Ej školo, ej školice,
Stvorila si mi mnoge borice.
Od osnovne preko srednje
Pa do faksa, kao stanice posljednje.
Učila sam pisati i čitati,
Zemljopis i povijest,
Kako dva i dva zbrojiti
I što je to azbest.
Kemija i fizika,
Brojevi i računanje,
Nije mi bila draga aritmetika
Niti ono profesorsko „argumentiranje“.
U srednjoj sam se razbahatila,
Frajerica bila,
Praznu slamu mlatila,
Prvi puta materino i ćaćino ime blatila.
Anatomije se svjetski primila,
Ali i prvu cigaretu ekipno zadimila.
Petice su padale,
Hormonalne promjene životom zavladale.
I to obrazovno razdoblje smo vrhunski prebrodili,
Nakon pisanja mature svi se preporodili.
Obavijest dolazi na mala vrata,
Fizioterapijo čuvaj se,
Gazit ću te sve do doktorata.
Period studiranja zaboraviti neću,
Od seminara, prakse, ispita
Pa sve do kemijskih olovaka za sreću.
Odgovornost me prvi puta snašla,
Nitko te goniti neće
Da položiš ispite uz znanje ili malo sreće.
Tako da sam prvi puta svojevoljno i razborito
U život zašla.
I eto me sada,
Nakon kratke apsolventske pauze
Diplomu u svoje ruke Paula uze,
Na pragu života gdje znanje vlada.
Vrijedilo je svake muke i truda,
Nisam ti ja jedna od onih „samo da se bogato uda“.
Znanje ti uzeti ne može nitko,
Novac ću zaraditi i potrošiti,
Ali uvijek odgovarati inteligentno i britko.
Sada me čeka životna škola,
Još koji studij ili tečaj,
Kažu nije teško ono što se mora.
Tako da svoje znanje uvijek veličaj!