Sve je započelo u prvom mjesecu ove godine kada sam prvi put ušla u prostoriju, onako prljave kose, bez šminke, u kućnom izdanju i s kaputom prebačenim preko ramena. Sve je stalo. Nastao je muk, a on je uputio pogled prema meni koji je govorio: "Uzet ću ti sve".
Tada mlada (mlađa 6 mjeseci), naivna, prvi put u toj situaciji, govorim: "Radi što ti misliš da treba, ja ću sve poslušati".
I tako je i bilo. Izmijenili smo imena; on T, ja P, zajedno smo TiP (tip top).
Prvo smo se viđali svaka dva tjedna, vrlo kratko, ponekad se on ne bi ni pojavio, ali bi poslao kolege da ga zamjene, nadomjeste njegovo odsustvo.
Iskreno, nisam bila baš oduševljena, ali okej, rekla sam da ću sve poslušati.
Onda su se druženja postajala sve češća, moram priznati da je u tome Shaan (moj pas, za one koji ne znaju) imao dosta svoje šape. Svaki put isto mjesto, slično vrijeme, slična priča.
Kada je rekao: "Uzet ću ti sve", očito je bio ozbiljan.
Sve češće sam plaćala dolaske, cifre su bile sve veće, a ja sve ovisnija o sastancima.
Čak sam pokušala druženje prebaciti djelomično preko telefona, ali uzalud. On bi svaki puta inzistirao da dođem i povedem Shaana, naravno.
U jednom trenutku sam poludjela, izgubila sam povjerenje, mislila sam da me voza i u trenutku slabosti, pala u naručje drugome.
Trajalo je dva dana. Kada mi je izrekao cifru od 1000 kuna za vađenje krvi i RTG, zamalo sam u nesvijest pala. Platila sam puste pare i odlučila da se vraćam svome TiPu.
Svi su oni isti, gledaju kako uzeti pare dok si zabrinut i naivan. Mislila sam da su liječnici pacijenti, ali veterinari su level pro.
I tako, Shaan i ja vraćamo se u zagrljaj svome veterinaru, molim Boga da prestane svaki tjedan povraćati kako bih što prije raskinula ovu skupu vezu.
S ljubavlju,
P
