Ali dobro je, živi smo. Nismo hakirani. Sve je na sigurnom.
Znam da znaš o čemu pišem jer i ako nisi korisnik Instagrama, Facebooka ili WhatsAppa (u što sumnjam, osim ako nisi moja baba), onda si na nekom portalu pročitao/la šokantne vijesti da su sve te aplikacije pale. Zadnji takav pad se desio davne 2008. godine (fakat je davno, prije 11 godina).
Ako uistinu nisi korisnik aplikacija, ne scrollaš portalima, onda si mogao primijetiti nervozno tapkanje nogama ne samo ADHD-ovaca i žena u klimaksu, već cijele "internet populacije". Nekontrolirane grimase dvadesetogodišnjaka u busu koje ne muče "upale gaće" već to što im se poruke ne žele poslati.
Influenceri su luđački pokušavali Uploadati storne, mogao si primijetiti Nepoznate Leteće Objekte, koji su kasnije identificirani kao leteći Smartphonei, a YouTuberi su bili na aparatima.
Prijavljeni su slučajevi prekinutih veza, jer Lojzek nije uspio poslati poruku Štefici (zbog "pada") da je s dečkima na pivi i da gleda tekmu što je nju i porotu (njene frendice) dovelo do zaključka da je ne voli i da je zasigurno vara s nekom gradskom curom imena Nikol.
Da, u srijedu se događao opći kaos koji bi se vrlo lako mogao pretočiti u nekakav dokumentarac.
Jednom prilikom sam gledala jedan imena "Hitler The Junkie" na Nacional Geographicu, a ovaj od prekjučer bi se komotno mogao nazvati "World Population Junkie O'Clock".
Bilo kako bilo, vrlo brzo "sve u što smo ulagali" se može srušiti i onda? Onda nam ostaje ponovno se školovati kako komunicirati međusobno, kako pričati bez WP poruka, kako živjeti bez filtera, kako vjerovati bez stalkanja preko društvenih mreža...
Umjesto da smo na trenutak uživali jedni u drugima, opet smo bili luđački ovisnici kojima je pod hitno bio potreban dope. Sad je "sve" pod kontrolom, bar što se aplikacija tiče. A što je s nama? Hoćemo li zauvijek ostati ovisnici?