.jpg)
Đabe ti legalizacija i betonizacija. Potaknuta viđenim, sročit ću dvije, tri. Sročila bih i više, ali na odmoru sam. Znaš kako to ide. Red plaže, red hrane, red izlazaka. Pa opet red plaže.
Sada kada sam je se dotakla, vrijedilo bi joj posvetiti par minuta. Godinama ljetujem u Bibinjama, a dalje od Zadra i Sukošana nisam vidjela. Nisam sigurna što znače turisti, osim u redu za sladoled na Kalelargi. Što se nekako podrazumijeva kada imaš babu na moru. Nije ti potreba i priša ići dalje.
No, ove godine sam ipak otišla dalje. Evo me u Makarskoj, uživam i odmaram. I komentiram, jer što su ti ženska usta ako ih ona ne upotrijebi?
Šetala sam obalom i morala primjetiti par stvari. Jedna je sigurna i prvo mjesto zauzima, a to je plaža. Navikla sam na plaže posute šljunkom i blago izranjanje stijena iz mora. Mislim, lako za to što sam ja navikla, nego primjećujem da se tu događa ozbiljnije pitanje od nasutog šljunka.
Obala kao da nestaje pod pritiskom građevina koje su sagrađene iznad. Kao da glomazni luksuzni hoteli, štandovi, dućani, kuće i restorani vrše teror nad jednim redom stabala tik uz more koji pokušavaju pobijediti u ovoj bitci. A moram priznati da im ne ide baš. Taj mali red stabala čije korijenje viri iznad površine tla, nagnulo se prema moru kao da traži sigurnost.
Zvuči smiješno kada se ulovim kako opisujem sadržaj i redam epitete, ali jedino što izaziva smijeh u ovoj cijeloj priči je količina štandova sa svaštarijama koji se nalaze uz cijelu obalu. Restorana je toliko da u svakom sjedi po samo jedna obitelj i dalje bi ih bilo previše.
Glomazni i masivni hoteli, prvi red do mora, ukrali su pogled na obalu svima iznad sebe i narušili arhitektonski izgled nekadašnjeg mjesta. Nemojte me krivo shvatiti, apsolutno sam sretna kada čitam vijesti o obaranjima rekorda što se turizma i sezone tiče, ali isto tako mislim da smo trebali zadržati ono što posjedujemo. A ne se samo tako olako riješiti istog.
Govorim o prirodnom bogatstvu i ljepotama koje imamo, a i dalje ne znamo iskoristiti. Kako li nam je samo bilo logično ponuditi glomazne zidove sa pet zvjezdica, a plaže su nam zapuštene i urušene? Jedini sadržaj koji godinama nudimo su štandovi, šećerna vata, kokice i po novom jet ski. Pardon, može se naletiti i na trampoline u moru, koje nazivamo aqua parkovima.
Sve mi se više čini da smo radili za sad i odmah! Preko noći gradili apartmane, dizali vile, kako bismo iduće ljeto primili još više ljudi. Ne razmišljajući da će se ti isti turisti u jednom trenutku poželjeti okupati. U moru. Ne u bazenu koji plaćaju ionako previše, a imaju ga i u državi iz koje dolaze. Ovakvu obalu i prirodu sigurno nemaju.
I onda umjesto da u to ulažemo, mi gradimo još više i brže, a turista je ipak, kako kažu, manje nego lani. Možda je vrijeme da "neki novi klinci" preuzmu inicijativu i ponude nešto više od samih zidova i zvjezdica.
Pusa,
P