nova kolumna

Paula je podijelila neugodno iskustvo s zagrebačkih ulica: 'Gdje su nestali kavaliri?'

  • 26.07.2019. u 14:15

  • Autor:
    • Paula Sikirić

"K'o da je Goran Bare znao što se sprema, kada je 2001. godine zajedno s Plaćenicima otpjevao stihove "Gdje je nestao čovjek? Gdje se skrivao?", riječi su kojima naša Paula Šik Sik započinje svoju novu kolumnu koju je posvetila - modernim kavalirima.

Možda "Put ka sreći" nije bio upućen gospodi kavalirima, ali današnja kolumna je. Samo me strah što će je pročitati samo 5 posto naše balkanske populacije. Kako nam je emancipacija ukrala pravu gospodu, džentlmene, kavalire i manire?

Naglo smo iz računanja: "koliko kila veša danas perem" prerasle u "koliko kila uloga ću danas odigrati", a "jači" spol je iz "glave obitelji" prešao na "bale obitelji". Možda malo pregrubi i ekstremni opisi, ali mi drugačije ne shvaćamo, nego jedino i isključivo kada nas se ošamari epitetom, usporedbom ili činjenicom.

Činjenica je da današnji muškarci nemaju veze s pračovjecima dlakavih prsa, lovačkih sposobnosti i obrambenih mehanizama, ali bome nisu ni blizu onima koji su vladali tamo prije 10 - 15 godina. Nisam voljela gledati filmove poput James Bonda, baš zato što bih kasnije bila uvjerena da su svi muškarci veliki kavaliri.

Mama me nije pripremila za teren u kojem će vrhunac gospodstva biti: da te se možda pusti u redu na blagajni. I ne zato što si žena i stojiš iza njega, frajera. I ne zato što imaš pune ruke stvari, a on dva paketa žileta. Nego zato što je zaboravio uz to pjenu za brijanje pa ti prepušta svoje mjesto. Nerado.

Nažalost danas muškarci svoju "muževnost" iskazuju napuhavanjem kao što su situacije "ja sam kontrolor, ti nemaš kartu i još si k tome balavica". Baš sam macho ako te izvrijeđam pred svima i nasilno izbacim van. A ne shvaćaju količinu muževnosti u pridržavanju vrata ženi, bila ona mlađa ili starija.

Ne shvaćaju količinu macho efekta, kada zrelo reagiraju ili u našem slučaju, uopće reagiraju u situacijama omalovažavanja žena pred njihovim očima. I sama sam doživjela situaciju u kojoj se "macho" mišićav dvometraš, vlasnik poznatog zagrebačkog restorana, u kojem sam pošteno odrađivala posao, izderavao na mene i vrijeđao me jer nema dovoljno posla. Kao da je moja krivica. Ali nikog nije bilo briga. Ni sve "ugledne" konobare, koji mu mogu biti ćaće, a ni njega, jer je ispao "autoritet". Možda u hijerarhiji seljačina, jer je ispao najveća do sada.

Da ne govorim o nasrtanju, besramnom dobacivanju "komplimenata" i ostalih epiteta ženama u prolazu, uopće pravu da pomisliš da je netko "tvoj" jer si platio piće i poslao ga curi/ ženi koja ga nije tražila.

Imamo i kategoriju oženjeni/zaručeni/zauzeti. Ti su po svemu sudeći najhrabriji, najmaštovitiji i najkreativniji.

Rekoh, čast izuzecima, gore navedenom postotku koji i dalje cijeni i poštuje, ne samo žene, već i druge muškarce. Koji odgaja buduće sinove u gospodu i kavalire. Koji drže na životu manire kao: pridržavanje vrata, davanje prednosti, upućivanje pozdrava bez lažnih ideja i nadanja... Čast neka im je, jer ne znam kako ćemo ih podijeliti na toliku količinu žena, koje su na žalost veći frajeri od većine muškaraca.

Ljubi vas P.