Draga obitelji i prijatelji,
pišem ovu poruku između promjene pelena i čitanja knjige o dinosaurima.
Želio bih podijelliti sa svima vama kakav je bio osjećaj tijekom putovanja na kojem sam osvojio Wimbledon 2018. Prije svega, dozvolite mi da napišem da je dolazak mog sina na dodjelu pehara na rukama moje supruge najdivniji osjećaj koji sam imao na bilo kojem turniru koji sam osvojio u karijeri.
Kada sam postao otac, jedan od mojih najvećih snova bio je da mi djeca budu prisutna na tribinama dok igram. Da zajedno osvajamo trofeje. Taj san se ostvario prije nekoliko dana. Svi me pitaju da opišem osjećaj. Rekao sam da je nezaboravan, poseban, ispunjavajući, divan, radostan. Ali najviše, on je magičan! Kada sam pomislio da taj osjećaj ne može biti bolji, on je povikao 'tata, tata!". Tada sam se potpuno istopio. Obuzele su me emocije. Bila je to nevjerojatna radost i uživanje. Izuzetno sam ZAHVALAN što sam to osjetio.
Zamišljao sam i molio sam se da ću jednog dana osvojiti Grand Slam trofej pred svojim djetetom. Srećom po mene, Tara odrasta i ne mogu da dočekam da me vidi kako radim isto što sam uradio i pred Stefanom. Sve moje (manje ili više) bilo je u vezi s tenisom dok nisam postao otac i suprug. Sve što sam radio imalo je cilj da uspijem u tenisu. Kada sam postao otac i suprug, moj 'svijet' se razvio. Nije se promijenio, već je evoluirao u nešto divnije. Naravno, dodato je više odgovornosti, ali na kraju dana to otvara novu dimenziju vaše unutrašnje ljubavi i energije, za koju niste znali da postoji. A, najveći dar koji dobijte od Boga je to pojačano osjećanje suosjećanja, empatije i posvećenosti svojoj djeci. Ali nije sve odmah prošlo kada postanete otac. Potrebno je učenje i otvaranje da biste dostigli tu 'zlatnu ravnotežu' u životu, za kojom svi tragaju.
Za mene je to bila ravnoteža između tenisa, prioriteta i obitelji. Moja supruga je izuzetno pomagala i podržavala sve vrijeme od kada je rodila Stefana i Taru. Uvijek je nalazila vrijeme da razgovaramo što god da me je uznemiravalo i da mi pomogne da nađem način da osjetim da dajem najbolje od sebe i kod kuće s djecom i njom i na teniskom terenu.
U 2017. godini, ozljeda desnog lakta bila je toliko ozbiljna da sam morao šest mjeseci pauzirati. Ozljeda je bila jedan problem, a drugi, veliki, bila je motivacija. Nisam imao problem da treniram i da uživam na teniskom terenu, ali imao sam mentalne prepreke kada je trebalo da se natječem. Jednog dana ću 'dublje' otkriti s kakvim sam izazovima morao da se suočim i kako sam se osjećao.
Uvijek sam poštovao ljude koji dijele svoje najranjivije momente kao 'prijelomne' točke u nalaženju istinske snage koje inspirira mnogo ljudi. Bio sam ranjiv toliko puta u posljednjih nekoliko godina. I dalje sam ranjiv. I nije me sram zbog toga. Naprotiv, čini me iskrenijim prema sebi i drugima. Dozvoljava mi da se približim ljudima. Dopušta mi da 'duboko kopam' i da analiziram što se zaista događa u meni. Kada to otkrijem, spreman sam da napravim strategiju da prijeđem taj problem i da nastavim kao snažnije, mudrije i sretnije ljudsko biće.
U posljednje dvije godine nisam bio strpljiv u očekivanjima od tenisa. Nisam bio mudar u pravljenju strategije. I sigurno nisam jasno slušao svoje tijelo dok mi je govorilo da nešto ozbiljno nije u redu s mojim laktom. Pokušavao sam da nađem rješenja na drugim mjestima, a rješenje je uvijek bilo u meni.
Poslije mnogo promjena koje sam napravio s treninzima, reketom, članovima svog tima, nisam znao hoću li biti u stanju da se vratim na željeni nivo tenisa. Zapravo, jedan dio mene uvijek vjeruje u moje kvalitete i sposobnosti, ali bilo je mnogo trenutaka sumnje, u kojima su stvari mogle da krenu u drugim pravcima.
Srećom, imao sam podršku svih divnih snaga koje su me vodile u pravom smjeru. U smjeru koji je dobar za mene i koji će mi donijeti mir i ravnotežu.
Svjestan sam truda i posvećenosti koju su mnogi ljudi uložili u mene u posljednjih nekoliko godina, da bih se vratio na nivo tenisa koji će mi donijeti Grand slam titulu.
Volio bih da proširim svoju najveću zahvalnost, poštovanje i ljubav na sve ljude koji su vjerovali u mene i koji su pomogli da osvojim još jedan trofej Wimbledona.
Veoma sam blagosloven prolaskom kroz ovo nevjerojatno putovanje i podrškom mnogih ljudi širom svijeta.
Volim vas,
volim tenis,
volim život,
Novak.
P.S. Wimbledonska trava opet je imala sjajan ukus. Samo bih dodao malo avokada i bila bi savršena :-)