STRAHOVI I STARENJE...

Paula Šik Sik o strahu od starenja: 'S osamnaest godina vidjela sam svoju prvu boru'

  • 19.07.2019. u 14:50

  • Autor:
    • Paula Sikirić

Naša Paula Šik Sik u novoj kolumni piše o strahu od starenja s kojim se svi moramo nositi, a postao je aktualan nakon što su se svi pomamili za aplikacijom koja otkriva kako ćemo izgledati kao starci. Pogledajte kako Paula razmišlja o svemu u njezinom novom vlogu!

Jedini strah, koji će više manje svi priznati da ga imaju, je strah od starenja. Naravno nakon nule ili minusa na računu. Kako biologija kaže, fiziologija nalaže, čim se rodimo, počinjemo stariti. Isključimo li kongenitalne anomalije, prve znakove starenja vidimo krajem dvadesetih godina.

S osamnaest vidjela sam svoju prvu boru. Baš me mučila ta na čelu. Valjda od čuđenja kako život nije bajka.

Znakovi starenja razlikuju se od osobe do osobe, ovise o karakteristikama i tipu kože, životnom stilu i korištenoj njezi. Ja bih rekla i genetici. Jer danas je odgovor za sve: genetika ili stres. Ali i tome smo doskočili i zaplivali u vode hijalurona, baby botoxa, tretmana, beauty rutina...

Nakon Face App-a, gdje su svi pohrlili vidjeti svoje naborano markantno lice, (a sad strepimo od ruskih hakera), čini mi se kako smo nakon tog svi nanijeli dupli sloj hidratantne kreme i kreme protiv bora na lice, ruke i na vrat! Ne zaboravi vrat! On je pokazatelj godina! Nepobjediv pokazatelj.

Svima nam je bilo slatko i simpatično tih par minuta gledanja u naboranu fotku dok se nismo sablaznili nad istim. I tko kaže da nije tako, baš laže. 

Svi se užasavamo biološkog starenja organizma, ali nitko se ne boji glumiti zrelost. Kako je to paradoksalno! Brišemo si godine na licu, a dodajemo životno iskustvo i godine "staža". Jedini period gdje si dodajemo godine u oba polja, je doba puberteta i doba Kylie Jenner.

Da se vratim na ozbiljne teme neozbiljnih postupaka. Svi tražimo recept za vječnu mladost, a životu pristupamo "vrlo ozbiljno". Prva greška u " komunikaciji: persona - život" je ta u kojoj pokušavamo spriječiti ono što je genetski upisano u naše kodove, a ubrzavamo proces sazrijevanja.

Trenutak u kojem prihvatimo nazolabijalne bore i boru "čudilicu" je trenutak u kojem prestajemo stariti. Bar ubrzano, jer nema više brige i stresa oko teme: zašto mi se bora lice. Moment u kojem shvatimo da ne moramo biti nasilno zreli, prisilno profesionalni i neprirodno namrgođeni (jer s trideset i tri moraš biti ekstremno napucan ozbiljnošću) je trenutak u kojem postaješ mlađi.

Godine donose iskustvo, ali nije svaka godina jednako iskusna. Život ti određuje dozu zrelosti i ozbiljnosti, ali pusti njega da on to radi. Imamo vremena "biti stari", ali samo ti određuješ period u kojem ćeš biti mlad. Nek ti Victora Beckham ne bude uzor, opusti lice i stvaraj bore smijalice, jer mlad si onoliko koliko ti se duša i lice smiju!

I tek kad prestaneš trčati za "uzorima", tek kada shvatiš svoje vrline, ali i svoje slabosti, kada ti dan ima smisla i bez shoppinga ili lude zaljubljenosti, kada prihvatiš svoje brige i obveze bez ljutnje...počinje "druga mladost", ona prava. Smirena. Trezvena.

Čekam to razdoblje. Za sada samo slušam od starijih kako to izgleda.

P.S. Ne izvodi zaključak da se trebaš zapustiti. Trackaj se kremama, časti tretmanima, ali pusti duši da ti bude mlada!

Ljubi vas P!