NOVA KOLUMNA

Paulin izlazak ih sigurne zone: 'Tek kad odeš od roditelja shvatiš što si uzimao zdravo za gotovo'

Naša Paula u novoj kolumni govori o svojem izlasku iz komfora, odnosno napuštanju roditeljskog doma i svim novostima koje to sa sobom nosi.

Napusti komfor, zapleti se u čvor.

Dobar dan radni narode! Jesmo li u poslu? Svi se vratili s GO? Postoje pametnice i pametnjakovići koji sada odlaze na isti pa se rigaju* s onima koju su ga iskoristili tamo početkom srpnja daleke 2019. godine. Da, rigaju se, ne rugaju se. *To je novi level ruganja, koji izaziva povraćanje.

Al’ neka im je, zato ću ja u prosincu na more (tješim samu sebe da imam za put u egzotične države našeg slatkog svijeta).

Zašto se ja ne hvalim sa svojim “fleksibilnim radnim vremenom” o mogućnosti odrađivanja posla iz svih krajeva lijepe naše, a i van njenih granica? Zato jer sam htjela biti fer i korektna prema svima onima koji ne mogu isto.

Lažem. Naravno.

Razlog, zašto se ne banjam/kupam i držim sve četiri u zraku je taj jer izlazim iz zone komfora. Do sada sam svake godine spakirala 52815 kofera, sjela u bus u pravcu Zadra i toćala se od početka svibnja do kraja kolovoza. Kažeš: "i ćaća bi sine".

A tko ne bi?!

E baš tako, vrijeme je došlo takvo, da sam počela razbijati stare rutine i stvarati nove životne navike. Kao što znate, preselila sam se nedavno i evo brojim sitno do još jedne uplate za stanarinu. Kada sam tražila stan, cifra koju plaćam mjesečno za stan mi je bila “siguran shopping”, a danas ima viši cilj. Osigurava mi moj mir.

Shvatiš ti to da si sazrio, odrastao, kada te počnu veseliti stvari kao što su pronalaženje omekšivača koji odgovara tvome karakteru, novi usisavač, čista opeglana posteljina....

Izašla sam iz sigurne zone skuhanih obroka, plaćene stanarine, roditeljskih savjeta. I mogu reći da je izvanredno!

Jest da sam imala privilegiju u životu imati roditelje koji nikad nisu skakali oko mene niti oko moje sestre i brata. Sjeli su s nama tamo u prvom osnovne, pripremili nas za život i lansirali. Pa se ti bori!

Kažem privilegiju jer sam im zahvalna na tome što ne ovisim o njihovom kisiku i svakom pokretu.

Poanta cijele priče je ta da moram požuriti s pisanjem jer mi je očistiti stan, skuhati ručak, prošetati psa i naravno uz sve to zaraditi kovanice koje opet neću potrošiti na ljetovanje. Potrošit ću ih na nove prioritete, ambicije i rutine. Stare sam katapultirala u svemir (ok, ne sve... neke su se zalijepile i ne idu dalje od mene, bar za sad) , a nove se grade.

Pa u to ime, da nazdravim s kavom za nove početke!

Gin ću ostaviti za neka bezbrižnija vremena.

Zdravica neka ide ovako nekako:

"Za nove početke i izazove, za razbijanje barijera i granica, izvlačenje maksimuma i bolje sutra"!

Ljubi vas vaša P.