Odgojila je mater pravog borca.
Kada sam imala petnaestak godina računala sam si, a očigledno mi je matematika bila loša, da ću do 21., najkasnije 22., biti u sretnoj vezi i roditi dijete. Naravno, jer kad imaš 15, dvadeset zvuči ultra "grown up". Realno, jedina briga tada mi je bila kako proći ispit bez učenja i kako doputovati ZET-ovim busom iz Velike Gorice u Zagreb bez da kupujem kartu.
Sad sa 23 gledam kako ću do 31. možda naći momka koji će me odvesti da okopam vrt, eventualno kupiti sladoled usput, a da mi pritom ne sjedne za vrat šest puta. Možda je problem u meni, možda u njima, ali je u njima.
Problem muško-ženskih odnosa danas ostavljam za godine tridesete, jer se nadam da ću ga do tada riješiti, a danas se hvatam odgoja.
Odgojila, ne odgojila, lupila, zalupila, viknula ili kaznila. Prepuštam ovim mamama koje su ostvarile moj san koji sam sanjala s 15 pravo glasa, jer ga ja nemam. Mogu samo reći da je mene mama tukla porilukom i da ga danas jedem kao velika.
Što se odgoja tiče, odgojila sam jagodu, ali ona me prerano napustila. Moj prvi susret s odgojem je bio kada sam dobila paket u kojem se nalazila jagoda. Baš biljka u zemlji, živa, ali rasuta po kutiji.
Plakala sam kao kišna godina jer je bila jadna i bespomoćna (jest da sam bila u PMS-u tada) i skupljala zemlju kako bih je vratila u život. I uspjela! Puštala sam joj Olivera i redovito s njom pričala, hvala Bogu ćaća je u tim periodima bio na poslu jer bi me lagano uputio na lobotomiju. Jagoda je izbacila svoj prvi cvijet, a ja sam to protumačila kao zahvalu za moju brigu. Nastavila sam u istom tonu u nadi da će dati i plod. Naravno da nikad nije.
.jpg)
U tom periodu sam bila ponosna na sebe i shvatila da je pravi trenutak za nešto veće. Psa!
Tako je došao Shaan, ali jagoda je otišla. Evo još uvijek je držim suhu, uvelu, tužnu i mrtvu u sobi, puštam joj Olivera, ali bojim se da me zauvijek napustila.
Nisam se pretjerano dokazala ni kad je Shaan u pitanju. Da sam ga ja rodila, vjerojatno bi bio i dalje vezan pupčanom vrpcom. Razmazila sam ga toliko da boli. Mislim zaista bole uši kada počne plakati za mnom, ako ne daj Bože odem na WC.
Sve mi se više čini kako neki ljudi, na primjer ja, s razlogom nisu rodili u 21. godini jer vjerojatno bih sada hodala s dvogodišnjim djetetom vezanim za sebe.
Da skratim priču, batina porilukom je kul, mame su kul, sve dok od djece ne naprave razmažene paštete. Kao što sam ja od Shaana.
Veselim se majčinstvu, ali do toga mi trebaju bar još tri jagode, mačka, konj i može nećak.
Voli vas vaša P!