Glazbenim spektaklom u Areni Zagreb 25. studenoga splitski pjevač i tekstopisac Petar Grašo (41) proslavit će 20 godina diskografske karijere,koja je započela albumom "Mjesec iznad oblaka". Tiskan 1997. u danas nezamislivih 110.000 primjeraka, trasirao je Grašin glazbeni put i lansirao ga u najblistavije zviježđe hrvatske estradne galaksije. Nekadašnje glazbeno čudo od djeteta i danas se kao dijete raduje svakoj dobro napisanoj pjesmi, nastupa s jednakim žarom kao i prije 20 godina, a mnoge njegove pjesme izdržale su test vremena i podjednako privlače publiku svih generacija. O popularnosti Petra Graše svjedoči i već gotovo rasprodani koncert u zagrebačkoj Areni.
Grašine pjesme i danas privlače sve generacije
- Osim grandiozne produkcije, koja će zaista biti na svjetskoj razini, koncert je koncipiran prema onome što bih ja htio čuti da sam u publici - najavljuje Petar Grašo. - To će biti presjek mojih najvećih hitova u pratnji ogromnog benda. Bit će i gosti, meni dragi ljudi. I to će teći glatko, želim da publici ta dvosatna priča želim da publici ta dvosatna priča jednostavno proleti. Nećemo biti ni prekratki ni predugi, trudit ćemo se da to bude jedna subotnja večer koja će ljudima ostati u sjećanju.
Što obično tražite da vam organizatori osiguraju prije koncerta?
- Nemam posebnih prohtjeva. Na svakom koncertu zbog koncentracije trebam privatnost, mir i samo najbliže ljude oko sebe. Na pozornici nas čeka gomila vode, a imamo ritual da uoči nastupa nazdravimo jednim Jackom Danielsom.
Koncept obljetničkog koncerta vrlo je jednostavan: pjevat ću ono što bih i sam volio slušati da sam u publici
Pratite li kako vaše pjesme doživljavaju oni koji ih slušaju?
- Prelijepo je, ponekad i tužno, koliko ljudi vezuju događaje iz vlastitog života uz neke moje pjesme. Mnogi su posljednjih godina otvorili prve plesove pjesmom "Moje zlato" ili "Srce za vodiča", na što sam jako ponosan. Neki su ljudi pokapali svoje najmilije uz neke moje pjesme. Jedna djevojka imala je operaciju, nije znala hoće li preživjeti, i kada je dolazila na operacijski stol, zadnje što je čula u hodniku bila je moja pjesma. Preživjela je i nakon toga mi često piše. Mogao bih izvući još puno primjera ljudi koji su uz moje pjesme proživljavali neke doista važne trenutke, no vjerojatno i drugi izvođači imaju slične priče.
Kako na vaše pjesme reagira vaša nećakinja Leni?
- Ona reagira samo na smokije koje joj dajem. Šesnaest joj je mjeseci, a fascinantno je da već sada zna preko zaslona mobitela ući u YouTube. Prohodala je prije četiri mjeseca, još ništa ne govori, ne zna ni žlicu držati, ali zna naći video na YouTubeu. To je nevjerojatno.
Ubode li i neki vaš video?
- Ne, zasad je zanimaju samo pilići i slične stvari adekvatne njezinom uzrastu.
Koliko često je viđate?
- Moja sestra Buga živi u Njemačkoj, njezin suprug, košarkaš Leon Radošević, igra za Bamberg, prvaka Njemačke, ali ljetos je nekoliko mjeseci bila tu i bilo mi je prekrasno pratiti odrastanje te curice.
Poželite li u takvim trenucima vlastito dijete?
- To je zaista neki veći plan. Ako se dogodi, dogodit će se, a ako se ne dogodi, lijepo je što imam nećakinju koja me ispunjava radošću.
U privatnom je životu samozatajan, zna se samo da je već godinama u sretnoj vezi s Danijelom Martinović
Tko je sve utjecao na vaš scenski izraz i pristup glazbi?
- Da moram istetovirati jedno ime svojih glazbenih idola, to bi bila grupa The Beatles. Njihova filozofija, ponašanje, sve sam to kao dijete upijao i to se utisnulo u moj glazbeni kod, oni su za mene ostali početak i kraj. Bilo je tu i mnoštvo drugih dobrih izvođača. Jedan od motiva da počnem nositi odijela bio je spot "Freedom" Georgea Michaela, u kojem su nastupali najveći top modeli, od Linde Evangeliste pa nadalje. Visokostilizirana glazba, tip koji okupi najbolje manekenke na svijetu, to mi je djelovalo kao jako dobar posao. Kasnije se ispostavilo da njemu nisu toliko bili važni top modeli, ali, šalu na stranu, bio je izuzetan glazbenik koji je u svjetskoj glazbi ostavio nemjerljiv trag.
Kako nastaju vaše pjesme?
- Većina zadnjih pjesama nastala je u suradnji s Tončijem Huljićem kao autorom glazbe, a autori tekstova smo Vjekoslava i ja. Kroz zajednički rad pjesma sama počinje otkrivati svoje slojeve i sama te vodi dalje. Varijanta da sjediš i gledaš u Mjesec radi inspiracije, to kod mene ne igra. Kad je mjesečina, ja sam negdje na terasi s prijateljima i nemam inspiracije za stihove. Inspiracija je kad s talentiranim ljudima osjetiš isti fluid.
Zna se da je Tonči Huljić hipohondar: odlazite li i vi svako malo liječniku?
- Huljića zafrkavam kako bi on najradije svake noći spavao na odjelu za magnetsku rezonancu pa da mu ujutro odmah očitaju nalaz. Ja sam potpuna suprotnost.
Pazite li dovoljno na zdravlje?
- Mislim da pazim dovoljno, vjerojatno bih mogao i puno više. Ne uništavam se, ali to ne znači da pijem samo i isključivo vodu, spavam osam sati dnevno i svaki dan šećem u prirodi. Volim lešo povrće, ali volim i dobrog pečenog odojka. Volim dobro vino, to smatram vrlinom, i nemam ozbiljnijih poroka. Trudim se izbalansirati sva svoja mala ludila i potrebe. Volim uživati u životu, meni je život ekskurzija koja je počela kad mi je bilo 18 godina i trajat će dok me ne nađu negdje ispruženog. No i na toj ekskurziji treba malo odspavati u autobusu.
Što obično jedete prije koncerta?
- Neki lagani ručak, obično salatu i komad pohane piletine. Da me stave na Goli otok, naručio bih to isto, ili pomidore s malo sira.
Kakva je bila sezona u vašem restoranu Adriatic?
- Sezona je bila odlična. Nakon dosta eksperimentiranja s visokom kuhinjom isprofilirali smo se kao kvalitetni klasični restoran s blagim kulinarskim igrama koje su u trendu. Prije svega inzistiramo na vrhunskim namirnicama. Imamo i pizzeriju, koja privlači izuzetno mnogo mladih ljudi, kao i vrhunski roštilj. Nudimo ponešto za svačiji afinitet i svačiju mogućnost.
Mnogi hvale vaše ćevape: po čemu su posebni?
- Kad se ne bavim glazbom, moja fascinacija je dobra hrana. Kad su mi prijatelji rekli da bi u mom restoranu voljeli pojesti dobar roštilj, otišao sam u Sarajevo i uzeo najbolji recept za ćevape.
I Petar se angažira u obiteljskom biznisu pa je u Sarajevu nabavio recept za vrhunske ćevape
Od koga ste dobili taj recept?
- To je tajna, jedan od uvjeta bio je da se ne zna tko mi ga je dao, i to moram poštovati. Ali vrhunski je majstor.
Je li fer reći da ste najbolji ugostitelj među hrvatskim pjevačima i najbolji pjevač među hrvatskim ugostiteljima?
- Više bih volio da sam najbolji pjevač među pjevačima ili najbolji ugostitelj među ugostiteljima. Ovako, kako bi rekao Arsen, eksperti za sve, stručnjaci za ništa. Ja nisam ugostitelj, moja obitelj su ugostitelji, oni to rade vrhunski, a što se tiče glazbe, prema onome što je iza i ispred mene, vjerujem da to što sam napravio ima nekog smisla.
Pjevač s roditeljima Zoranom i Snježanom Grašo, koji u Splitu vode uspješan restoran.
Koga od kolega cijenite kao dobrog kuhara?
- Ne znam, nisam kušao puno jela od kolega pjevača. Inače se malo družim s pjevačima, moj svijet su više vinari i gastronomi. Kad sam izvan scene, povučen sam tip koji bježi od bilo koje vrste javnog pokazivanja.
Koje ste dobre inozemne restorane posjetili ove godine?
- Jedno od ljepših ovogodišnjih gastro iskustava bio je posjet restoranu Casa Perbellini u Veroni, koji ima dvije Michelinove zvjezdice. Chef Giancarlo Perbellin kuha po mom ukusu, a svaki slijed koji sam kušao bio je fantastičan i izgledom i okusom.
Najnoviji recept koji ste isprobali doma u kuhinji?
- Nabavio sam svu potrebnu opremu za kuhanje u vakuumu pa se sad igram s tim jer me jako zabavlja. No zadnje što sam kuhao bilo je 40 dana odležano argentinsko meso, nabavio sam ga kod prijatelja iz Slovenije i bacio na žar; to je bilo najbolje na svijetu. Sve najbolje stvari su jednostavne.
Kakvu glazbu volite slušati dok jedete?
- Neki lagani jazz, Ellu Fitzgerald, Franka Sinatru, Deana Martina… Takva mi glazba upotpunjuje atmosferu. A moje pjesme mislim da su dobre za međuobroke.
Pripremate li novi album?
- Da, nakon 15 godina, bit će to moj četvrti album. Već je izašlo nekoliko singlova, a uskoro izlazi i novi radnog naslova "Triba nam malo". Album bi trebao izaći do mog rođendana 19. ožujka. Želim se za rođendan počastiti novim albumom.
Nekadašnje glazbeno čudo od djeteta profesionalnu karijeru je počeo 1997.
Kad ste zadnji put bili na nekom dobrom koncertu?
- Lani sam bio u Pragu na koncertu Paula McCartneyja, a u lipnju sam slušao Phila Collinsa u Kölnu.
Jeste li u posljednje vrijeme čuli neku pjesmu koja vas je posebno oduševila?
- Ima jedan izraelski izvođač, Oren Lavie, čija mi je muzika izuzetno neobična i posebna, hermetična i svečanomračna, mješavina Leonarda Cohena, Pink Floyda i kasnih Beatlesa. Prije nekoliko mjeseci izbacio je album “Bedroom Crimes” i za mene je to nešto najbolje što sam čuo u zadnjih desetak godina. Obožavam kad netko radi nešto autentično.
Kako zamišljate starost?
- Vrlo idilično: zamišljam da u Splitu imam restoran kao iz serije “Allo ‘Allo!”, samo nekoliko stolova, a u međuvremenu sviram u nekim prostorima, najviše 15 puta godišnje. To bi za mene bila idealna starost. Volio bih da mogu ostariti kao Rolling Stonesi ili McCartney, da sviram kad hoću i koliko hoću, a u međuvremenu se zabavljam.
Što bi bio najzanimljiviji izložak u muzeju Petra Graše?
- Izložio bih slike sa svojih koncerata, trenutke kad dečko zagrli djevojku ili kad već zrela žena plače od ganuća. E, to bih izložio, da se vide ljudi kojima sam ja kao pjevač bio važan.
Što vas čeka poslije nastupa u Areni?
- Prvo nekoliko dana dragocjenog odmora, otputovat ću nekamo daleko da se malo opustim. Nakon toga me u prosincu čekaju prekrasni koncerti u Sloveniji i Crnoj Gori te novogodišnji koncert na glavnom trgu u Rabu.
Imate li već novogodišnjih želja?
- Što više vremena provoditi s ljudima koje volim.