam iskustvo rada s ljudima, organizacije projekata i konzaltinga općenito.
Koji su kriteriji za dobivanje stipendija?
- Kod sportaša, glazbenika i znanstvenika kriteriji su jasni - što su im bolji rezultati, to imaju veće šanse za dobivanje stipendije. No u pripremi su i drugi projekti, koji se neće temeljiti samo na izvrsnosti nego na motivaciji djece da probiju svoje granice.
Imate li iskustva u humanitarnim projektima?
- Posjećivala sam razne udruge i institucije, poput Doma za nezbrinutu djecu Maslina u Dubrovniku, Doma u Nazorovoj, Dječjeg sela Lekenik... Tijekom studija pet sam godina dobivala stipendiju Općine Konavle, pa znam koliko je važno da drugi prepoznaju vaš trud i podrže vas.
Čija će biti zadnja u odabiru stipendista?
- Kriteriji su detaljno razrađeni, a prednost imaju kandidati slabijeg imovinskog stanja. U slučaju jednakog broja bodova, presuđuje motivacijsko pismo, a Marinovo je diskrecijsko pravo da dodijeli stipendiju kandidatu čija ga je priča dirnula.
Planirate li organizirati dobrotvorne gala večere?
- Da. Dvije su već održane u Los Angelesu i Londonu, a bit će ih i u Hrvatskoj. Marin, naime, financira rad Zaklade, a svaka kuna od donacija troši se za stipendije i projekte. U Londonu smo preklani priredili večeru u restoranu Angler, gdje su sponzori za stol za deset gostiju trebali izdvojiti pet tisuća funta. No još se više novca prikupi na aukcijama: u Monte Carlu je, primjerice, teniska oprema Novaka Đokovića, Rogera Federera, Marina Čilića i drugih tenisača licitirana za iznose iznad svih očekivanja.
Koliko vremena provodite u Hrvatskoj?
- Iako mi je baza u Monaku, barem jednom mjesečno dođem u Hrvatsku. Zato mi je - otkako smo se vjenčali - najteže reći gdje živim i gdje mi je većina stvari. Iako u Zagrebu ostajem samo nekoliko dana, nakon finala Davis Cupa u Francuskoj potkraj studenog Marin i ja skupa ćemo doći u Hrvatsku zbog objave rezultata prvog projekta Zaklade.