.jpg)
Stazom uspješnih očeva - glumaca, glazbenika i sportaša - krenuli su i sinovi, koji zahvaljujući svojim najboljim učiteljima pronalaze mjesto pod zvjezdanim nebom
Jan i Ljubomir Kerekeš
Otac i sin Ljubomir (59) i Jan Kerekeš (31) obojica su glumci pa su već godinama u istom “filmu”. U to se može uvjeriti i kinopublika jer na repertoar je stigao njihov prvi zajednički film “Ufuraj se i pukni”. Riječ je, kažu, o punokrvnoj komediji bez fige u džepu, u kojem prolupali susjed (Ljubomir Kerekeš) pomaže dvojici braće (Jan Kerekeš i Zoran Pribičević) u njihovoj naizgled nemogućoj misiji da se pripreme za prijamni ispit za studij glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Snimljen vlastitim sredstvima taj je film redateljski prvijenac Ljubomira Kerekeša, koji je u njemu okupio impresivnu ekipu komičara predvođenu Mirelom Brekalo, Anom Begić, Žarkom Potočnjakom, Goranom Grgićem, Darkom Janešom… Nakon svečanih premijera u Varaždinu i Zagrebu otac i sin planiraju još 17 premijera po Hrvatskoj, i to uz slogan “Na pivici s glumcima”.
- Glumci iz filma uoči projekcije će publici kontrolirati i drapati ulaznice, a nakon filma će uz piće s gledateljima u ležernoj atmosferi porazgovarati o filmu. Ako se nekome ne svidi, s njima ćemo popiti toliko pivica dok ih ne uvjerimo u suprotno - objašnjava Jan Kerekeš, koji je filmu želio prikazati neke od dogodovština svoje generacije sa zagrebačke Akademije. Ova filmska priča prije sedam godina je postavljena na pozornici Kerekesh teatra i dosad je izvedena 120 puta, kao jedna je od dvanaest predstava na njihovu repertoaru.
- Naš film nije kritika hrvatskog akademskog sustava, nego smo na zabavan i svima razumljiv način htjeli pokazati široku lepezu likova koji pristupaju prijamnom ispitu. Tih sedam dana upisa bili su mi najstresniji u životu, i to zato što tata nije želio potegnuti svoje veze, nego sam pred komisiju morao sam - nastavlja Kerekeš mlađi, koji je početkom godine preuzeo upravljanje obiteljskim teatrom. U svega nekoliko mjeseci već se može pohvaliti rezultatima, jer je na jubilarnom 10. Festivalu smijeha u Varaždinu i okolici u ožujku ove godine prikazano 55 predstava koje je pogledalo više od 16 tisuća gledatelja. A festival je zatvoren premijerom predstave “Pod hitno na hitnu”, u kojem se Ljubomiru Kerekešu na pozornici, uz ostale, pridružio kolega Darko Janeš, kojem je to prva kazališna uloga nakon 25 godina stanke.
Veseli dvojac u starokajkavskoj komediji “Mislibolesnik iliti Hipokondrijakuš” 2009.
- Bilo je emotivno jer smo nas dvojica nerazdvojni od serijala “Zauvijek susjedi” - kaže Ljubomir Kerekeš. U gotovo 40 godina glumačke karijere posebno se ponosi činjenicom da je njegova monodrama “Dimnjačar” s gotovo 1300 izvedbi najizvođenija predstava u zemlji. Osim glume, kazališta i filma, oca i sina veže i ljubav prema glazbi - Ljubomir Kerekeš je početkom osamdesetih bio bubnjar hard rock benda Autoput, s kojim je bio predgrupa Buldožerima, Parnom valjku, Lebu i soli, Bijelom dugmetu…, dok je Jan Kerekeš već 16 godina frontmen heavy metal benda Cold Snap.
- Iza sebe imamo četiri albuma i 470 koncerata, a ovog ljeta krećemo na prvu europsku turneju - govori Jan Kerekeš, čiji bend najviše glazbenih fanova u Hrvatskoj ima u svojem Varaždinu te Zagrebu i Rijeci. - Najveći sam fan Cold Snapa, a najviše mi se sviđaju melodičnost i tekstovi njihovih žestokih pjesama - nastavlja Ljubomir Kerekeš, kojeg sin u posljednje vrijeme časti kartama za koncerte bendova kao što su AC/DC i Marilyn Manson, a u srpnju mamu i tatu vodi na koncert Rammsteina u Prag.
Ivica i Ivan Zadro
Na setu ne radim razliku između tate i ostalih glumaca. Jedino što ostale glumce poslije snimanja ne žicam lovu, šali se Ivan Zadro (33), koji je odlučio ne koračati u istim cipelama kao njegov tata, glumac Ivica Zadro (64), ali ipak ostati na istome putu. Obojica su zaljubljenici u umjetnost i film, samo što je tata gotovo cijeli život na pozornici i ispred kamera, dok je sin kao filmski snimatelj pronašao zadovoljstvo iza kamere.
- Sa suprugom Jagodom, modnom dizajnericom i kostimografkinjom, odgajao sam ga prema njegovim afinitetima, a ne kako bih ispunjavao naše ambicije. Ima dobro oko i smisao za detalje, doista voli ono što radi. Uostalom, ja sam još kao dijete htio biti glumac, tako da sam ostvario svoj san. Zašto on ne bi svoj? - govori Ivica Zadro, član ansambla Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija. Na putu do ostvarenja sna Ivan je išao stepenicu po stepenicu. Nakon Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn, gdje je bio u fotografskom odjelu, iz drugog pokušaja upisao je studij fotografije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti.
- Zahvalan sam roditeljima jer su mi, nakon što nisam iz prvog pokušaja prošao prijamni, omogućili da se godinu dana bez stresa i drugih obveza pripremam za Akademiju - kaže Ivan, koji je odmah nakon diplome počeo asistirati na brojnim filmovima i TV serijalima, da bi ove godine s hit komedijom “Posljednji Srbin u Hrvatskoj” debitirao kao direktor fotografije na dugometražnom igranom filmu. Kako Ivica u filmu ima manju ulogu, bilo je to prvi put da sin profesionalno snima oca.
Ivan i Ivica Zadro na premijeri 2004
- Nema tu mnogo mudrosti. Svatko radi svoj posao. Na setu smo snimatelj i glumac, a ne tata i sin - ističe Zadro mlađi, koji je već snimio svoj drugi film - “Ribanje i ribarsko prigovaranje” s redateljem Milanom Trencom. Da je u njihovoj obitelji strogo odvojeno poslovno od privatnoga potvrđuje i tata dodajući da teško može nagovoriti sina da mu snimi nekoliko fotografija.
- Čak sam nudio da mu budem model za studentske vježbe, ali i tu me je odbio - kaže glumac Ivica Zadro, dok njegov sin zafrkantski dobacuje kako ne bi prošao godinu da je fotografirao oca.
Lovro, Nikša i Roko Prkačin
Čim je Roko Prkačin (16) kao klinac prvi put uzeo loptu u ruke, bilo je jasno da će krenuti putem svojeg oca Nikše Prkačina (43), bivšeg reprezentativnog centra, i postati košarkaš. Učenik drugog razreda sportske i jezične gimnazije danas je najmlađi centar Cibone. Najveći je sportski uspjeh doživio lani kad se okitio titulom najboljeg igrača Europskog kadetskog prvenstva, na kojem je sjajnim igrama našu reprezentaciju doveo do naslova prvaka te se kući vratio sa zlatnom loptom. Njoj pripada posebno mjesto u Rokovoj sobi, u kojoj mladi košarkaš zbog brojnih školskih i sportskih obaveza - utakmica i dva treninga na dan - preko tjedna samo prespava, dok vikende koristi za učenje i rješavanje školskih zadaća.
Slavni košarkaš s tada jednogodišnjim sinom Rokom, 2004
- Mnogi roditelji mladih nadarenih košarkaša žele svoju djecu što prije poslati u velike europske klubove, no ja sam uvjeren da je Roku bolje u Zagrebu, gdje postoje dobri uvjeti za njegov sportski razvoj. A i ljepše mu je s nama doma - uz mamu, tatu, sestru i trojicu mlađe braće - nego samom u velikom svijetu - kaže Nikša Prkačin, koji je na vlastitoj koži osjetio gorko iskustvo odlaska iz roditeljskog doma u petnaestoj godini. Stoga nije želio da se ista priča ponovi i s najstarijim sinom, koji ga je od malih nogu pratio na utakmice i treninge.
No Roko vjerojatno neće biti jedini sportaš u obitelji: i njegov dvije godine mlađi brat Lovro trenira košarku, 12-godišnja sestra Ana luda je za odbojkom, dok su 5-godišnji Niko i 1,5-godišnji Marko još premali da bi se znalo kojim putem će krenuti.
Toma i Sven Medvešek
Osim glume, Svenu Medvešeku (53) i njegovu najstarijem sinu Tomi (22), odličnom studentu treće godine Akademije dramske umjetnosti, dodirne su točke i - bicikli. Kao i otac, i Toma je na biciklu došao na prijamni ispit, a dok je jurio doma u Novi Zagreb, naletio je na tatu koji mu je u prolazu tutnuo džeparac. I na prvu profesionalnu kazališnu premijeru, na Sceni Travno, nedavno se dovezao na Wheeleru s 27 brzina. U “Sokratovoj smrti” utjelovio je likove suca, tužitelja, Platona te mijenjao glasove, a ulogu je dobio, na preporuku, kao vrlo spretan mladi glumac.
Sven s troje starije djece: Titom, Tomom i Rozom, 2000
- Još dok sam ga gledao u Dramskom učilištu ZeKaeMa zadivila me njegova sposobnost da ne glumata, a na ispitima na Akademiji shvatio sam i Tominu kvalitetu da tuđe rečenice izgovara kao da su njegove - kaže Sven Medvešek, glumac kazališta Gavella i otac petero djece. Odgaja ih kao samostalne osobe: ništa im ne nameće niti od bilo čega odgovora, a strpljenje je, kaže, najbolji roditeljski lijek. Toma je na pozornici prvi put zaigrao sa sedam godina, u “Ani Karenjinoj” u ZeKaeMu, u kojoj je glumila i njegova mama Nataša Dorčić. Bavio se plivanjem, nogometom, tenisom i mačevanjem, a nakon srednje Elektrotehničke škole pauzirao je jednu godinu.
Sven Medvešek sa sinom Fabijanom
- Gluma je uvijek bila prisutna, ali nisam je uzimao suviše ozbiljno. Razmišljao sam što bih drugo mogao odabrati jer nisam želio biti isto što i tata i mama. Sve dok s devetnaest godina nisam shvatio da mi se sviđa baš to privlačenje pozornosti dok sam na sceni, a adrenalin obožavam - govori Toma Medvešek. Kad nije na Akademiji, igra uličnu košarku u kvartu, a želio bi se baviti boksom i borilačkim sportovima.
- Tata mi je uzor kao glumac, posebno u filmu “Mondo Bobo”. Takvog ga nikad nisam upoznao, jer najmirnija je osoba na svijetu, a tamo je neki psiho. Želio bih se u njega ugledati i što se tiče zdrave prehrane - napominje mladi glumac koji je nedavno snimio malu ulogu u filmu Nevija Marasovića, a kažu mu da ima istu boju glasa kao njegov tata.
Hrvoje i Noa Rupčić
Premda su Hrvoje (49) i Noa Rupčić (21) trebali zajedno nastupiti na prvoj izvedbi mjuzikla “Jesus Christ Superstar” u kazalištu Komedija, udaraljkaš u orkestru zamijenio se s kolegom Josipom Cvitanovićem kako bi iz publike mogao pratiti kazališni debi svojeg sina. U poznatom mjuziklu Noa Rupčić u ulozi Jude nastupa u alternaciji s kolegama Ervinom Baučićem i Fabijanom Pavlom Medvešekom, za koju je prošao audiciju.
- Nisam imao tremu zbog Noe jer znam što može i koliko je opušten na pozornici, što je za glazbenika najvažnije. Ima scenskog iskustva, bio je u nekoliko bendova, a nekoliko puta smo i zajedno nastupali - govori perkusionist Hrvoje Rupčić, zaštitno lice Cubisma. Do prije tri godine bio je zaluđen klavijaturama, od kojih se nije odvajao, pa mu je otac morao isključivati instrument iz struje da bi uopće napisao školsku zadaću.
Sin i otac - prije deset godina
- Ali ni to nije pomagalo, škola me uopće nije zanimala, jer sam od malih nogu osjećao da je glazba moja budućnost - kaže Noa, koji je nakon razvoda svojih roditelja živio na dvije adrese. Trenutačno pjeva u zagrebačkom bendu Magnar s kojim je nedavno objavio prvi singl “Fatamorgana”, dok u rock sastavu Kojoti svira klavijature.